Sasvim drugačija čuda nego što su egipatske piramide

communist_manifesto_real.pngVidimo dakle kako je moderna buržoazija sama proizvod dugog
razvojnog hoda, niza prevrata u načinu proizvodnje i prometa…

Buržoazija je bila potlačeni stalež pod vladavinom
feudalnih gospodara, naoružana i samoupravna asocijacija u
komuni, ovdje neovisna gradska republika, ondje treći oporezovani
stalež monarhije, potom, u vrijeme manufakture, protuteža plemstvu
u staleškoj ili apsolutnoj monarhiji i glavni temelj velikih monarhija
općenito, dok napokon, s nastankom krupne industrije i svjetskog
tržišta, nije izborila sebi u modernoj predstavničkoj državi isključivu
političku vladavinu. Moderna državna vlast samo je odbor koji
upravlja zajedničkim poslovima cijele buržoaske klase.
Buržoazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu.
Gdje god je došla na vlast, buržoazija je razorila sve feudalne,
patrijarhalne i idilične odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike
feudalne spone koje su čovjeka vezivale za njegova prirodnog
pretpostavljenog ne ostavljajući između čovjeka i čovjeka nikakve
druge spone osim golog interesa, osim bezosjećajnog “plaćanja u
gotovini”. Ona je u ledenoj vodi egoistične računice utopila svete
drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske
sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj
vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano
stečenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog
trgovanja. Jednom riječju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog
religijskim i političkim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno,
izravno, surovo izrabljivanje.
Buržoazija je sa svih dotad poštovanja dostojnih djelatnosti na
koje se gledalo s pobožnim strahom skinula privid svetosti. Ona je
liječnika, pravnika, svećenika, pjesnika, čovjeka znanosti pretvorila
u svoje plaćene najamne radnike. Buržoazija je s obiteljskog odnosa strgla njegov dirljivo sentimentalni pokrov i svela ga na čisto novčani
odnos.
Buržoazija je razotkrila kako je brutalno pokazivanje snage zbog
koje se reakcija toliko divila srednjem vijeku nalazilo odgovarajuću
dopunu u najmlitavijem ljenčarenju. Tek je ona dokazala što je
djelatnost čovjeka u stanju učiniti. Ona je stvorila sasvim drugačija
čuda nego što su egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske
katedrale, ona je izvela sasvim drugačije pohode nego što su bile
seobe naroda i križarski ratovi.
Buržoazija ne može postojati a da neprestano ne revolucionira
instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i
cjelokupne društvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama,
naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadržavanje
starog načina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje,
neprekidno potresanje svih društvenih stanja, vječna nesigurnost
i kretanje izdvajaju i odlikuju buržoasku epohu od svih ranijih.

U
njoj se rastvaraju svi čvrsti, zahrđali odnosi zajedno sa starinskim
predodžbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni
zastarijevaju i prije no što stignu okoštati. Sve što je čvrsto i
postojano pretvara se u dim, sve što je sveto biva oskrnavljeno i
ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj životni položaj i na svoje
međusobne odnose pogledaju trezvenim očima.
Potreba za sve proširenijim tržištima na kojima će prodavati svoje
proizvode tjera buržoaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se
ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje
veze.

Karl Marx, Friedrich Engels: Manifest Komunističke partije
EKONOMIJA / ECONOMICS, 15 (3) str. 565-596 (2008)

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s