BODLEROVO CVIJEĆE ZLA 160 GODINA POSLIJE

Za ljubitelje istinske lirike, ovo djelo će biti poslastica u jednom zalogaju, iako je već ovdje Bodler počeo da pravi raskid sa pravom lirikom, te predstavlja prekretnicu ka građanskoj epohi.

Knjige sam se dočepala na 3. godini filozofije, i dok sam radila u kopirnici, za vrijeme pauza padali bi Bodlerovi stihovi kao spasonosna kiša u onom posvednevnom zelenom blještanju kopiranja. Osim toga, i sami počinjete da razišljate o pisanju, a i o svim temama koje tada muče mlade ljude – da li raditi, studirati, formirati porodicu, ostaviti trenutnog momka koji kocka, i tome slično.

Prvo izdanje Cvijeća zla Bodlera je dočekalo sa osudom da plati 300 franaka globe zbog narušavanja javnog morala i dobrih običaja, a osim šest pesama iz zbirke je dospjelo pod zabranu za objavljivanje.

Do tada je poetski njegovao status otpadnika, a sa ovim činom postao je i društveni otpadnik u pravom životu. Njegova negativna slava ipak je bila slava.

 

„Šta je poezija? Kakav je njen cilj?

U razlikovanju Dobrog i Lijepog, i
Ljepote u Zlu; da ritam i slik odgovore u čovjeku na be-
smrtnu potrebu za ujednačenošću, simetrijom i iznena-
đenjem”;

Šarl Bodler

U nastavku izdvajam dvije, od niza ostalih:

NEDOSTOJNI MONAH
Po zidovima manastira drevnih
širile ce slike Svetoga Saznanja,
a sjaj topli njihov, kod duhova smernih,
blažio je strogost teškog pokajanja.

U to davno vreme, sa verom y Hrista,
mnogi kaluđer je smerno i bez glasa
smrt slikao, srca pobožna i čista,
i u pobožnosti našo sebi spasa.

Duša mi je groblje u kom, odvajkada,
ja stanujem i gde pustoš strašna vlada;
a ništa ne krasi gnusni ovaj prizor.

O, kad li ću i ja, monah nedostojni,
da prizore žive beda mi bezbrojni
u plodnost pretvorim i zanosa izvor?

RADOSNI MRTVAC
U crnici masnoj gde puževa ima
duboku ću sebi da iskopam jamu,
da prepustim svoje stare kosti onima
ko ajkula morska uronjen u tamu.

Mrzim oporuke i mrzim grobnice!
Pre neg’ što od sveta suzu bih da molim
gavrane bih rađe zvao, živ, da ptice
krvav trup mi kljuju kljunovima golim!

Crvi, gluva, slepa, crna pratnjo grozna,
evo vam mrtvaca slobodna, radosna;
filozofi raskalašni iz truleži,

plazite, evo vam ruševina moja,
i recite — ima muka li još koja
za telo bez duše što s mrtvima leži!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s