Ukoliko vam kasni plata normalno je da ćete se zapitati, bar sami sebe – da li će je biti. A ako imate obaveze, onda ćete morati razmišljati kako do tih para doći. Zašto onda posuđivati novac ako ga imas zarađen?
Dejana Pantić(29) iz Požarevca, radnik u knjižari “Carstvo mog lava” tražila je platu u vrijednosti od 25.000(397 KM) dinara od svoje gazdarice Milene Pavlović i dobila je šamar. Slučaj je završio u policiji gdje je žena otišla sa mužem isti čas kada je dobila šamar, a u prisustvu poslodavca Marije Capić( Dejana je bila i u bolnici te dobila i potvrdu o nemogućnosti trenutnog rada).
“- Milena je uletela i počela da viče na mene i da mi se unosi u lice. Vređala me je govoreći kako sam ja nezadovoljna, jadna i kako nemam ispunjen život. Rekla sam joj da to što govori za mene važi i za nju. Usledio je šok od koga sam se sledila. Nije mi lupila nego zalepila šamarčinu. Potom je rekla Mariji Capić da donese nož – prepričava Dejana:
– Kad je pomenula nož, ja sam je šokirana upitala da li je svesna šta radi. Tad je spustila loptu i počela da se izvinjava. Čak je ponudila novi ugovor i zdravstvenu knjižicu, koju inače nisam imala šest meseci. Rekla sam joj da neću da joj oprostim i da ni rođenom ocu to ne bi oprostila.”
Na saslušanju u policiji i Mileva i Marija su priznale šamar.
Koliko je nas doživjelo istu priču? Kada si morao početi raditi jer te je sramota što te roditelji uzdržavaju? Jer i ti želiš da kupiš sebi novu majicu koja nije skuplja od 30 KM, ali ih nemaš. Kada želiš da posjetiš drugaricu, ali ne možeš – ni da je nazoveš, jer nemaš novac. Kada nemaš Fejsbuk profil jer nemaš laptop, a svi ga imaju. O primarnim potrebama ni da ne govorim.
Više puta sam se obrela na takvim poslovima. Jedan od nih je i vaspitač u vrtiću “Bubi” u Gradišci. Poslodavka(B.G) mi je bila nerođena sestra po očevoj liniji koja je rekla da mi čini uslugu u tom momentu jer sam upravo sjedila kod kuće nakon što sam prekinula master studij usljed nedostatka novca(a očišćenom prvom godinom u julu), a majka mi je bila na umoru(samo se čekalo kada će otkucati zadnji časovi jer je već tada dijagnostifikovan tumor na mozgu). I naravno, ne može a da ne prihvatiš. Dođeš tamo i kažeš kako su me neprijavljenu držali u kopirnici, a plus sam bila i čistačica i peračica prozora. Ona šuti. Dobro.
Kada nakon sedam dana kaže ona meni ko s poslom, ujutru i sanitarni čvor da bude čist, nisam odavno čistila, ma razumiješ me, zar ne? Treba li govoriti da je naporniji bio njen hvalospjev o svojoj porodici, a protiv moje majke, jer nismo bili u dobrim odnosima, a meni je cijelo vrijeme bila upravo majka u glavi. To ispiranje mozga je kulminiralo kada je jednog dana moj otac koji je tada bio stalno u bolnici radi majčinih nalaza -rekao jednoj doktorici kako sam neprijavljena, te da mu se to ne sviđa. Odmah sam na poslu dočekala jednu od prijetnji – nemoj više nikada da bi ti otac rekao u javnosti da si neprijavljena.
Da skratim, došlo je do toga da mi je mati umrla, ja sam dobila tri dana(?!) slobodna a nakon ta tri dana “morala” sam raditi, jer je poslodavki došlo zlo. Ne meni, njoj.
Radila sam za 400,00 KM mjesečno. I naravno, svako jutro čistila čvor, pa dočekivala djecu, a sedmično bih čitav vrtić očistila. Nako rada po dvije smjene odjednom, te spremanja i čišćenja kod svoje kuće, pala sam i otkazao mi je lijevi kuk. Stajala sam na cesti i plakala od bolova. Onda sam se dovukla kući i čak ni tada nisam odlučila da dajem otkaz. U tim momentim 400 KM je bilo mnogo. I danas je. Sutradan sam rekla ocu da mene u toj kući i pred očima tih zvjeri mene više nema. Razumio je, naravno. On je otišao po zarađeni novac, a pitali su ga gdje sam ja. Nisu mu hjeli dati novac. Tata je to alalio, a i ja. To popodne došao je njen muž, inače vlasnik vrtića, te ocu bacio novac na pod, pred smrtovnicom moje majke uz riječi: P…. ti materina!!
Nemam šta dalje govoriti. Isus nas uči da ako te ko potjera da trčiš sa njimmilju, trči sa njim dvije.
To je samo jedan primjer. Ima ih još.
©Ana Galić magistar filozofije 