Od četiri sata u popodnevnom terminu na FTV-u (Federalna televizija) možete gledati reprizu emisije sa RTL-a pod nazivom ‘Šoping kraljica’. S obzirom da volim vidjeti ženu sretnu, pogotovo ako se zapustila radi svakodnevnih obaveza, to je još jedan način da se jedan dan (osim 8.marta i rođendana) pred ogledalom ponosiš na samu sebe, ukoliko voliš nositi lijepe frizure i garderobu.
Žene se prijavljuju iz različitih razloga, neke čak da se samo domognu novca kako bi obogatile svoj ormar (što govori da su stvarno ovisne o šopingu). I ima zločestih komentara samo da bi osvojile više bodova za sebe i dobile prvu nagradu.
Ali ono što je bitno jeste taj jedan outfit koji sam imala priliku gledati prošle sedmice – tema je bila: Razgovor za posao. Sve su imale poseban razgovor, za različite vrste firmi.
Novac koji dobiješ je u vrijednosti 2000 kuna, odnosno naših 500 KM.
I na kraju, šoping je bio opravdan – žena je otišla u trenerci sa kućnom frizurom, bez šminke, a trebala se spremiti za razgovor u neki umjetnički atelje, nešto slično, samo glamuroznije. I potrebno joj je bilo sve novo, i sve je i uzela – cipele na štiklu, šarenog dezena, naočare za ukras da izgleda poslovnije (nije ih platila puno, samo 20 KM), kaput, haljinu, minđuše, torbu i štrample i za kraj je ostavila feniranje i šminkanje (stavila je vještačke trepavice i blago njoj jer meni nije suđena ta elegantna crta jer sam alergična – toliko mi je momentalno zasuzilo oko kada mi je kozmetičarka stavila trepavice na lijevo oko da ne znam kako nisam sve obustavila od silnog plača, oko je gorilo). Sve minimalne cijene, sve zajedno košta 500 KM.
I sad – za šta se realno spremaju žene na našim prostorima. Jedna od učesnica je rekla – za crkvu, vjenčanja i diskoteke. I time je potvrdila i moje mišljenje. Na žalost, dometi dobrog ukusa nama su izgleda nepoznanica i nikada nećemo znati kako se odjenuti za operu, svečani bal ili neki sličan domjenak, kao i za različite poslovne ili manifestacije bilo kakvih vanserijskih karaktera. Čak i zabave sa tematikom (kostimirane zabave) nam se čine kao pohod na Mars.
Recimo da u jednom mjesecu idemo na 4 događaja: krštenje, predstava, sahrana i koncert. To je 500×4=2000KM.
Neki dan sam računala da se zdrava prehrana na kraju mjeseca svodi na 40 KM dnevno puta 30 dana = 1200.00KM.
O skupom zdravom životu pogledajte ovdje.
To je već 3200 konvertibilnih maraka – potrošačka korpa i 4 izlaska i uzmimo režije da su u prosjeku 600 KM, to je ajde 4000 KM za neku graničnu situaciju da se mučiš od 1. do 1. u mjesecu.
A kada se mi obilazimo i upoznajemo, takoreći – samo na sahranama. Tada se ide i ne gleda ko je šta obukao (jer iako bi trebalo obući sve crno, za šta pretpostavljam da malo ko ima u ormaru, a da sam nije imao smrtni slučaj – to niko danas niti gleda niti ima srca da traži zamjerke i estetske primjedbe u datoj situaciji).
A čitam danas na sponzorisanoj stranoj jednog BiH političara da je plata od 700 KM stavljena u kategoriju bogatih primanja. Ne znam stvarno kako je to moguće.
I dolazim na taj razgovor na posao i naivno uvjerenje da je odjeća presudna. Nego, budite sigurni da će vam napričati basne kakve ni Ezop ne bi smislio kada su razlozi vašeg nezapošljavanja u pitanju (na vama je da li ćete ih ‘popušiti’, da se smjelije izrazim). A onda i do novčanih primanja kada stupaš na taj razgovor – ko ima taj novac da ga toliko troši na različite kombinacije svaki dan, u svakoj prilici, sa različitim minđušama, štiklama kojima štikla ode za 15 dana aktivnog nošenja pa je trebaš nositi obućaru i plaćati potpeticu…Njemu posao onda i ne treba. Studenti se busaju preko roditeljskih plata, žene preko muževa, ‘i tako dalije, i tako dalije…’, što bi rekao Žižek.
Kada stomak krči, ne misliš na to da li je torba uparena sa cipelama. Obučeš šta imaš. Kosu namjestiš sam, bez frizera. Našminkaš se sam. Ako se šminkaš. I kada počneš raditi, na crno, od 7 do 5 svaki dan, za 500 KM – ti treba da trošiš taj novac na taj neki styling – stavi prst na čelo. Stanje za život je grozno. Zato umiremo i prije 60-te sa potpuno izvađenom vilicom i vještačkom protezom u ustima za koju se onda pitaš bi li je pokopao sa pokojnikom; bez redovnih svih pregleda koje svaka žena, a i muškarac treba da obavlja jednom godišnje.
I kao što rekoh, a volim vidjeti ženu sretnu.
(Photo: RTL)
©Ana Galić magistar filozofije 