Projekat pod nazivom 15 dana sa 15 filozofa autorka Ana Galić je osmislila sa namjerom upoznavanja sa živim filozofima danas koji imaju itekako uticaja u svijetu, pa i kod nas. Dan prvi posvećen je Sajmonu Blekburnu.
U nastavku poslušajte snimak:
Transkript audio zapisa:
Filozofirajmo danas! Sajmon Blekburn
Sajmon Blekburn je savremeni filozof penzionisan na Univerzitetu u Kembridžu. Doskora je bio ugledni profesor filozofije na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, Chapel Hill, a od 1969. do 1990. bio je član i mentor na Pembroke koledžu u Oxfordu.
Publikacije uključuju knjige:
Spreading the Word (1984)
Essay in Quasi-Realism (1993)
The Oxford Dictionary of Philosophy (1994)
Ruling Passions (1998)
Truth (co-edited with Keith Simmons, 1999)
Think (1999)
Being Good (2001)
Lust (2004)
Mirror, Mirror (2014)
Da li postoji Bog?
Najjači argument protiv postojanja Boga Blekburn vidi u ogromnoj patnji koju vidimo da ljudi i životinje podnose, a kako je poznato da se Blekburn izjašnjava kao ateista, odnosno nevjernik. Najprije je bio pripadnik crkve engleske škole a zatim je postao sve manje i manje zainteresovan za učenja crkve. U 16. godini je pročitao djelo Betranda Rasela Zbog čega nisam hrišćanin? I od tada nikad nije pogledao unazad.
O smislu
„Žao mi je ljudi koji ne mogu naći nikakav smisao ili cilj u svom životu“, kaže Blekburn, „ali ne vidim kako bi život koji ide i ide i ide u beskonačnost mogao to izliječiti: ako ništa, to bi stvari učinilo gorim.“
Blekburnu je više nego čudno to što ljudi koji pjevaju i mole se tokom jednog časa nedjeljom u crkvi misle da im je to dovolno za vječni život. Osim toga, smisla ima mnogo na ovom svijetu, kao na primjer djetetov osmijeh jednoj majci znači cijeli svijet, ili uspjeh čovjeku koji se dugo borio da ga postigne i tako dalje.
Post–istina ili lažne vijesti
Jedan of Blekburnovih naslova ja i Istina, djelo od 260. strana u kojem razmatra današnje stanje ljudi i njihove želje za normalnim ponašanjem u skladu sa razumom. Postavlja pitanje mogućnosti epistemologije uopšte u skladu sa postmodernim rezultujućim stanjem kulture u kojoj „sve ide“.
Navešćemo samo šta je to Blekburn u uvodu ovog djela razmatrao. U pitanju je vjera i prihvatanje ovog pojma kao pozitivnog, ukoliko je riječ o našoj vjeri, ne o nečijoj tuđoj. Naime,da još jednom ponovimo da je Blekburn vodeća figura u nastojanju da se religija odvoji od uticaja na donošenje odluka kada je država u pitanju.
Spomenuće Wiliama Kliforda i esej „Etika vjerovanja“ koji je postao popularan zbog odgovora filozofa Vilijema Džejmsa. Naša vjerovanja, po Klifordu, pomažu da stvorimo svijet boljim za naše potomke. Jedna od glavnih postavki koju vernici koriste kada brane stajalište da se treba savjetovati sa religioznim načelima kada je vođenje države u pitanju je ta što smo rođeni kao Muslimani, Jevreji i sl. što Kliford predstavlja pogrešnu savjesnost.
To nisu jedini stavovi koje je Blekburn uzeo u obzir, dotaknuće Platona i Protagoru, Dejvidsona i Hjuma, van Frazena i Putnama, Gadamera i Deridu; jedan od zaključaka koje Blekburn iznosi je da kada pitanje stavimo na dnevni red onda relativizam postaje smetnja te bismo trebali uzeti u obzir istinu, razum, objektivnost i povjerenje.
Proizvodnja: Author anagalicblog, decembar 2017.
©Ana Galić magistar filozofije 
2 Comments