IZAZOVI PRED NAMA Žena sam, a imam deset godina?

Pošto je tekst objavljen, sada iznosim potpunu verziju. Pročitavši kraći pasaž u Životu Plus Večernjih Novosti o preranom sazrijevanju djevojčica i njihove nezrelosti u kretanju životnim putem, napisala sam kraći osvrt. Uživajte.

Problem koji je stavljen na dnevni red jeste – preskakanje djetinjstva i ulazak u ‘svijet odraslih’ odmah po završetku već i osnovne škole, preskačući društvene igre i dječijih ‘Hiljadu zašto – hiljadu zato’, a kao posljedica toga jeste dobijanje emotivno nezrelih individua zarobljenih u ulogama – supruge, majke, radnika.

Naravno da se ne može izuzeti iz vida višegodišnji zaostatak za ostatkom svijeta u svakom smislu – od 1990. do 1995. godine, u Gradišci bi rijetko kada bilo struje, a sa nabavkom namirnica se snalazio svako kako je ko znao – neko je imao rodbinu na selu, neko je odlazio do ‘Karitasa’, neko u svoju baštu. U to vrijeme je i stasavanje u djevojku iz djevojčice bio drugačiji proces nego danas. Ali opet ne tako različit.

Šta je to adolescencija? Adolescencija je uopšten izraz, a obuhvata sve psihičke i fizičke promjene do kojih dolazi u osjetljivom razdoblju između djetinjstva i zrelosti. Adolescent je osoba u dobi od deset do 19 godina (definicija uključuje i osobe s 19 godina). Za ovo razdoblje života karakteristična je zaokupljenost ličnim izgledom te tjelesnom masom, pogotovo kod djevojčica, stoga su i poremećaji u ishrani često prisutni. Prosječno, pubertet  djevojčica započinje u 10. ili 11. godini, a kod dječaka u 12. ili 13. godini i traje 2,5 godine. To je razdoblje promjena, diferencijacija – u tjelesnim karakteristikama (kostur, masa i masno tkivo) između polova. U ovom razdoblju ljudskog života, energetske i nutritivne potrebe čovjeka su najveće. Adolescencija je psihosocijalni (psihički) dok je pubertet anatomsko-fiziološki (biološki) fenomen i nadopunjuju jedno drugo.

Osmi razred osnovne škole i tada je već značio određeno stasavanje u djevojku i osim priprema za upis u srednje škole, pripremalo se i za ulazak u ljubavne veze. Mnogi su to radili je ‘svi tako rade’, jer im je bilo dosadno, neki su pak zaista imali interesa, a nekima opet ni do kraja srednje škole nije bilo jasno o čemu je tu riječ – da se stalno nešto šuška u tajnosti i da se odjednom pravi drama ne jednom od časova Demokratije jer je drugarici iz prednje klupe pukao kondom dok su ona i njen momak vodili ljubav.

Tradicija i poštovanje običaja naglo gube svoje pravo glasa, a sve jači, skoro i presudan uticaj ima ono što nas okružuje, a to su mediji kao jedan popularistički oblik kulture, razvodnjene do nivoa razumljivog svima i svakome, ali ne sa ciljem da edukuje, nego da ‘proda’. Zato imamo neodgovornost u međuljudskim odnosima, veoma izraženu solipsističku crtu u ponašanju i mladića i djevojaka, bahatost u obavljanju i nekada najjednostavnijeg zadatka za taj uzrast – pohađanja razredne nastave. Već u završnim razredima osnovne škole, koji se sada nazivaju devetim , dječaci i djevojčice se intimno upoznaju, razmjenjuju više od poljubaca, a uz to ide i iskušavanje različitih ‘zanimacija’ koje se još ne dozvoljavaju maloljetnim osobama – alkohol, cigarete i ostali narkotici.

„Srpske djevojke su bile kulturne, skromne i blage. One su same sebi šile nošnje. Njima su dvije nošnje bile sasvim dovoljne za oblačenje. Jednu su nosile za neke svečane događaje, a drugu kada obavljaju kućne poslove. Bile su prirodno lijepe. U to vrijeme djevojkama nije trebala šminka. Bilo je dovoljno da ima lijepe crne oči, duge trepavice, rumene jagodice. Djevojke nisu smjele reći ,,ne“ starijem od sebe. Ako neko stariji donese odluku, a djevojci se to ne dopada, nije smjela ništa reći, već ispoštovati odluku. Očevi su odlučivali za koga će se udati. Srpske djevojke su bile mnogo stidljive. Današnje djevojke su drugačije. One, da bi bile lijepe, stavljaju mnogo šminke, puno sjene u svakakvim bojama, puder, rumenilo… Peglaju kosu, uvijaju, prave lokne… Skoro pa su svako veče u provodu. Ako požele neku haljinu, moraju je dobiti. Njihovi roditelji moraju da zarade novac na bilo koji načini da im ispunjavaju želje. Današnje djevojke su često bezobrazne i razmažene. Gledaju u svaki detalj. Moje mišljenje je da su se srpske djevojke nekad oblačile prikladnije i pristojnije od današnjih“, govori Ivana Piljić, 6-3, učenica OŠ „Nemanja Vlatković“ iz Šipova.

