VRATA PERCEPCIJE “Mi danas trošimo mnogo više na piće i pušenje nego na obrazovanje”

PRIJE SVEGA
Još u osnovnoj školi omiljeni predmet mi je bila Likovna kultura. Najviše uzbuđenja, oblika, udahnutog života, poigravanja. Kako je moj nastavnik, Ljubomir Marković, u 5 poteza znao nacrtati tako teške linije jednog ruksaka koji nam je stavio za zadatak da ga nacrtamo taj čas i danas me ostavlja bez daha. Bila sam zadivljena. Ljubav prema likovnoj umjetnosti je uvijek ostala dio mene, a bar djelić sam joj dala u amanet maturirajući na Rubensu i studirajući Slobodno crtanje dvije godine na Arhitekturi.
Osim toga, ja i šijem. Nabori su nešto što sam pravila i same ruke su ih stvarale počev od prvog šeširića žute boje za barbiku, pa do današnjih nabora na suknji i haljinama. Ne moram uzeti meskalin da shvatim koliko su nabori velika pojava, ali se zaista svaki put nevjerovatno oduševim kao kada sam čula Krešimira Mišaka da govori o kosmičkim pojavama koje svi mi koji se prepuštamo nečemu iznad osjetimo i u jednom trenutku propustimo kroz sebe.
To se desilo i Huxleyu u Vratima percepcije. Da li nam je potreban meskalin da bi nam se otvorila vrata? Čisto sumnjam. Ako se umjetnicima ta vrata sama otvaraju ili kako kaže Aldous čak i ljudima koji su smireni, tjelesno fizički ne u pokretu i bezbrižni, takođe – onda se mogu otvoriti i bilo kome ko ih traži ili koji zna uspostaviti odnos sa stvarima/ljudima/okolinom oko sebe.

Razlog zbog čega ću razdvojiti Raj i pakao od Vrata percepcije Aldousa Huxleya je taj što se volim vraćati ovom autoru kao jednom od svojih prijatelja sa kojima nalazim zajednički jezik i pred kojima ne moram strahovati šta ću reći, niti da li će me pogrešno protumačiti, već se uvijek iznova obradujem baš jednom novom ali istinitom i do tada meni nepoznatom tumačenju svijeta oko mene.

Kako živjeti u sadašnjosti?

Jedno od ključnih pitanja na koja je Huxley pokušao odgovoriti želivši zadržati taj osjećaj poznavanja svega što je bitno (Takvosti), a pri čemu mu je meskalin pomogao, jeste: Kako da živim u sadašnjosti, okružen svakodnevnim potrebama, časovnicima, obavezama, a da ne izgubim taj osjećaj da smo jedini nasljednici univerzuma?

Rembrandt The Anatomy Lesson of Dr. Nicolaes Tulp
Rembrandt The Anatomy Lesson of Dr. Nicolaes Tulp

Ego je kriv za sve.

“Sve što svjesni ego može učiniti jest da oblikuje želje, koje tada sprovode sile koje on kontrolira veoma malo i ne razumije uopće. Kad učini bilo što više – kada se previše trudi, na primjer, kada brine, kada postane zabrinut zbog budućnosti – smanjuje učinkovitost tih sila i može čak u devitaliziranom tijelu uzrokovati bolest.”

Meskalin je uspio odvojiti ego koji je uglavnom višak i nešto što u stvari smeta ostatku čovjekovog bića da živi nesputano, da gleda Takvost svega.

Danas je opažaj progutao zamisao

Huxley u ovom djelu istražuje uticaj meskalina počev od samog sebe, a razmatrajući granične situacije sa šizofreničarima i na neki način kroz njihov doživljaj druge stvarnosti.

O meskalinu kao alkaloidu pisao je Ludwig Lewin 1886. godine, te se na osnovu njegovih iskustava nadograđuje Huxley. Postao je zamorac progutavši četiri petine jednog grama meskalina rastopljenog u čaši vode, a istraživač koji je bio na Lewinovom tragu, ali bezuspješno, koristio je ove trenutke te je bilježio bilo šta što bi moglo koristiti produbljivanju znanja ove supstance. Huxley se nadao da će proći kroz vrata koja vode do unutrašnjeg svijeta, što je svakako jako želio.

Paul Cezanne Vessels, Basket and Fruit
Paul Cezanne Vessels, Basket and Fruit

Ono što je primjetio jeste da se prostor i vrijeme gube, tačnije da nemaju isto značenje koje imaju kada se život odvija po uobičajenom ritmu, tj. da se um sada zanima “ne za mjere i lokacije, već za biće i značenje”.

Pokazujući veliku naklonost ka umjetnosti, kroz poznate radove likovnih umjetnika (Cezzanne, Rembrant, Guardi…) Huxley se upustio u jedno od njegovih viđenja NABORA – kako umjetnici od rođenja posjeduju oslobođeni um te nemaju potrebe za meskalinom, tako se oni sa naborima ophode kao prema nedokučivom misteriju čistog postojanja –  ukazujući nam na Huxlyevo lucidno tumačenje pojedinih predmeta, odnosa ali i uživanje u ulozi čudaka.

Zbog čega?

“Većina muškaraca i žena vodi živote u najgorem slučaju tako bolne, u najboljem tako monotone, siromašne i ograničene da žudnja za bijegom, želja da nadmaše sebe makar na nekoliko trenutaka, jeste i uvijek je bila od osnovnih gladi duše.”

Huxley, A. Vrata percepcije, Feniks, 2001. str. 60.

 

Jedini dozvoljeni narkotici su alkohol i cigarete i Huxley nije pogriješio kada je uporedio realnost Danteovog pakla mnogo opipljiviju nego što su to danas čak statistički utvrđeni podaci raka pluća, prometnih nesreća usljed alkoholoziranog stanja, i samih alkoholičara. Rješenje je NOVA DROGA. Ona koja će utažiti bijeg od sebe i stvarnosti a činiti manje štete nego ova dosad, jer osnovni apetit duše jeste – “poriv da se nadvlada samosvjesna samobitnost”.

Tu se javlja problem sa intelektualcima, odnosno sa pretežno verbalnim humanizmom i teorijskim naukama koje se bave temama: “ko je uticao na koga kad kaže što…” Nije meskalin rješenje, slaže se i sam Huxley, ali da se treba potražiti nešto što će istinu istjerati iz mračnih mjesta na koje ti tihi verbalisti ne ulaze – to je cilj. Proći i vratiti se kroz Vrata na zidu. Ne zalupiti ih i zatvoriti zauvijek. Takav čovjek je:

“mudriji, ali manje nadmen, sretniji, ali manje samozadovoljan, skromniji priznavajući svoje neznanje, ali bolje opremljen da razumije odnos riječi prema stvarima…”

Guardi, Francesco, 1712-1793; A Night Procession in the Piazza San Marco
Guardi, Francesco, 1712-1793; A Night Procession in the Piazza San Marco

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s