“FILOZOFSKO PISANJE” I NA NAŠEM JEZIKU Novina u svijetu filozofije

Novina svakako vrijedna i bitna za studente filozofije jeste knjiga “Filozofsko pisanje” Ričarda Votsona (original objavljen ’92. ) u prevodu Jelene Mihajlović, profesora filozofije i sociologije i Miroslava Galića, magistra filozofije, objavljena upravo ovih dana (2017. godine) od strane Filozofskog društva Republike Srpske.

U podnaslovu – vodič za profesionalno pisanje i objavljivanje jasno je naznačeno da će budući (kao i oni koji sada pišu) pretendenti stvaranja filozofskih tekstova imati valjan edukativni materijal kako od sebe učiniti vrsne autore.

miroslav_galić
Miroslav Galić, magistar filozofije

Više o sadržaju reći će nam jedan od prevodilaca, Miroslav Galić:

 

Koliko je zaista potrebna jedna ovakva knjiga mladim filozofima i da li se dovoljno zaiste piše filozofski?

Mladim filozofima (i drugima koji se bave pisanjem) je potrebna svaka pomoć da bi što prije mogli proći kroz tehničke stvari koje sačinjavaju pisanje i posvetiti se onome što je zaista bitno, a to je iznošenje svojih mišljenja. Što prije naučimo tehničku vještinu, a pisanje to jeste, prije ćemo biti u prilici svoje mišljenje iznositi na kvalitetan način.

Filozofski se piše i pisaće se. Mnogo je vrsnih filozofa koji pišu. Da li se filozofski čita… to je već drugo pitanje.

Knjiga govori i o kritici: koliko kvalitetna kritika može uticati na razvoj autorskog stila jednog filozofa, a koliko štetna može biti negativna kritika? Kako se zaštititi od logičke greške AD HOMINEM koju je već Aristotel prepoznao?

Prema riječima samog autora – pisanje je žila kucavica filozofije. Ukoliko ne pišemo, tada naši stavovi ne mogu ni doprijeti do onih kojima su namijenjeni, ne možemo dobiti njihove komentare, njihova mišljenja i kritike. A bez izloženosti kritici se ne može ni misliti.

Drugo pitanje. Insistiranjem na argumentima. Moramo ostati dosljedni argumentima koje zastupamo, ne napadati onoga ko se sa nama ne slaže. I ne uzvraćati mu istom mjerom. Odnosno, bolje je povući se iz rasprave kada te neko napada bez osnove nego kroz uzvrćanje istim sredstvima poniziti samog sebe.

Koliko vremena je potrebno da bismo stasali u kvalitetnog autora? Na početku je to težak i dugotrajan proces i šta savjetujte onima koji počinju da pišu a šta onima koji već imaju filozofskog staža?

Vrijeme nije od tolike važnosti za autora, mada iskustvo mnogo znači. Kvalitet određuje ono što se ima reći. Naravno da je neophodno ono što se govori govoriti na kvalitetan i stručan način, tako svojim mislima dajemo veću snagu i autoritet, ali mora se voditi računa da se prvo ima šta za reći, a tek onda pristupiti „brušenju“ vještine pisanja. Najbolji način za to je – pisati, a potom napisano objavljivati i širiti. Povratne informacije na naše pisanje će nam omogućiti da uočimo svoje greške i zablude, a time i da postanemo bolji kako u mišljenju tako i u pianju.

Najbolji savjet svima koji počinju pisati jeste – čitajte! Čitajte što više i čitajte što kvalitetnije. Kad se um nauči da prima kvalitetan sadržaj, lakše će mu biti da i proizvodi kvalitetan sadržaj. Bez obzira na staž u filozofiji, mora se pratiti ono što se piše sada, u našem vremenu i kroz komunikaciju sa duhom vremena graditi svoj aktuelan stav.

Kakvo stanje zatičemo na katedri banjolučke filozofije – da li će studentima ovakva jedna knjiga biti od pomoći u daljem usavršavanju?

Naši studenti vrlo malo pišu, tačnije, vrlo malo objavljuju filozofiju. Ne znam koji je razlog tome, ali nadam se da će se ta činjenica vremenom promijeniti.

Sama knjiga je tek pomoćno sredstvo. Ona nudi neke savjete za one koji žele da pišu akademski. Dakle, ona je neka vrsta uvoda u filozofsko pisanje i može biti od pomoći da se prevaziđu neke početne blokade ili greške, ali sama po sebi ne može zamijeniti unutrašnji glas koji nešto želi reći. Ona može tek pomoći da se on uobliči na način prihvatljiv akademskim običajima.

To ne znači da oni koji ne slijede savjete iz ove knjige ne pišu filozofski, već samo da njihov način predstavljanja svojih misli ne slijedi utabane staze akademije. Njihov put je neutaban, krivudav i sa puno slijepih staza koje moraju samostalno proći, bez vodiča.

 

Intervju sačinila: Ana Galić, dipl. prof.

ana_potpis

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s