Emancipacija je dovela do toga da ženama danas ne smije predstavljati problem zauzimati se za same sebe. Izlazak iz doma te ulazak u sferu rada i javnu sferu uopšte doveo je posljedica vezanih kako za kuću i kućni odgoj, tako i za odnos žene prema tradiciji, kulturi i društvu. Što je nekad predstavljalo sinonim dobro vaspitanog djeteta, danas postaje upitno, čak nepoželjno.  Tako i omladina takođe preživljava svojevrsnu emancipaciju, a zajedničko i jednima i drugima jeste – biti sam – sam se probijati kroz život, sam zarađivati za sebe, sam sebe hraniti, obezbjediti školovanje i tome slično. Danas se žena ponajprije ne oslanja na muža i njegova primanja, nego ih sama stiče i to se od nje i očekuje.

A ovako izgleda emancipovana žena (djevojka) danas:

„Emancipacija žene je dovela do uništenja svih tradicionalnih vrednosti, do kurvaluka. Rađanje je smisao života, čemu služiš ako ne rodiš dete, ko će i šta za tobom ostati ko će te naslediti? Džabe trošiš resurse na ovoj planeti jer ne obavljaš svoju osnovnu biološku funkciju.“

Danas se u srednjim školama veoma rijetko može pronaći djevojka koja nije svjesna svoje ‘ženstvenosti’, ne šminka se, ne izlazi u noćne klubove – iako još nije punoljetna, i mnogi se začude kada čuju od njih koliko imaju godina – obično izgledaju poput 25-godišnjakinja. Vrlo dobro znaju, možda čak i bolje od mladića, da im je potreban novac – neke se odlučuju da odmah poslije srednje škole odlaze na posao, druge traže imućne momke koji će im omogućiti lagodan način života, a talentovane će se strpiti i ići na dalje školovanje – i tu se već na jedan način osamostaljuju i snalaze za sebe – osvajaju stipendije, rade honorarne poslove, očekuje se od njih da istovremeno traže priliku ua udaju. Ostatak ženskog roda se udaje odmah po punoljetstvu. I zaista je teško odrediti da li već tada djevojka ulazi u brak kao žena. Zrela žena.

O zreloj ličnosti nam govori psiholog Radmila Grujičić:

Osobu možemo ocijeniti kao zrelu ličnost ako je došlo do:

1) dovoljne razvijenosti osnovnih psihičkih funkcija i dispozicija,

2) dovoljne povezanosti i usklađenosti među naslijeđenim i dispozicionim svojstvima,

3) zadovoljavajuće integrisanosti u društvo.

Ovakvo određenje dr Grujičić ističe tri odlike zrelosti ličnosti: intelektualnu, emocionalnu i konativno- socijalnu zrelost. Međutim opravdaniji pokazatelji zrelosti su : odnos prema svijetu, prema sebi i prema drugima. Za odnos zrele ličnosti prema svijetu za dr Grujičić karakteristično je interesovanje za zbivanja u svetu, sposobnost za objektivnost ocjena i odsustvo predrasuda. Odnos prema sebi odlikuje realno ocjenjivanje samog sebe i prihvatanje sebe onakvog kakav jeste. U odnosu prema drugima zrela ličnost pokazuje poštovanje tuđe ličnosti, osjetljivost za potrebe drugih i postupanje prema takvim mjerilima i moralnim principima koji mogu važiti kao opšti.

Djevojčicama je period tjelesnog sazrijevanja sam po sebi težak i potrebna im je stručna pomoć koju dobijaju u školi kako bi se sa tim najbolje upoznale. Uz školu, potrebno je i da pristup porodice takođe bude odgovarajući te se zaboraviti na vječite ,jazeve među generacijama’ i pomoći svome djetetu savjetima, zajedničkim upoznavanjem sa zadacima koji se postavljaju pred mladog čovjeka, a onda i sa njegovim osjećajima. Postoji ogroman broj mogućnosti koji se sada nudi mladom čovjeku – on se nalazi na raskrsnici – i tada je svaki izbor, svaka odluka, na neki način konačna. Koju srednju školu ću upisati? Da li treba da probam kakav je ukus piva; cigarete? Hoću li ostati dokasno ili se ipak vratiti ranije kući? Da li da učim večeras duže, pa da dobijem odličnu ocjenu ili mi ta ocjena ne predstavlja nešto bitno?

U tom periodu djevojka razmišlja o svome tijelu, odjednom joj nailaze romantične misli i osjećanja kojih do tada nije bilo ili bar vidi da se kraj nje dešavaju slične stvari. Dolazi u kontakt sa konkurencijom – želi biti najljepša, najpametnija, najbolja. Odlučuje se na sve ili ništa kako bi privukla pažnju na sebe iz različitih razloga. Tada su potrebni savjeti iskusnijih od nje. Potrebno je imati na umu aktuelno stanje u svijetu – tehnike i tehnologije, ekonomije, ‘sloboda’ datih svima, te je naučiti da nije sve baš onako kako izgleda. Onda njeno ‘dotjerivanje’ neće predstavljati problem, ni njoj ni onima kraj nje. A uporedo sa ubrzanim razvojem tehnike ubrzano se razvijaju i mladi ljudi i to je ono što trebamo imati u vidu. U moru informacija i internet foruma stasava i mlada osoba i ona može sama pronaći odgovore za koje je ranijih decenija morala čekati ili da sama iskusi ili da se posavjetuje sa starijima.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s