SARTR O PROZI

‘Pisati je isto što i željeti slobodu. Željeti slobodu je isto što i angažovati se.’

Sartr 1947. objavljuje esej: Šta je književnost?

Tu će nam otkriti kakav je do dar moći pisati, posebno prozna djela, ali isto tako i koliko je bitno da se djelo koje je stvorenom samo i jedino oživljava putem čitalaca i onih koji ne pišu. Šta nam poručuje Sartr?

Poezija ne treba da bude angažovana, dok proza to po prirodi jeste, proza je u suštini utilitarna, prozni pisac se služi riječima, koristi jezik kao oruđe da imenuje svijet i da iznese duhovni stav.

Pisac uvodi red gdje ga nije bilo, nameće raznolikosti stvari jedinstvo duha. Ali djelo nije završeno kada je napisano, ono postoji dok se čita. 

Poznat kao egzistencijalni filozof, uvijek naglašava prisustvo ličnog iskušavanja u svakom pojedinačnom aktu, pa i u pisanju, odnosno čitanju.

Piše se da bi se nešto saopštilo. Govoriti znači djelovati, jer imenovanje neke stvari mijenja tu stvar. Pri tom je nemoguće biti nepristrasan. 

Pisac je odabrao da otkriva svijet i, posebno, čovjeka drugim ljudima, kako bi ovi prema ovako razotkrivenom objektu stekli osjećaj pune odgovornosti.

Sve je važno: ako pisac o nečemu ne govori, znači da je to namjerno prećutao – i to izražava stav.

‘Angažovani pisac zna da je riječ jednaka djelu: on zna da otkrivati znači mijenjati i da se ne može otkrivati bez želje za promjenom. ‘

 

Velikodušnost

Velikodušnost je izraz koji Sartr koristi za osećanje kojem je sloboda izvor i cilj. Ono što pisac traži od čitaoca nije primena neke apstraktne slobode, već poklon, predaja čitave njegove ličnosti sa svim njenim strastima, predrasudama, simpatijama, seksualnim temperamentom i merilom za vrednosti. Čitalac treba da uzvrati poverenje. Što više osećamo svoju slobodu, više priznajemo i tuđu; što više drugi od nas zahteva, više i mi zahtevamo od njega. Stav velikodušnosti se zauzima pisanjem ili čitanjem.

Pisanje jeste priznanje slobode čitaoca, a čitanje – slobode pisca.

Poslušajmo Sartra: Budimo angažovani. Pisanjem, kao i činjenjem. To je, u biti, jedno te isto.