Zašto majke ne šetaju svoju djecu?

Na neke stvari čovjek obraća pažnju uvijek, a na neke kada se nađe u sličnoj situaciji. Dobila sam djevojčicu u februaru, a na posao se vratila u aprilu – netom po isteku babina( odnosno 40 dana). Posmatrala sam obično kolica kada naiđu – dok sam ja u šetnji ili kada idem poslom na neki zadatak. Vidim da se po igralištima samo babe i djedovi igraju sa djecom.

To mi nije smetalo dok nisam razmislila – da li je to zbog ljubavi ili zbog moranja? Da li se majke i očevi više ne zanimaju za vrijeme provedeno sa djetetom? Evo jednog iskustva. Radeći u pogonu “Mardi” Gradiška, jedna mlada majka imala je dvoje djece. Jedan dan imala je slobodan – da li radi sv. Nikole jer je taj dan bio slobodan za sve ili radi nestanka struje, ne znam, ali – čitav dan je prespavala, odnosno preležala, a djeca su joj govorila – “Ajde, mama, ustani!” i vukla je iz kreveta, ali ništa.

Pretpostavljam da se ne pravi predračun kada se odlučuje na stvaranje novog života, pa tako ni o vremenu koje treba provoditi sa djetetom. Sa jedne strane nam govore kako je dijete već dovoljno sposobno da možemo izaći iz kuće i ići raditi, a sa druge da ukoliko i radiš – sve možeš stići. I raditi devet sati dnevno, doći nasmijan, pitati ima li šta za jesti ili donijeti nešto bar od voća kući, odnosno za sutrašnji dan, presvući se za boravak u kući, spremiti se odmah za šetnju sa djetetom ili obilazak brata, sestre, nešto slično, a najvažnije od svega – sa djetetom provjeravati koliko je naučilo danas, da li je prohodalo, nikao novi zub, da li je dobro prihvatilo hranu tu i tu i sl.(Kako je moj muž, da li je on proveo dan uredno, te da li je njemu potreban zagrljaj, razgovor ili nešto više nema smisla ni govoriti).

Dok sam studirala čuvala sam djevojčicu Kalinu, dvije-tri godine staru. Kako je do toga došlo? Majka je došla do dna i nije znala da li dati otkaz ili ostati sa djetetom kod kuće. A važnije joj je bilo ne dati otkaz. Pošto sam bila njhova podstanarka, obratila mi se vlasnica, odnosno svekrva ( snaja nije znala šta će) da li mogu da pomognem. Naravno, ništa strašno, prihvatila sam. Dobijala sam 200,00 KM mjesečno (dijete sam čuvala uglavnom u prvoj smjeni), a kolika plata može biti trgovcu u Terranovi, koliko je zarađivala Kalinina majka? Moram dodti da je muž radio, majka i otac prosvjetni radnici – u svojoj kući.

I sama mi je rekla da ne radi, da ne zna šta bi. Zarađivala je za svoje potrebe i bilo joj je bitno da sama sebi kupuje garderobu, šminku, da može priuštiti skupe stvari. Ukoliko želimo da imamo porodicu, zar ne možemo podupirati jedni druge da to i ostvarimo? Ukoliko žena želi imati lijepu frizuru te jednom u deset dana platiti 5 KM, zar se na to treba gledati kao na “luksuz”? Ili neka skuplja tašna, šminka, nešto( ne smeta mi potrošiti veći novac ukoliko nekoga čini sretnim). U pitanju je psiha koja se lako “načne”, a brzo “potroši”, na žalost i kod muškaraca i kod žena. Ali, ipak moram stati više na stranu žene. Period trudnoće te porođaja, a onda oporavka nekima padne teško. I tada ne možeš biti jak, ne možeš biti racionalan, a tada teško da možeš misliti unaprijed – da znaš šta je najpametnije. A tu je još i novi život koji je tu. Na prvom mjestu.

Nekima nije na prvom mjestu. Nije bitno da li mi je danas dijete prvi put reklo ba-ba – da je plakalo čitav dan jer joj zub raste; da je sama stisnula igračku i tako proizvela zvuk; propuzala preko čitavog kreveta kako bi se domogla mog laptopa…

Premalo mislimo o tome koliko možemo nauditi jedni drugima govoreći ono što smo usput čuli. Slušajući vijesti koje su nam postale trač rubrika, odnosno radio Mileva( gdje je bitno ko je kome rekao da će ga “klepiti torbom”, ne kako poslati djecu na studije ili kako vratiti proizvodnju u državu, te kako izdržati vrijeme krize – zajedno). I tako se svaki dan trudimo ne spašavati naše osjećaje, stvarajući male robote, a ne djecu, agresivce koji se osmijehuju “velikima”, a maltretiraju i nalaze način da daju otkaze nemoćnijima – jer “svi to rade”.

A ti kao žena sve moraš “baciti pod noge” i opet dići glavu gore.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s