U SUSRET NOĆNOM POLUMARATONU Grad se budi

Još nekoliko dana nas dijeli od prvog “Dukat fit Banjaluka noćnog polumaratona”, koji će se održati 30. septembra ove godine.

 

Do prije nekoliko godina na vijestima smo mogli vidjeti tužne vijesti o trkačima na Gradskom stadionu koji nemaju ni osnovnu opremu za treninge, te su se mučili tokom zimskih dana, a ipak su nizali pobjede. Sada je sve drugačije. Društvo je usvojilo zdrave navike. Atletski klubovi, Škole atletike – sve je više rekreativaca i među djecom, omladinom, ali i starijim koji svoje slobodno vrijeme provode trenirajući za sada već tradicionalne banjalučke polumaratone, ali i maratone na koje učestvuju u zemljama regiona.

 

O tome šta je potrebno najprije za trkačke navike, kako ustrajati i konačno i započeti jednu ozbiljniju trku – razgovarali smo sa sada već iskusnim trkačima amaterima Nikolom Zagorcem, Vladimirom Mlinarevićem i Srđanom Zagorcem, učesnicima štafetnog noćnog polumaratona.

trojica maratonaca
Vladimir Mlinarević, Nikola i Srđan Zagorac trčaće štafetu od 7 km na predstojećem prvom noćnom polumaratonu
PRVI TRENINZI

Kako su izgledali tvoji prvi trkački treninzi, da li si već kao dijete volio provoditi vrijeme na stazama?

 

NIKOLA ZAGORAC: 

Budući da sam odmalena trenirao košarku, moji prvi trkački treninzi su u stvari vezani za kondicione pripreme ekipa u mlađim košarkaškim kategorijama. U tom uzrastu, djeci koja bi na treninzima željela samo da rade sa loptom i da igraju utakmice, kondicioni treninzi i trčanje su uvijek padali teško, tako da kao dijete i nisam pretjerano volio provoditi vrijeme na stazama.

Nikola Zagorac učestvuje u trci
Nikola Zagorac kao učesnik u polumaratonu

Sve mlađe kategorije banjalučkih sportskih kolektiva bez obzira na sport, svoje kondicione pripreme započinjali bi u parku „Mladen Stojanović“ (koji ponovo postaje pravo mjesto za sport). Obavezno se mora trčati „veliki krug“ oko parka, ali kad god trener ne gleda ti krugovi bi se kratili. (smijeh)

Kasnije smo kondicione treninge shvatali ozbiljnije, poboljšavali tehniku trčanja i uviđali značaj kondicije na utakmicama.

VLADIMIR MLINAREVIĆ: Trčanje sam  zavolio nakon prestanka aktivnog bavljenja košarkom (skoro 10 godina). Treninzi su se razlikovali samo u kilometraži obzirom da smo prolazili kroz ‘duže’distance tokom kondicionih priprema.

 SRĐAN ZAGORAC: 

Od samih početaka bavljenjem sportom, trčanje je bilo sastavni dio mojih treninga. Moram priznati da kao 12ogodišnjaku koji je poslije raznih sportova ozbiljnije počeo trenirati košarku, kondicioni treninzi mi nisu bili omiljeni. Ipak s vremenom taj osjećaj se promijenio, danas rado izađem u prirodu i slobodno vrijeme provedem trčeći.

 

NA CILJU

Koje misli ti prolaze kroz glavu kada prolaziš kroz cilj?

 

NIKOLA ZAGORAC: 

U trenutku prolaska kroz cilj mislim da je prije svega to jedno veliko olakšanje, jer je kraj trke. Kasnije se javljaju sreća, ponos i zadovoljstvo jer si uspješno završio trku. Još ako si ostvario bolji rezultat nego prethodni put, zadovoljstvo je duplo veće.

VLADIMIR MLINAREVIĆ: 

Kroz glavu mi se uvijek prolazi da sam pomjerio sopstvenu granicu, i da sam ostvario napredak u svakom smislu (kako u fizičkom,u smislu spremnosti, tako u psihičkom jer sam ostvario nešto za šta sam mislio da je neizvodivo). Prolazak kroz cilj je jedinstveno iskustvo, preporučio bih onima koji do sada nisu trčali da počnu i vide koliko je to zaista jedinstven osjećaj. 

Vladimir Mlinarević
Na slici: Vladimir Mlinarević ovjenčan medaljom

SRĐAN ZAGORAC: 

U trenutku kada ugledam liniju cilja prvo što sam sebi kažem jeste – uspio si. Po prolasku kroz cilj prvi i najdominantniji jesu osjećaji zadovoljstva postignutim rezultatom (istrčana trka) i ponosa na samog sebe jer sam pobijedio krize i pomisli da odustanem.

