Sada već sa dragom prijateljicom Nikolinom stupila sam u kontakt radi gostovanja na blogu u rubrici Zajedno sa…
Naše druženje je otpočelo sa mojim tekstom u magazinu PULSE.RS pod nazivom Ljubav je bolest gdje je Nikolina Petolas bila gost sa svojim fotografijama koje predstavljaju svjetski renomirana djela nadrealne umjetnosti.
Izuzetno lijepa, ljubazna i otvorena Nikolina uvijek vedro i nasmijano će odgovoriti na vaša pitanja i izaći u susret kada su njeni radovi u pitanju.
Kada si znala da će likovna umjetnost (ili fotografija) biti tvoj poziv?
Oduvijek sam voljela crtati, još od osnovne škole. Fascinirale su me vizualne priče, stripovi, filmovi.
Međutim, okolnosti su me odvele u drugom smjeru pa sam nakon prirodoslovno – matematičke skole završila studij ekonomije.
No nešto mi je govorilo da moja priča sa umjetnosti nije završena. Osjećala sam veliku potrebu da kreiram, pa sam odlučila da vidim kako bih mogla prikazati svoje vizije.
Ekperimentirala sam mnogo godina sa fotografijom, naučila sam se raznim software-ima i aplikacijama, te ih naučila koristiti jedno s drugim kako bih stvorila kompleksne digitalne kolaže.
Fantastičan je osjećaj kada vidim da se iz raznih ideja i vizija počinje nazirati scena koja ima smisao.
Da li neko djelo voliš više od svih ostalih i zašto?
Ne mogu reci da određeno djelo posebno volim, sva su mi na određeni način draga i imaju za mene određeno značenje, ali nekim se pričama uvijek nanovo vraćam. “Impeller” je jedna od serija koja ce se sigurno nastaviti. Neki radovi su već i započeti, ali su zasad na čekanju.
Fasciniraju me distopijski prizori, napušteni gradovi, građevine, budućnost ali i ostaci prošlosti. Volim im dati neko novo značenje kao i likovima u svojim radovima. Oni su skoro uvijek inspirirani onim sto se događa oko mene…ljudima, osobnostima, osjećajima…
Od nekoliko tjedana do par mjeseci. Sve ovisi o tome koliko radim na tome i kojim materijalima raspolažem. Za neka djela nemam fotografije, pa moram ponekad čekati da nađem gdje ću fotografirati elemente, kako bi to mogla ukomponirati u rad. Ponekad za to moram i otputovati na odredjena mjesta. Nekad određene dijelove crtam pa poslije oslikavam i teksturiram. Tako da sve ovisi što želim postići.
Na koje gostovanje (izlaganje, izložbu) si najponosnija?
Svaka izložba mi je draga i posebna na svoj način. Veoma mi je drago što sam dio zajednice slikara u Bremenu u Njemačkoj, u galeriji Callas. S njima sam već nekoliko godina i ove godine su organizirali fantastičnu izložbu u Bad Sackingenu koja je okupila fascinantne europske nadrealiste.
Jako mi je drago sto sam bila dio toga.
Također sam dio stalnog postava International Surrealism Now, velike svjetske izložbe nadrealnih umjetnika koja je trenutno na gostovanju u Portugalu. To je također iznimna izložba kontemporarnog nadrealizma koja je okupila slikare, kipare, digitalne umjetnike i fotografe iz cijelog svijeta.
Šta možeš poručiti svojim obožavaocima/obožavateljkama?
Da mi mnogo znači njihova podrška koju sam dobila zadnjih godina. Stvarno mi je drago što vidim da se nalaze u mojim radovima, i što u njima nalaze inspiraciju ili neku svoju osobnu priču.
©Ana Galić magistar filozofije 
Reblogged this on Author anagalicblog and commented:
Sa Nikolinom smo se družili ranije.
“Fantastičan je osjećaj kada vidim da se iz raznih ideja i vizija počinje nazirati scena koja ima smisao.”
LikeLike