NIKAD OBJAVLJENA PISMA BRUCE LEEJA UPUĆENA SEBI O autentičnosti, ličnom usavršavanju i mjerama uspjeha

” Gdje neki ljudi pronalaze sebe, većina ljudi ima prazninu, zbog toga što su prezauzeti u traćenju svoje vitalne kreativne energije u prijektovanju sebe u ovo ili ono, posvećujući svoje živote aktuelizovanju koncepta onoga što bi oni trebali biti umjesto ostvarivanja njihovih potencijala kao ljudskih bića, nešto nalik na biti vs. imati – odnosno, mi ne možemo ‘imati’ um, mi jednostavno mislimo. Mi smo ono što jesmo.”

“Ovo je sva suština života: Ko si ti ? Šta si ti?” Pisao je mladi Leo Tolstoy u svom dnevniku moralnog razvoja. Bruce Lee (27. novembar 1940 – 20. jul 1973) je bio Tolstojevih godina kada se okrenuo svom središnjem pitanju egzistencije više od vijeka kasnije i prišao sa istom istančanoošću unutarnjosti i iskrenog duha kojim je prilazio cijelog života.

Generacijama cijenjen kao veliki borilački umjetnik popularne kulture, Lee se sve više prepoznaje kao nepriznati filozof kakav je bio, od njegove poznate metafore o elastičnosti do nedavno otkrivenih neovjavljenih pisama o snagi volje, mašti, i samopouzdanju. Ali njegovo najpažljivije filozofsko djelo je bio personalni kredo koji je napisao u zadnjoj godini svoga života, u 31. godini, u seriji pisama samome sebi pod imenom “U svom procesu”. Djelo je pretrpilo devet uređivanja, nikad dovršenih i nikad objaljivanih, koje sa zadovoljstvom dijelim po prvi put sa posebnom dozvolom Leeove kćerle, Shannon Lee, i Bruce Lee Fondacije.

bruce-lee-photograph-courtesy-of-the-bruce-lee-foundation-archive1
Bruce Lee (Photograph courtesy of the Bruce Lee Foundation archive)

Vrijeme pisanja “U svom procesu” je takođe bitno, jer je Lee počeo pisati u ključnom momentu svoga života. Nakon mnogo godina guranja u stranu od strane Hollywoodskog sistema, koji je nastavio angažovanje bijelaca da igraju azijske glavne uloge, Lee je konačno dobio šansu i unajmljen je za ulogu u filmu “U zmajevom gnijezdu” (Enter the Dragon), čiji je scenarij i sam pisao. Ali kada su Warner braća na silu rezala svu filozofiju i pretvorila film u nepromišljeni akcijski žanr, Lee je odbio da se pojavi na setu za snimanje u znak protesta – čvrsto je vjerovao da je kung fu samo vozilo za dublju filozofsku poruku, više nego filozofija odvojena od kung fua, kako su braća Warner implicirali.

Dobrano svjestan da će ga njegovi principi koštati ispunjavanja njegovih životnih snova, zauzeo je svoju poziciju. Nakon dvosedmične stanke, studio je popustio i Lee je zadržai filozofske elemente, i produkcija je krenula.

Usred najvećeg posla i turbulencija u njegovoj karijeri, Lee je napravio vrijeme za samorefleksiju skicirajući svoj kredo. Upravo u ovim pismima samom sebi, pisanim na trećem jeziku tokom sedam mjeseci sa raznobojnim priborom za pisanje, došao je do koncepta po kojem je “umjetnik života”. Sa velikom jednostavnošću i mudrošću u pismima proučava neka od osnovnih pitanja egzistencije. Decenijama ranije je harvardski psiholog Dan Gilbert uradio svoju čuvenu tvrdnju da “ljudska bića jesu radovi u progresu koja greškom misle da su gotova”, koju Lee razmatra sa akutnom samospoznajom promjenjivosti onoga što u iskustvu nazivamo “jastvo”. Ponavljajući uvjerenje pjesnikinje Laure Riding da “ništa nije važno do li biti ti sam”, on se kroz brojne izmjene drži toga da sve znanje jeste samosaznanje – klica njege često citirane tvrdnje “da je najveća pomoć u stvari samopomoć” . i da lična autentičnost jeste objekat života i jedina stvarna mjera uspjeha.

U prvoj skici piše:

“Bilo kakav pokušaj da se napiše iole smislen članak – ili zašto bi se uopšte i pisalo – o tome kako se ja, imenovani Bruse Lee, emocionalno osjećam ili kako se moja iskrenost reaguje u odnosu na okolnosti nije jednostavan zadatak. Zašto? Zato što se ja mijenjam kao sve stariji čovjek. Stoga ono što sam smatrao istinom nekliko mjeseci ranije više ne mora biti isto sada.”

U drugom nacrtu, poslije savlađivanja poteškoća sprovođenja ovog samoispitivanja usred napornog rasporeda rada, insistira na važnosti lične autentičnosti iznad svega ostalog i razmatra vitalnu razliku između onoga što Hanna Arendt naziva ono što jeste napram onog što se prikazuje da jeste i Kahlil Gibran suprostavlja kao jastvo koje izgleda tako i ono autentično jastvo. Lee piše:

bruce-lee-photograph-courtesy-of-the-bruce-lee-foundation-archive2
Bruce Lee (Photograph courtesy of the Bruce Lee Foundation archive)

“Naravno, ovo pisanje može biti manje zahtjevno urađeno kada bih sebi dopustio povlađivanje standardima manupulativnih igara igranja uloga, ali moja odgovornost prema samom sebi mi to ne dopušta… Želim biti iskren, to je najmanje što ljudsko biće može uraditi… Uvijek sam bio borbeni umjetnik po izboru, glumac po profesiji, ali iznad svega, aktuelizujem sebe jednog da dana budem umjetnik života. Da, postoji razlika između samoakutelizacije i aktuelizacije slike o sebi.”

