Kultura ‘selebritija’ ili U susret Božiću

“Živimo u kulturi gdje ćemo radije pogledati on-lajn šta je to što ‘poznati’ stavljaju u svoje recepte za Božićni puding, nego da za sastojke upitamo našu baku. Kako dresirati psa, izabrati knjigu, voditi zdraviji život – gledamo u ‘selebritije’ koji zgrću novac govoreći nama – šta da radimo, mislimo i jedemo. Tražimo odgovore na pitanja – ‘Kako da živim svoj život’ i ‘Kako biti sretan’ – od bogatih i slavnih, iako se i oni sami često bore da nađu sami sebe u svom životu. Kroz egzistencijalnu terapiju možemo istraživati ko smo to mi zaista i saznati šta mi to u stvari hoćemo. Egzistencijalna filozofija i egzistencijalno savjetovanje zajedno mogu se smatrati protivotrovima za ovu ‘selebriti’ kulturu.”

Filosophy for the brave

Mnogo se rasprava na malo većim skupovima, a gdje ima starijih ljudi, vodi o tome koliko se vremena provodi na društvenim mrežama, koliko se puta dnevno današnja omladina fotografiše, ‘selfira’, kako se dijete treba odgajati, posebno oni koji ga nemaju, kako je to izgledalo nekad, a kako bi trebalo da izgleda sad.

O tome kako je jedan činovnik u Poreskoj Upravi morao da prođe kurs računarstva kako bi zadržao posao, te kako je morao naučiti sve svoje knjige prevesti i upisati na računar

  • o tome ne znaju –

kako se evidencija studenata vodi u računarima, negdje u potpunosti, a negdje uporedno sa papirologijom, kako jedan student mora biti informatički pismen, arhitekta ni ne poznaje više rad na papiru, nego samo i jedino 3D, čistačici na prijem u radni odnos traže poznavanje rada na računaru… I još se žene mole Bogu da baš nju prime…

Da bi poslao molbu za posao trebaš imati mejl, da bi komunicirao sa klijentima moraš imati FB profil, tu je i Instagram, Twitter, Pinterest, Reddit, Digg, razne zajednice, grupe, Google. Ono dijete koje to nije savladalo kod kuće ima poteškoća kao nekad kada si išao u prvi razred direktno iz kuće, a bez pohađanja vrtića ni predškolske nastave – te zakoračio na nastavu gdje se već zna i ime i prezime i slovkati, pa čak i napisati ga na tabli pred svima uz znanje i brojeva do deset. Neka djeca su čak proglašavana i ‘specijalnima’ ukoliko bi se sporije uklapala u program.

Vrlo malo se uošte razmišlja o potrebama. Onim stvarnim, istinskim. Pusti ti dijete na miru kada ono radi sve što rade njegovi vršnjaci. I ti si to radio – igrao se krpanom loptom prije 50 godina, gledao prvi televizor ili slušao radio prije 30-ak…

Razmišljaj o tome kako se tvoje dijete osjeća – kako se onaj kraj tebe osjeća – da li je sretan, da li ga je nešto rastužilo, neko ga je povrijedio, da li ima prvi sastanak, ne zna kako da se ponaša kada odlazi na zabavu, ne zna šta za reći u nekoj novoj situaciji – ne zna kako se nositi sa svakodnevnim životnim situacijama.

I pronađeš sjajan kraći pasaž o filozofiji, tačnije, egzistencijalnoj, kao rješenju za te probleme – lijeku koji će te povratiti samome sebi, otrijezniti od silne ponude koju vidiš na tim mrežama, u prodavnicama, u sandučićima… I sjetiš se razloga zbog kojeg si i ti upisao baš Filozofiju i obraduješ se.

Jer tome filozofija služi – da te utvrdi u u onome što zaista jesi. A to je – čovjek.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s