BINARNI KOD TIJELA I DUHA Kompjuterski pionir Alan Turing o smrtnosti

“Tijelo obezbjeđuje duhu nešto za šta će se brinuti i koristiti.”

“Praznina užasava: zato smo svi besmrtni”, Rugala se Simone de Beauvoir religijskom eskapizmu besmrtnosti u objašnjavanju zašto je ona ateista, dodajući: “Sudbina dopušta izbjegavanje onih poteškoća sa kojima se ateista suočava pošteno.” ALi postoji svojevrsna orijentacija duha koja je ujedno i nereligijska i racionalna u kontempliranju smrtnosti. Einstein se toga dotakao u njegovom divnom pismu Kraljici Belgije, u kojem je napisao: “Ipak, poslije svega, postoji nešto vječno što leži iza ruke sudbine i svih ljudskih zabluda.” A ipak je priznao da je takva usmjerenost ka smrtnosti rezervisana za one “koji su bili privilegovani da ostvare punu mjeru svoga poziva u životu”.

Da ima smisla prijevremeni gubitak mladog i neostvarenog života potpuno je drugačija stvar, ona koja je progonila komjuterskog pionira Alana Turinga (23. jun 1912 – 7. jun 1954).

Za Turingovo dešifrovanje nacističkog koda procjenjuje se da je skratilo 2.svjetski rat za 2 do 4 godine, a posljedično tome spašeno je negdje između 14 i 21 miliona života. Ali, uprkos  njegovom ratnom heroizmu, Turing je natjeran na samoubistvo nakon hemijskog kastriranja od strane vlade Ujedinjenog  Kraljevstva zbog svog homoseksualizma. Više od pola vijeka poslije njegove sramotne smrti, Kraljica Elizabeta II je proglasila kraljevsko izvinjenje – formalno posthumno izvinjenje koje na neki način samo još više pojačava tragediju Turingovog života i smrti.

Tragedija je bila uz Turinga od njegove mladosti. Kada je imao petnaest godina, dok je pohađao školu Sherborne , duboko se zaljubio u druga iz razreda po imenu Christopher Morcom. Za čudnog i izopštenog mladog Alana, koji je toliko puta bio maltretiran od grupe dječaka da su ga jednom zarobili ispod parketa dnevne sobe u studentskom domu i držali ga  sve do gušenja, Christopher je bio sve što on nije – poletan, uglađen, dobro uvježban i u nauci i u umjetnosti, i gorljiv sa dopadljivom harizmom. Alanova ljubav je bila duboka i čista i neuzvraćena u dimenziji za kojojm je najviše čeznuo, ali Christopher se prema njemu ohodio sa velikom toplinom i postao je njegov najbolji, tačnije jedini, prijatelj. Provodili su duge noći razgovarajući o nauci i filozofiji, razmjenjujući astronomsku oštroumnost, i polemišući o zakonima fizike.

Kada je Christopher umro od goveđe tuberkoloze 1930 – bolesti koju je dobio od zatrovanog mlijeka, za koju tada nije bilo uobičajene vakcine sve do poslije 2.svjetskog rata – Alan se raspaou komade. Uspijevao se sabrati jedino u radu, rijući toliko duboko u podzemlje matematike da je dospio skoro na drugu stranu, gdje se nauka i metafizika susreću. Tuga ga je odvela u krstaše kako bi mu stvarnost imala smisla, u ovoj besmislenoj tvorevini, i nije štedio na kvalitetnom promišljanju misli. Najviše od svega, želio je razumjeti kako je uspio ostati tako vezan za nekoga ko više materijalno ne egzistira ali kojeg je tako ispunjeno i  živo osjećao u svom duhu.

Sve to vrijeme, mladi Turing  je ostao u kontaktu sa Christopherovom majkom, koja je imala saosjećanja prema čudnom prijetelju njenog sina. Nakon Christopherove smrti, posjećivao je Morcomse u njihovom domu, Clock house, i dopisivao se sa gospođom Morcom o tugi koju dijele, o zbunjenosti o tome kako kako neentitet – jer je Christopher prestao egzistirati u fizičkom smislu – može obojiti njihove svjetove tako potpuno.

Tužna pometenost je ono što je Turing istraživao u seriji pisama upućenih Christopherovoj majci, koja se u originalu nalaze u njegovoj prvoj ozbiljnog biografiji i koja su dobila novi život u izuzetnoj noveli astrofizičarke Janne Levin Snovi ludog čovjeka o Turingovim mašinama  – remek djelo fikcije koje kovitla sa filozofskom peoetikom oko činjenica Turingovog života.