U trećem nacrtu, razmatra naš hronični strah od nepoznatog u raspoloženju određene oštrine u ovom političkom momentu:

“Među ljudima, velika većina se ne osjeća ugodno uopšte sa svim nepoznatim – to je bilo šta strano što ugrožava njihove zaštićene dnevne navike – tako da zbog njihove sigurnosti, oni grade određene obrasce kako bu se  opravdali.”

U četvrtoj skici, Lee prelazi  na trajnu evoluciju ličnosti, koja se vraća ideji statične samodefinicije nepotrebno i nekorisno:

“Došao samo to toga da prihvatim život kao proces, i zadovoljan sam što u svom bilo kakvom procesu neprekidno otkrivam, proširujem, pronalazim uzroke mojeg neznanja, u borilačkoj umjetnosti i posebno u životu. Ukratko, biti realan…”

Peta skiva ponovo analizira inherentni paradoks potrage za samim sobom i svojim procesom:

“Ne vjerujem u manipulaciju igre stvaranja robota slike o sebi.”

U sedmoj skici ponavlja citat Walta Whitmana “sve što su vam rekli u školi ili crkvi ili u bilo kojoj knjizi ponovo analizirajte”, i piše pasaž od posebnog značaja za današnju epidemiju “alternativnih činjenica”:

“Naravno da ćemo svi priznati da smo inteligentna bića, iako smo u stvarnosti nakljukani da serviranim činjenicama koje nas se donose još od malih nogu. Neki od nas su čak išli i na fakultet ali nešto jeste važno jer…neke od ovih činjenica su proučene u formi samopronalaženja, ali u većini slučajeva mi prihvatamo ove činjenice neispitane.”

in-my-own-process-draft-6-courtesy-of-the-bruce-lee-foundation-archive
“In My Own Process,” Draft 6 (Courtesy of the Bruce Lee Foundation archive)

“Posjedujemo par očiju da nam pomogne da promatramo kao i da otkrivamo, ipak većina nas ne vidi u pravom smislu riječi. Ipak, kada dolazi do promatranja grešaka u drugima, većina nas  je brza pri donošenju osude. Ali šta je sa traganjem za promjenom iznutra? Da lično proučimo ko smo to mi zaista i šta smo mi, naša prava jednako kao i naše propuste – ukatko, da vidimo sebe kao nekoga i da preuzmemo odgovornost za sebe.”

Pretposljednji nacrt upoređuje intelektualnu dimenziju sebepoznavanja sa emocionalnim nagradama:

“Sretan sam jer svaki dan napredujem iskreno ne znajući gdje će granica biti povučena. Da budem siguran, svaki an može biti otkrivenej ili novo otkriće. Ipak, najveća satisfakcija tek dolazi kada će drugo ljudsko biće reći, ‘Hej ovdje nešto stvarno’.”

Dodiruje se dubljeg značenja izraza borilačka umjetnost  koja je za njega duhovna praksa i nije samo dekorativni performans kao je to Hollywood prezentovao da bude:

“Pod borilačkom umjetnošću mislim na, kao i u bilo kojoj drugoj umjetnosti, neograničenu ekspresiju naše jedistvene duše…Ljudska duša je ono što me interesuje. Živim da se izrazim slobodno u stvaranju.”

Leejeva refleksija na to šta znači biti veliki glumac primjenjivo je jednako na svaku umjetnost, baš kao i na umjetnost života po sebi:

“Glumac, tj. dobar glumac, ne šuplji stereotipnu umjetnik, je neprekidni proces učenja, širenja i konstantnog otkrivanja…Biti kvalitetan u glumi znači…mnogo bolnog rada i dosta nepodijeljene posvećenosti praktikovanju nečijih uvjerenja.”

U devetoj i posljednjoj skici – koja je još uvijek samo skica, jer je njegova prerana smrt presrela dovršetak djela – Lee ponovo sabira mozaik intelektualnih, duhovnih i emocionalnih dimenzija sopstvene linčnosti, i prelazi na svoj središnji ethos lične autentičnosti:

” Gdje neki ljudi pronalaze sebe, većina ljudi ima prazninu, zbog toga što su prezauzeti u traćenju svoje vitalne kreativne energije u prijektovanju sebe u ovo ili ono, posvećujući svoje živote aktuelizovanju koncepta onoga što bi oni trebali biti umjesto ostvarivanja njihovih potencijala kao ljudskih bića, nešto nalik na biti vs. imati – odnosno, mi ne možemo ‘imati’ um, mi jednostavno mislimo. Mi smo ono što jesmo.”


Dopunite Leeja sa samoakuelizacija i ključna razlika između ponosa i samopoštovanja i filozofija i porijeklo njegove čuvene metafore o vodi, onda poslušajte Shannon Lee koja govori o očevom radu “” mom procesu” sa urednicom Shannon Lee u ovoj epizodi na odličnom Bruce Lee snimku:

 

Sa engleskog prevela Ana Galić.
(Izvor: brainpicking, foto: Bruce Lee Foundation archive)
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s