Sašiti ili otići kod Kineza

Jedan dan je posvećen i nečemu skoro pa zaboravljenom – šivanje haljine. Za ljeto.

Ovih dana uporno gledam kurseve za šivanje koji koštaju od 180,00 KM pa naviše (od 3 do 5 sati vremena po jednom času); sebi sam dosadila sa potvrdnim klimanjem onima koji govore da je bolje kupovati kod Kineza i da ne vrijedi uđest konac u iglu samo za te pare; second hand takođe. U butiku nisam bila ne pamtim…Na jednom blogu (Moda i tako to) sam vidjela ženu ogrnutu metražom i tu sam pukla – sve se vratilo, sva ta ljubav prema nečemu unikatnom, samo tvojem, nečemu što si ti osmislio i stvorio – i pravac u radnju!

Crna podloga sa krupnim cvjetovimaIdeja

Na studiju filozofije (i sociologije) sam kupila sebi šivaću mašinu Bagat Danicu (ubrzo i Bagat Ružu jer je ova bez kofera) od svoje predsjedničke stipendije (inače ono što radim još od kada smo u ratu ostali bez struje jeste čitanje školske biblioteke i šivanje robice za barbike), prestala se sramotiti  – noseći na fakultet sakoe koje sam ručno šivala i na taj način bila predmet interesovanja Jehovinih svjedoka (na čije sastanke nisam otišla, osim sa Mirelom u tadašnjoj Literi gdje smo razmijenile pokoju pametnu riječ) – i ono ključno – uzela sam sebi ne restove, nego nove materijale najljepših dezena i time uljepšala sebi ljeto 2007. Tada sam se razradila, uživala u igri sa bojama i krojevima, amaterski naravno, i ono što sam najviše voljela, to je ta veza sa materijalom koji ti govori šta će od njega nastati i sam proces rađanja nečega.

Ostrog

Prvi put se odlučujem uputiti na Ostrog kada sam se nakon studija vratila u Gradišku (zamrzla prvu godinu magistarskog, počela da radim kao čistačica ZEV naredne dvije i po godine) i tada sam se odlučila da svoje haljine stavim u kese i put pod noge do prijateljica, poznanika i komšinica i tu sam zaradila dovoljno da odem pod Ostrog, pridarim, ali i da donesem brojne darove kako iz Savine ( u koju smo usput svratili), tako i sa Ostroga (najvažnije mi je bilo to što sam donijela sa sobom mir nakon noći provedene pod cjelivanim moštima sv. Vasilija Ostroškog). Izlazak u svijet sa svojim djelima bio je stresan, razmišljala sam samo o tome kako mi ne valja ništa, nije to to, nisi ti prava  šnajderica, i sve ono što su mi žene govorile sve ove godine. Na sreću, prodaja je uspjela.

Više nisam šivala. Ponekad poklon – izvezen peškir; kecelja sa imenom onoga kome darujem;

 

ostali su samo komadići

Kako izgleda

Ujutru sam otišla do naše pozamanterije na Mejdanu, gdje drže i metražu, i odmah s vrata sam ugledala narandžastu teksturu, malo više tropskog ukusa za ovo naše podneblje, ali sa lijepim veselim cvjetovima i jako ugodna na dodir.

Kada smo se Jovana i ja spustile u radnju, nakon pozdravljanja sam otišla do korpe sa komadima, ali na žalost, ništa osim zimskih materijala nije bilo u ponudi.

Zatim sam se u mislima vratila na narandžastu boju i odlučila da pogledam bolje, upitam za cijenu i da ukoliko nije previše skupo, uzmem i sašijem sebi jednu užu, ljetnu haljinu za svaki dan (kako sam primila platu za prošli mjesec, a biće mi isplaćen i put u Sarajevo, to imam novca do narednog posla, koji će nadam se naići jako brzo; očekujem predstavnika mondojobsa – za eventualno zaposlenje od 800,00 KM; inače mali oglasi i survivor).

U međuvremenu sam se već ispričala sa prodavačicom (Jovana je pretresla vrpce, snupi dezen s poda, kantu za smeće, digitron, i tome sl. ), tražila što jeftiniji ili laganiji materijal, ukoliko se plaća na kilu, a ovaj narandžasti je bilo 12 maraka po metru; ubrzo je iznijela i jedan plavi – iste cijene; a po njenom mišljenu elegantniji. I bio je. Premjerile smo moju dužinu i odlučila sam se za metar i po, što je izašlo 15 maraka, ali onda sam se odlučila i za još jednu haljinu i da tako imam dvije ovog ljeta – nakon kraće potrage, izbor je pao na crnu podlogu sa ovim nježnim krupnim cvjetovima. Ovaj materijal me je koštao 13 maraka. Sličan sam vidjela upravo kod Kineza iznad Mog marketa, na tunici koja košta 26 KM (donji dio tunike je siječen i urađen širi od gornjeg, što se meni posebno dopada, ali cijena je za moj džep zaista too much).

 

Majka i kćerka

Gotovo!

Po dolasku kući, sačekala sam trenutak kada je Jovana zaspala, haljinu na tufnice uzela kao model prema kojem ću se orijentisati prilikom iskrojavanja rukava i gornjeg dijela i – ostali su samo isječeni komadići! Sve sam iskrojila, a pala je i majica za Jovanu; da je bilo više materijala, bila bi i haljinica.

Pouka

Sjetimo se renesansnih ljudi i njihovih multitalenata i ako u sebi gajite ljubav prema nečemu, krenite! Nikada nije kasno biti sretan!

Advertisements

3 thoughts on “Sašiti ili otići kod Kineza

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s