ONE RANDOM ACT OF KINDNESS Krv je otišla Malinić Milevi

Danas, 14. februara, dala sam krv prvi put nakon porođaja. Naime, potrebno je godinu dana isteka od samog porođaja kako bi žena mogla ponovo steći pravo da da krv.

Prije odlaska, deset dana unazad sam pila šumeće tablete sa željezom, kako me ne bi vratili ukoliko budem ispod linije za dovoljnu količinu željeza u krvi za žene i, danas nisam imala problema.

Već sam ranije napomenula koliko je bitno pomoći nekome, jer sam bila u situaciji kada je krv bila potrebna mojoj majci, a danas su u čekaonici bili sestra i brat čija majka ide sutra na operaciju i doktori su im tražili neophodne doze krvi jer nemaju dovoljno. Treba im nulta grupa, kojoj i pripadam.

Nas dvije smo popričale i odmah sam rekla da ću dati krv za njenu majku – Malinić Milevu, iako joj je bilo jako teško da to sama zamoli. U takvim situacijama nas spopadne stid. Osim toga, mnogi se boje samog čina davanja, a kada se sjetimo koliko ljudi može spasiti jedan mali gest dobrote, sav strah nestane.

Sve je proteklo uredno i još jedna kesica slatkiša je došla kući.


Ukoliko imate nedoumica da li dati krv ili ne znajte da je i juče u čekaonici bila već starija žena koja je takođe tražila donatore zbog svoje majke. Jedan mladić je stavio minđušu i nije proteklo dovoljno vremena kako bi mogao dati krv, a ona je tražila donatore baš za sutrašnji dan. Danas je bilo prekasno.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s