Levin slika Turingovu borbu da pomiri materijalizam njegove odanosti nauci sa njegovom duhovnom privrženošću Christopheru čak i poslije materijalnog iščeznuća egzistencije:

“Budućnost, sadašnjost, i prošlost svakog materijalnog objekta jeste subjekat zakona fizike. Putanja svakog nebeskog tijela, pad svake kišne kapi. Njegovo sopstveno tijelo kao kolekcija molekula. Njegova želja kotao hormona čija je hemija upravo dokumentovana. Njegov mozak slučaj materije, krvi, i kosti.

Ali on osjeća neposredno iskustvo njegove sopstvene duše, njegovog duha. On ne može prihvatiti da kao stanje mesa, grumen materije, da njegova budućnost, prošlost i sadašnjost već jesu determinisane zakonima fizike. On ne može uništiti intuiciju kojom vrši izbore, utičući na svijet sa svojim umom i duhom.”

“Chris mu je pokazao reakciju između otopina jedinjenja joda i sulfita. Držeći smjesu u čistoj posudi blizu njegovog lica, gledao je Alanovu reakciju dok je otopina dobijala tamno plavu boju, bojeći Christopherovu kosu i produbljujući nijansu njegovih očiju. Alanu je to izgledalo potpuno drugačije, kao da su se Christopherove lijepe plave oči umrljale čašu u plavo.”

“Često je pokušavao da rekreira momenat kada se Chrisov duh probio kroz vrata njegovih očiju i ušao u sobu, zapanjujuće koncentracije njegove duše zarobljene u indigo tečnosti u čaši.”

Taj nepomjerljivi osjećaj prisustva iznad materije je ono što 20-godišnji Turing artikuliše u pismu napisanom 20. aprila 1933:

“Moja draga gospođo Morcom,

Bio sam tako zadovoljan što sam proveo Vaskrs u Clockhouseu. Uvijek volim razmišljati o tome povezano sa Chrisom. Podsjeća me da je Chris na neki način živ sad. Neko je možda previše sklin da misli o njemu samo živom u nekom budućem vremenu kada ćemo se sa njim ponovo sastati; ali uistinu je mnogo više od pomoći misliti o njemu kao samo odvojenom od nas za sada.”

Turing je posjetio Clock house ponovo u Julu, jer bi tada bio Christopherov 22. rođendan. Tražeći da umiri neodoljivo živu duhovnost koju je osjećao u tugi za nesumnjivom konačnošću fizičke smrti, koliko radi sebe toliko i radi Christopherove majke, napisao joj je još jedno pismo  špod naslovom “Priroda i duh”:

“Nekad se pretpostavljalo u nauci da ako se sve znalo o univerzumu u svakom pojedinačnom trenutku da onda možemo predviđati šta će se dešavati u budućnosti. Ova ideja može zahvaliti velikom uspjehu astronomskih predviđanja. Moderna nauka je sada više došla do zaključka da kada imamo posla sa atomima i elektronima mi smo poprilično nesposobni da znamo tačno njihovo stanje; naši instrumenti su napravljeni od atoma i elekrona. Koncepcija po kojoj bi se znalo tačno stanje univerzuma morala se tada rastaviti na sitne komadiće.Ovo tada znači da teorija koja je to držala kao pomračenje itd. jeste unaprijed određena tako da i sve naše akcije takođe razbija u komadiće. Mi imamo volju koja je u stanju da odredi akciju atoma vjerovatno u malim porcijama mozga, ili možda u potpunosti.”

“Onda zahvaljujući stvarnoj povezanosti između duha i tijela smatram da tijelo iz razloga zbog toga što je živo može “privući” i držati uz “duh” dok je tijelo živo i budno i dvoje je čvrsto povezano. Kada tijelo spava ne mogu pogađati šta se tada dešava ali kada tijelo umire “mehanizam” tijela, držeći se uz duh, nestaje i duh nalazi novo tijelo prije ili kasnije možda odmah.

Kao odgovori na pitanje zašto imamo tijela uopšte; zašto nećemo živimo ili nećemo da živimo slobodni kao duhovi po sebi, mi vjerovatno možemo činiti tako ali onda ništa drugo ne bi preostajalo. Tijelo obezbjeđuje duhu nešto za šta će se brinuti i koristiti.”

Kako su se Turingove ideje razvijale tokom njegovog života dok se borio sa ovim paradoksom je eđu mnogim temeljnim i možda neodgovorivim pitanjima proučenim sa ogromnom intelektualnom elegancijom u Snovima ludog čovjeka o Turingovim mašinama, još jedna nit koja istražuje kako je matematičar Kurt Godel oblikovao svoje ideje istine. Dopunite ovu nit sa Marcusom Aureliusom i smrtnost i ključ za ispunjen život, Mary Oliver o mjerama životnosti, i Olivera Sacksa o smrti, sudbini, i iskupiteljski sjaj dobro proživljenog života.

 

Sa engleskog prevela Ana Galić.

(Izvor: brainpickings)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s