DŽENTRIFIKACIJA ILI URBANIZACIJA Siromašni – napolje!

Povod -‘Beograd na vodi’ je projekat u naselju Savamala. Upravo se sprovode pokreti koji pokušavaju odgovoriti na zahtjeve pred koje su stavljeni stanovnici tog naselja.

Džentrifikacija je proces renoviranja i oživljavanja naseljenog područja –  siromašne porodice i mala preduzeća se ‘prisilno’ – iseljavaju.

Posljedice: gubitak mjesta gdje si najviše provodio vremena kada si imao sedam godina, gdje si prvi put raskrvario ruku kada si pao s bicikla učeći se sam voziti…

Sam naziv zvuči potpuno strano, ali smisao je jasan – linija između onih koji imaju viška u džepu i onih kojima je džep uvijek prazan postaje – debela. Predebela. Ali je vješto zamagljena izgradnjom ‘novih radnih mjesta’, ulaganjem u nove ‘Centrume’, ‘Konzume’, ‘Bingove’. U naselja gdje se koncentrišu i stanovi i stanovnici i poslodavci, na primjer Starčevica u Banjoj Luci.

To oživljavanje kratko traje. Kapital se istopi poslije par godina, a najviše ispašta radnik čija mlada krv – jer se stari ne primaju pod izgovorm da nisu u toku, niti znaju savladati zahtjeve tržišta i prilagoditi se novonastaloj ekonomskoj situaciji, to dobro podnosila – osmijeh je još uvijek tu, nemaš ženu ili muža, djecu, koliko god da zaradiš dovoljno je za par noćnih provoda i nešto kava i krpica od jednog mjesec do drugog.

Šta će se desiti i kada ovi mladi ostare? Da li će se završiti sve na tome da samo čekamo i gledamo?

  • U Srpskoj je u drugom tromesečju ove godine prodato 16,7 odsto više novih stanova u odnosu na isti period lani. Broj izdatih građevinskih dozvola za gradnju novih stanova u istom periodu povećan je za 26,4 odsto – prošle godine je rekao Ognjen Ignjić, portparol Republičkog zavoda za statistiku RS.

A Petar Zec (direktor jedne od agencija za nekretnine) potvrđuje da su stanovi od pretprošle i prošle godine potpuno rasprodati, te i ako se govori o smanjenju cijena po kvadratu, da to ipak – nije slučaj.

Kako BiH skoro pa i nema vlastitu privredu koja bi određivala ekonomske tokove, već u potpunosti zavisimo od stranih banaka i privrednih društava, naša privreda je zapravo eho dešavanja u EU. Zato je za očekivati, konačno, bolje prilike. Neke banke već nude stambene kredite po kamati manjoj od 8%, što nije daleko od najpovoljnijih uvjeta koje smo imali poslije 1996. godine. To se odražava prije svega na tržište nekretnina.

Sve je podređeno ostvarivanju maksimalnog profita u što kraćem roku.

Gradnja pratećih infrastrukturnih objekata, kao što su škole, dječiji vrtići, igrališta, zelenilo, parkovi i slično, najčešće potpuno izostaje. Zato se može reći da se u posljednje vrijeme u građenju vrlo rijetko sreće pojam brend, a novoj gradnji se s pravom dodjeljuje epitet „nehumane“ gradnje.

Za 100.000 KM u 2007. godini u Banja Luci se mogao kupiti stan od nekih 50 kvadrata. Uz kamatnu stopu od 7% i rok otplate od 20 godina, mjesečni anuitet za ovaj stan iznosi 775 KM, što znači da će stan kupca koštati nešto više od 186.000 KM, uz pretpostavku da je kupovina u potpunosti bila finansirana iz kreditnih izvora. U 2008. godini, za stan od 50 kvadrata u prosjeku je trabalo izdvojiti 125.000 KM. Prema korigovanim kamatnim stopama IRBRS od 5,60%, mjesečni anuitet za ovaj kredit uz rok otplate na 20 godina iznosi 867 KM, što znači da će korisnik morati platiti nešto više od 205.000 KM.

Ovo znači da će kupac koji je kupio stan od 50 kvadrata uzimanjem kredita od komercijalne banke 2007. godine biti na dobitku od 19.000 KM u odnosu na kupca koji je kupio stan godinu dana kasnije kreditom IRB RS-a, bez obzira na nižu kamatnu stopu.

Sa aspekta kupca stana, ovakva promjena cijena znači i da je kupac koji je stan kupio 2008. godine, a prodao po cijenama iz februara 2009. godine izgubio čitavih 10.000 KM, ne računajući poreze i druge troškove transakcije. Još važniji aspekt stambenog problema dovodi u vezu cijene stambenog prostora i kupovnu moć stanovništva.

Jedna od posljedica naglog razvoja jeste nestanak kaktusa – Stručnjak za kaktuse na Nacionalnom autonomnom univerzitetu u Meksiku (UNAM) Salvador Arias smatra da je razlog tome sve veći izvoz kaktusa u Evropu kao i uništavanje prirode i njenih bogatstava.

Da li smo mi banana-republika?

Postoji ogromna količina radne snage koja nudi svoje usluge za male nadnice i tu priliku najčešće iskorištavaju strane kompanije iz razvijenih zemalja svijeta koje na taj način mogu dobiti puno veću količinu dobara, nego u slučaju da su nadnice veće. Cijela situacija dovodi do paradoksalnog pitanja – služi li urbano siromaštvo potrebama globalnog kapitala, pita se zagrbački prof. Čaldarević.

I ‘Picin park’ navode kao primjer džentrifikacije u Banjoj Luci, primjer koji je pokazao koliko smo bespomoćni i zbog čega se otimaju par ljudi na čelu svojih partija. Urbanizacija ili džentrifikacija danas je postala sinonim, a jedini koji izlaze pognute glave i praznog džepa jesu radnici – na crno, bez zdravstvenog osiguranja jer je to Vlada ‘zaboravila’ uraditi.

(Izvor: czkd.org)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s