 

DRUŽENJE NA STAZI

Da li je lakše trenirati zajedno, kao član kluba ili sam, odnosno da li je svejedno na koji način stupaš na trkačku stazu već je jedino bitno trčati?

 

NIKOLA ZAGORAC: 

Uvijek je lakše trenirati u društvu, u grupi ili sa tening partnerom. Onda ste jedni drugima podrška i međusobno se bodrite i pomažete da izvučete ono najbolje iz vas. U amaterskom trčanju i sportu uopšte, druženje je ono što ga čini posebnim, bez obzira na rezultat koji se ostvari. Kada se stupa na stazu potrebno je biti siguran u sebe i prethodno odrađene pripreme. Onda trčanje i sama trka postane uživanje.

VLADIMIR MLINAREVIĆ: U svakom slučaju zajedno, u mom slučaju prvo  sa bratom, a poslije toga sa Nikom (Nikolom Zagorcem). Trening partner u bilo čemu pa i u trčanju donosi velike prednosti, dođu tako dani kad ti nije ni do čega, kad treba istrčati <strong>još koji kilometar</strong>. Tu na scenu stupa trening partner, te bodrenjem jedan drugog uvijek stignemo do cilja, i što je najbitnije uvijek budemo bolji od prethodnog puta, što je na kraju krajeva i cilj. U trčanju kao i u životu je važan napredak. 

SRĐAN ZAGORAC: 

U mom slučaju, prvi treninzi i pripreme za polumaraton su bile uz nagovor i podršku brata. Trčanje je odlična aktivnost i rekreacija tako da nije presudno trčiš li sam ili u društu. Iz mog kratkog iskustva pripreme za polumaraton su uvijek lakše ukoliko prođu u društvu.

Srđan Zagorac kao jedan od učesnika predstojećeg polumaratona
Srđan Zagorac kao jedan od učesnika predstojećeg polumaratona

 

PRVI NASTUP

Kada si se odlučio za svoj prvi polumaraton?

 

NIKOLA ZAGORAC: Za prvi polumaraton sam se odlučio kada je u Banja Luci organizovan prvi banjalučki polumaraton. To je bila idealna prilika da i „službeno ovjerim“ svoje dugogodišnje trčanje i kondicione treninge. Što je najljepše, to je bilo u mom gradu.

VLADIMIR MLINAREVIĆ: Želja za prvim polumaratonom se javila nakon ekspanzije trčanja kao sporta u našoj okolini, te se javila samoinicijativa da se ostvari i taj poduhvat. Godine 2016. sam istrčao svoj prvi polumaraton u Banjoj Luci. Godinu dana poslije pao je i Beograd. 

SRĐAN ZAGORAC: 

Odluku sam donio prije gotovo dvije godine a pripreme sam počeo pola godine kasnije 🙂

 

POSVEĆENOST

Kako izgleda trening koji je potreban za kvalifikaciju, koliko vremena ti oduzima od svakodnevnih obaveza i da li ikada žrtvuješ neke zaista važne stvari kako bi se sačuvao za vrijeme posvećeno trčanju?

 

NIKOLA ZAGORAC: 

Kao kod Vladimira. Dvije duže dionice tokom sedmice i obavezno Banj brdo koje nam je postalo baš zadovoljstvo trčati jer si u prirodi na brdu. Nema buke, automobila, čist vazduh. Međutim, kako se trka približava intenzitet i dužina dioinice se mijenjaju da bi se na dan trke bilo u najboljoj formi. Organizacija vremena i dnevnih aktivnosti je veoma bitna, tako da mi trčanje ne remeti ispunjavanje dnevnih obaveza. Ako se ipak ne stigne trčati danas, istrčaće se sutra. Bitno je da postoji kontinuitet. 

VLADIMIR MLINAREVIĆ: Trening se sastoji od dvije duge distance tokom sedmice i jedne brdske (u mom slučaju Banj brdo). Konkretno, pripreme za Bg maraton su trajale nešto jače od mjesec dana. Dan mi je uvijek organizovan , a kako stalno treniram, akcenat stavim na trčanje (njemu se više posvetim) te nema neke velike oscilacije u smislu da moram praviti izmjenu ili rotaciju nekih planova.

 


 

 

PRVI NOĆNI POLUMARATON

Kakav plasman očekuješ na predstojećem noćnom polumaratonu?

 

NIKOLA ZAGORAC: 

Nas trojica trčimo štafetu (3×7 km). Najbitnije je da završimo bez povrijeda i u zadanom roku.

VLADIMIR MLINAREVIĆ: Trčimo štafetu, očekujem moju rutu (7 km) ispod 50 minuta.

SRĐAN ZAGORAC: 

Teško je to predvidjeti, ali nadam se rezultatu u sredini poretka 😉

Polumaraton Banja Luka 2016.jpg

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s