OVO SAVJETUJEM MLADIMA Marina Abramović

Kada čujem da je još neko na ovom svijetu ponovio stvari koje me u dubini pomjeraju, oduševim se. Kjerkegor je rekao da nema potrebe trošiti vrijeme baveći se stvarima koje znamo nego se baviti onim što ne znamo. Marina to isto govori.

 

OVO SAVJETUJEM MLADIMA Marina Abramović

 

O, mnogo je savjeta koje bih mogla dati mladim umjetnicima ali mislim da je jedno od glavnih, za mene, pitanja, to da li je neko umjetnik uopšte. Jer, znate, ako sebe proglasite mladim umjetnikom, to ne znači da ste umjetnik ili možete biti bolji u obavljanju nečega drugog, tako da kada sam predavala ovo je bio jedan od testova:

-Sad ću vas pitati kako znate da ste umjetnik?

To je osnovno pitanje.

I, znate, da bi znali da ste umjetnik ili niste to je kao da propitujete da li dišete. Vi se ne pitate da li dišete. Vi dišete, inače ste mrtvi, jednostavno dišete. Tako se probudite ujutru i imate neke ideje i morate da ih napravite i to postaje skoro kao opsesija i vi morate da stvarate i vi imate tu potrebu da stvarate – vi ste definitivno umjetnik, ali niste veliki umjetnik, samo ste umjetnik.

Da bi postali veliki umjetnik, postoje mnoga različita pravila. I vi stvarno to morate, kao zaista opsjednuti, kao da ništa drugo u vašem umu ne postoji i vi shvatite rad i složenost, intenzitet koji dajete u rad.

I takođe,  mislim da veliki umjetnik treba biti spreman da padne što u stvari ne radi veliki broj ljudi. Jer kada ste uspješni na neki način i kada vas publika prihvati na određeni način, počinjete nesvjesno stvarati iste slike, iste radove. Ne rizikujete. A pravi umjetnik uvijek mijenja svoju teritoriju i ide tamo gdje nije bio i tu je nepoznat teren i tada možete pasti i možete rizikovati i taj pad u stvari stvara ono ekstra. Kada znate da ste spremni za pad znate da ste veliki umjetnik.

Ako želite da idete dalje, da budete poznati i slavni možete sve zaboraviti (smijeh) čak i ideal o tome da ste umjetnik, jer novac i uspjeh nisu cilj, nego propratna pojava. I nekada se to desi u ovom životu, a nekada ne. Ali te ne odvraća od rada.

Veoma mi je zanimljivo i služi mi kao veliki primjer stvarne hrabrosti, potrebe za hrabrošću – mislim da je najhrabriji akt u istoriji čovječanstva za mene bio definitivno Kolumbovo otkriće, odlazak u Ameriku što je u stvari bio odlazak u Indiju i onda greškom otkrivena Amerika. Tamo je otišao s posadom na malo ostrvo, zadnje u Kanarskom arhipelagu, i tada je ta bila noć koju je moreplovac vidio. Zadnja noć prije ekspedicije. Tih dana je vladala ideja da je Zemlja ravna ploča sa koje možete spasti u nepoznato. Rizikovao je da padne u nepoznato otkrićem Amerike. To je veoma dobar primjer za sve.

Imala sam zaista starog profesora kojeg sam veoma voljela i dao mi je dva savjeta:

  1. Rekao mi je: “Ako crtaš sa desnom rukom i postaješ bolja i bolja i postaneš virtuoz tako da možeš raditi i zatvorenih očiju i nacrtati apsolutno sve, odmah mijenjaj ruke.”  To je bio veoma važan savjet jer kada radiš rutinski to je kraj svega.
  2. I drugi savjet koji mi je dao: “Znaš, u životu ćeš imati samo jednu dobru ideju ako si dobar umjetnik, i dvije, ako si genije. To je to. Ali budi pažljiva s njima.”               Kada sam bila mlada imala sam različite ideje za rad i nikada nisu bile linearne tako da nikad nisam htjela razviti nekakav određeni stil po kojem ću biti prepoznatljiva. Imala bih opesiju prema jednoj ideji i morala bih je sprovesti i većinom bih se bojala ideje, to je tačka prema kojoj bih išla. Jer ako radite stvari koje volite nikada se nećete promijeniti, radite isto i isto (sranje) ponovo i ponovo ali ako radite stvari koje ne znate, kojih se bojite, nešto zaista različito onda je zaista bitno koristiti različite obrasce i nešto različito se dešava i ja ću dobiti te ideje koje ne znam.

Između ostalog jednom svom učeniku sam rekla će za naredna tri mjeseca kupiti stotine listova papira i jednu kantu za smeće i ti papiri su bili stavljeni na sto i svaki dan bi sjeli na stolicu pokraj i zapisivali dobre ideje i one koje bi im se svidjele i stavljali bi ih sa lijeve strane, a one koje im se ne dopadaju bi bacali u smeće. Nakon tri mjeseca samo su mi htjeli predstaviti dobre ideje a ja sam bila potpuno nezainteresovana za dobre ideje, uzela kantu za smeće i sve i jedna ideja je bila nevjerovatna.

Interesantna stvar je i kako znate da li baš taj medij treba da koristite jer znate možete biti rođeni slikar i ako radite performans on vam ne uspijeva ili ste vajar…Morate znati koji alat je za vaše izražavanje najbolji i za mene je prepoznavanje dobrog umjetnika veoma jednostavno, on može izvesti ideju i u totalnom pogubljenju. Samo kako stojimo u prostoru, kako se on postavlja fizički u prostoru i šta to stajanje čini drugima kada gledaju u tu osobu. Ta vrsta harizme zaista stvara razliku. To je određena energija koju možete odmah prepoznati i vi možete kasnije naučiti kako sprovesti stvari i ideje koje znate ali ostalo je u energiji koju ne možete naučiti, da morate imati ono nešto koje je samo tu od kad ste se rodili.

Zanimljiva je jedna lekcija Boba Vilsona kada sam radila pozorišni komad sa njim. Obraćao se glumcima i meni i stajao je na jednom mjestu i – kada misliš o narednom događaju ti nisi prisutan. Zato je veoma važna poruka da stojite na jednom mjestu ne možete misliti na naredni korak, ne možete – naredni korak moći doći zajedno kroz um i tijelo zajedno. Inače propuštate taj momenat prisutnosti.

To je veoma teško uraditi. Ali je veoma važno. Postoji mnogo vježbi koje možete raditi da biste dostigli tu prisutnost.

Dakle, dopustite da vas naučim kako da pijete vodu. Voda je nešto što pijemo svaki dan ali ne svjesno. To je vinska čaša, nije moj izbor, ali to je tako i šta treba da radite je da držite čašu u ruci i zatvorite oči. I samo osjetite hladnoću i mokroću same čaše… Dišite. Mislite ni očemu posebnom osim o momentu pijenja, stavite čašu odmah do usana, odmorite usne na neki način, priljubljene uz čašu, i to je ideja za sve – jedna radnja po jedna . Ništa drugo. Princip jeste u stvari energija vode, hladnoća, mokroća, osjetite kako voda ulazi u vaša usta, prolazi kroz tijelo, hrani ćelije, i pijte iz ove čaše 30 minuta. Ništa više. To je to.

 

Intervju je uradio Christian Lund u Njujorku, 2013. godine.

4 thoughts on “OVO SAVJETUJEM MLADIMA Marina Abramović

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s