Završni dio knjige “Ključ nebeski i Razgovor s đavlom” Lešeka Kolakovskog nosi naziv Demon i spol. Započinje Enohovom knjigom i njegovim prikazom uzroka “pada”. Pad je prouzročen “igranjem” 200 angela sa zemaljskim ženama radi njihove ljepote, odnosno razmnožavanja i silne požude. Zbog čega se u anđelima javila ta požuda pitanje je. Lešek spominje porijeklo pada i Enohove knjige, a zatim uvodi u priču oca Surina.
Glava III
1. Svetlost i tama koegzistiraju u Večnom suprotstavljanju; njihova borba nikada ne prekida. čak i među bogovima , ima onih koji su pobeđeni od tame, pobunjavajući se protiv Puta po kojem bi trebali hoditi sledeći svoju vlastitu volju. Dve stotine serafima se spusti na fizičko prostranstvo, gde oplodiše smrtne žene, misleći da je to način da stvore bolju rasu koja će naslediti zemlju. To je ismejavanje Božanskoga Plana, jer serafimi ne mogu stvoriti silu da kreiraju Elohime od smrtnih muškaraca i žena.
2. Vođa serafima beše Samjaza. On ih pozva skupa i reče im, „Mi ne možemo biti uspešni ako ne ostanemo ujedinjeni u našem cilju. Pridružite mi se onda, i zakunite se svim Božanstvima Svetla i Tame, da ćemo ostati ujedinjeni u našoj odlučnosti da osujetimo Plan Elohima, da bi tako mogli začeti bolji način da uzdignemo čovečanstvo. Zakunite se da ćete učiniti sve što morate, koristeći bilo koje sile Svetla ili Tame do kojih možete doći, da bi se to ostvarilo.” Pa tako se svaki od njih zakune u prisustvu ostalih, svim Božanstvima Svetla i Tame, obavesavši se mnogim kletvama da se plan ostvari.
3. Spustivši se na prostranstva smrtnika u okolini planine Armon, ovi serafimi započeše da oplođuju žene iz susednih oblasti. Deca koja se rodiše ovim ženama, izrastoše u džinove, visine između dva i po i tri metra. Nemahu nikakva Svetla u njima, jer tela njihova nisu bila ispunjena duhovima Elohima, već duhovi tame uđoše u njih. Oni iskvariše narod nad kojim su vladali, učeći ih raznim nedelima, tako da čovečanstvo sve više i više poče da tone u tamu.
Da napomenem da je uvijek bolje čitati djela na engleskom jeziku, nego tražiti naše prevode, jer je obično tekst opširniji, a i prevodi znaju biti slobodniji te prevodioci nekad ne vladaju materijom.
Kada je Bog objavio anđelima da će postati čovjek, dio anđela se pobunio ne hoteći poštovati ljudska stvorenja. Kazna je bila pakao. Prvotni grijeh nastao je iz sjedinjenja dvije žudnje – za znanjem i iz pohote. Opsjednutost nastaje ulaskom kroz procjep prvotnog grijega ili aktuelnog, koliko god malen da izgleda, a jedino Crkva ima moć nad istjerivanjem.
Demon voli zavoditi čovjeka te se nastaniti u njemu jer mu je tu svakako udobnije nego u paklu. Pad je dakle prouzrokovan tjelesnom željom, kako reče Enoh i zbog nje je ulaz u čovjeka demonima najlakši.
O borbi sa đavoljim podvalama Kolakovski nas upoznaje kroz oca Surina i njegove čuvene demone iz Ludena. Demon je prilikom egzorcizma priznao uzrok pada ocu Ivanu Josipu što je ovaj dokumentovao u djelu “Iskustvena nauka o pojavama drugog života kojom je ovladao otac Ivan Josip Surin”.
U Ludenu je dolazilo do raznoraznih čudnih manifestacija mračnih sila, obično sve vezano za požudu, tjelesna zadovoljstva i opsjednutost. Demoni Ludena bili su inspiracija za književno djelo Aldousa Huxley-a, režiju John-a Whiting-a, filmsku adaptaciju Ken-a Rusell-a i operu Krzysztof Pendereckog.
Optužen je Urban Grandier, koji po onome što nam Kolakovski prepričava više liči na lažne optužbe nego na istinite, jer nijedan čovjek ne može izdržati lomljenje nogu i cijeđenje srži iz kostiju, a da ne oda ko je i šta, a takođe bi i sam sebe izbavio iz zatvora da je imao ikakve moći ako ih je uopšte nije imao. Sve je bilo na riječima redovnica koje su svjedočile da je on taj koji ih je opsjedao. Egzorcizmi u Ludenu su nastavljeni, a nakon Laktancija došao je i otac Surin.
Surin se uhvatio u koštac sa svim demonima. Isakarion koji je napravio majki Ivani lažni stomak, nakon molitvi je izbljuvao svu krv koju joj je u stomaku nakupio. Demoni imaju moć nad čovjekom tjelesno, upravo zbog praroditeljskog grijeha. Sada je na metu došao i Surin. Iako star, oživio je od pojasa naniže. Usljedila je borba. Levijatan je skakao čas u majku Ivanu čas u Surina, a cilje domonskh napada je bio odstranjenje oca kao poludjelog, jer se on imao snage boriti.
Kada je otac Surin konačno istjerao đavola iz majke Ivane, došao je nalog da pošalju novog istjerivača, jer je đavo uspio uvjeriti ljude da je otac presurov u svojim metodama sa majkom Ivanom – tjerao je prosjake da je šibaju po licu kako bi ubio njen osjećaj da je iznad ostalih po porijeklu, zbog svoje ljepotenosila je razne bodljikav ežice na sebi da se što više unakazi, kuvarica ju je šamarala po očevom nalogu; grijehove joj je javno izgovarao. Po njenom izliječenju na njoj su bila ispisana tri imena: Josip, Marija i Isus. Otac Surin je ostao do kraja.
“…demon nije subjekt gladan destrukcije, nego sama glad, jer gladan subjekt može postići zadovoljenje, ali za samu glad zadovoljenje subjekta znači utrnuće.”
Kolakovski, Lešek: Ključ nebeski i Razgovor s đavlom, ZORA, 1983. godina, 142 str.
©Ana Galić magistar filozofije 