Ne davno Karl Lagerfeld je napravio Pirelijev kalendar, 2011, sa potpuno nagim manekenkama. Tada sam ostala šokirana. Nisam protiv golog tijela, tačnije i jesmo jedino lijepi kada sa sebe potpuno skinemo sve s čime se na neki način prikrivamo i maskiramo, ali nije mi svejedno što se neko tako lako lišava apsolutno svih superegoističnih( u Frojdovskom smislu) modela koji nam služe da komuniciramo, a koje smo i protiv svoje volje stvorili kako bi društvo u cjelini uspjelo funkcionisati.
Teza koja me je na jedan negativan način natjerala na razmišljanje je da li je u redu da to gledam pod nazivom modne industrije. Dakle, granice modne industrije, erotike i pornografije i prelazak granica uopšte u smislu objavljivanja golotinje na televiziji dostupnoj svima, bez recenzije.
Danas. Odmah za tim ide današnji pregled programa samog Fashion TV kanala – osim što Midnight hot ide nakon 12 i predstavlja najgledaniji dio programa, tokom dana je uvedeno obavezno prikazivanje fotošutinga kupaćih kostima pod nazivima ‘vruće ljeto’ i sl. donjeg rublja, i to traje skoro čitav dan, tek od pola 6 do 6 postoji prikaz jednog od dizajnera. A nastavlja se sa ponavljanjem ovogodišnjeg Victoria’s secret šoua.
elle-trends spring summer 2017 beach stripes
A prije nekoliko godina imao si priliku gledati svježe revije sa sva 4 Fashion week-a, pregled i poznatih i nepoznatih dizajnera i najnovijih kolekcija za proljeće/ljeto, jesen/zimu, asesoara, parfema, razgovora sa manekenkama, dizajnerima, backstage…
Modna industrija predstavlja garderobu, a njen zaštitni znak je promjena – praćenje modnih trendova i sve propratno – nakit, tašne, čizme, frizure, nokti, kreme i tome sl. Erotika već sadržava elemente umjetničkog u sebi, sa željom da izazove uzbuđenje, te obično ne otkriva golo tijelo već se sastoji u nagovještaju šta bi se moglo kriti iza jednog otkrivenog dijela tijela. Pornografija se pak sastoji u što vjernije, neskrivenom, prikazivanju golog tijela sa očevidnim postizanjem pojačanja polnog nagona, odnosno izvršavanja istog.
Na koji način gledanje necenzurisanog Pirelijevog kalendara u dnevnom terminu kada se i emitovao utiče na mlade osobe koje se tek formiraju i krče sebi puteve u svojim moralnim sobama uma? Neka spoznaja da smo svi slobodni i da nemamo pravo uticati ni na koga bude predmet rasprava ljudi koje ne zanima pojam ili termin odgovornosti i preuzimanja krivice za drugoga. Negdje se povlači crta. Pitanje je da li se ona za svakoga pojedinačno povlači ili je moramo donijeti saglasno sa većinom? Ukoliko živimo u društvu gdje imamo pravo slobodnog izražavanja kao jednog od osnovnih ljudskih prava, zašto se radije priklanjamo većini/vršnjačkom uticaju, a ne suprotnom. Zašto uopšte ne zagolica našu savjest nešto potpuno odbojno našoj unutrašnjosti za šta nemamo argument, ali nije dio nas?
Marketing/ novac/ šta donosi novac – gledanost, čitanost i tome slično – da li je to moderan učitelj koji mijenja sve postojeće nastavnike – i geografije i istorije i likovne, muzičke i tjelesne kulture? One manekenke koje se nisu svukle – da li su ‘napredovale’ ili postale etiketirane kao konzerve. Šta se postavlja pred mladu osobu u smislu izazova ‘uspjeha’ danas i kako ‘uspjeti’ gledajući vrijednosti sa različitih pozicija, a ne ostati raspolućen našavši se između staromodnog i modernog?
©Ana Galić magistar filozofije 