Još jedna govornica na predstojećoj preduzetničkoj konferenciji jeste filozofkinja Ana Galić

Na poziv bliske saradnice i velikog profesionalca Vesne Krminac, ovog mjeseca učestvujem na 2. po redu Preduzetničkoj konferenciji 2018. “Kako postati uspješan?”. U organizaciji ITD marketinga i Gradskog magazina Bl portala, 24. maja sa početkom u 18:00 časova imaćemo priliku po drugi put poslušati priče najuspješnijih ljudi različitih branši koji će u hotelu “Bosna” prenijeti svoja iskustva na putu do uspjeha.

Uspjeh ne predstavlja samo napredak u formalnom obrazovanju i zbog toga je veoma bitno da ljudi čuju šta znači padati i ustajati.

Više o predstojećem događaju pogledajte klikom na link: Konferencija II 2018 – Kako postati uspješan.

Tekst o mojoj malenkosti pročitajte u nastavku:

 

Otkrivamo vam još jednu panelistkinju na drugoj preduzetničkoj konferenciji, bićemo u prilici čuti kako postati uspješan iz ugla filozofa i budućeg magistra.

Skup preduzetnika – konferencija II KAKO POSTATI USPJEŠAN Banja Luka 2018.

Jedan od panelista je Ana Galić filozof. Konferencija će se održati 24.05.2018 u hotelu Bosna, Kralja Petra I Karađorđevića 97. sa početkom u 18.00 časova do planiranih 20.15 časova. Ulaz za sve zainteresovane je slobodan, a posjetioce će dočekati i interesantne nagrade.

Na jednom mjestu okupiće se veći broj učesnika, građana iz različitih sfera, cilj je podstaći dijalog i ličnim primjerima uspješnih pokazati dobre primjere iz prakse te iste promovisati i pustiti u javnost. Kao i prethodnu konferenciju i ovaj put će voditi moderator programa Biljana Knežević.

 

SEDAM GODINA POSLIJE DIPLOME ZAVRŠAVAM PRIPRAVNIČKI STAŽ

 

Ana Galić, student 2. godine II ciklusa studijskog programa Filozofija na Univerzitetu u Banjoj Luci, profesor filozofije i Teorije znanja na programu Međunarodne mature u Gimnaziji Banja Luka i profesor sociologije u Muzičkoj školi „Vlado Milošević“, takođe u Banjoj Luci. Pored formalnih zvanja član je Mreže za izgradnju mira, jedan od osnivača Inicijative građana Kultura kulturi, bivša novinarka i aktuelna blogerka. Budućnost vidi u aktivizmu, kako putem sopstvenog Udruženja Sofia, tako i u neprestanoj analizi i istraživanjima našeg društva, vezanim za svoj poziv i za svoju ljubav – filozofiju i umjetnost.

 

  • Gostovali ste u emisiji Aleksandra Hršuma „Zabranjeni forum“ sa svojomRadničkom pričom. Recite nam kakav je to osjećaj biti na tržištu rada sa diplomom koja kako se čini skoro da i ne vrijedi u današnjim uslovima?

Ovom prilikom se zahvaljujem jednom velikom čovjeku i profesionalcu, gospodinu Hršumu, koji je osjetio da se te večeri ja osjećam kao zvijezda. A u pitanju jeste jedna ne-anonimna, strašna priča, kako jedan mlad čovjek, koji želi zaraditi i studirati zajedno, te obezbjediti sebi uslove za život (minimum uslova) – mora proći jedan mukotrpan i trnjem posut put da bi na kraju mogao sam sebe pogledati u ogledalo i reći: Ti si pobjednik! Od pokušaja silovanja, neisplaćenih plata, ponižavanja kada jedan fakultetski obrazovani prosvjetni radnik treba čistiti stubišta u svom rodnom gradu, do socijalnih izopštavanja kada nemate mogućnosti sebi priuštiti večernje izlaske i troškove koji danas prelaze i po četvrtinu minimalca mjesečne radničke plate (ne govorimo o platama zaposlenih u državnim službama).

 

  • Šta je to što vas je ponukalo da se angažujete, da se ne prepustite sveopštem negativnom stavu da ništa nije moguće, da je stanje takvo kakvo jeste i da ne vrijedi pokušavati mijenjati stvari nabolje?

Oduvijek čitam. Isto kao što i radim na sebi. To sve sam pokušavala ukomponovati sa onim mogućnostima koje sam imala. Jedna pobjeda prati drugu. Ali najvažnije je da shvatimo da ukoliko sami sebi ne pomognemo, to niko drugi neće uspjeti. Kada sam htjela postati vitka, uzela sam knjigu Hatha joge i radila narednih 6 godina; trčala sam i u jedanaest naveče kada bih dolazila kući poslije posla u kopirnici na 3. godini studija filozofije i sociologije; uzimala bih knjige iz popularne psihologije, ukoliko bih htjela saznati više o nekim trivijalnim, a svakodnevnim stvarima (na primjer kako se riješiti energetskih vampira ili Moć pozitivnog mišljenja); kada sam prekinula zaruke i kada mi je majka oboljela, tada sam se okrenula Bogu i molitvi. Sve to je danas sastavni dio moga identiteta i sve čini da ja mogu učiti i dalje. Porazi nas čine jakima. Ništa što se dešava ne dešava se bez nekog razloga, ili bez mogućnosti da mi iz toga nešto naučimo i postajemo bolja verzija sebe.

 

  • Tokom formalnog obrazovanja bili ste primalac stipendije Fonda Milan Jelić. Kako vam je visok prosjek ocjena pomogao u daljem školovanju i radu?

Stipendija Fonda Milan Jelić mi je svakako jedna od najljepših nagrada i uspomena na vrijeme provedeno na osnovnim studijima na filozofiji i sociologiji. Svakako je to bila i jedna potvrda mog rada i truda koji sam ulagala tokom proučavanja oblasti koje mene zanimaju. Jer filozofija nije samo znati ponoviti šta je rekao Hegel, Marks i Sartr – filozofija znači misliti i živjeti na misleći način. Visok prosjek ocjena je još od osnovne ocjene bio moj imperativ i nisam daleko od etikete bubatora. A kao stipendista Fonda imala sam čast da imam i preporuku prilikom traganja za poslom poslije završetka fakulteta –  pisala sam Ministarstvima, pa i samom Fondu, podsjećajući da je u ugovoru pisalo da ću nakon jedne godine stipendiranja raditi dvije godine u državnim institucijama, ali, odgovor je glasio da od tog jednostavno nema ništa. Tako da, s jedne strane, visok prosjek pričinjava veliko zadovoljstvo, a s druge, ne nailaziš na potrebno razumijevanje kada tragaš za poslom kojim se trebaš prehranjivati.

 

  • Na čemu radite trenutno i u čemu vidite vašu budućnost?

Trenutno pronalazim najprije vremena da radim ove stvari koje me motivišu, da volim život, da da se smijem i vidim nasmijana lica oko sebe. Upravo sam završila rad na temu Kulture sjećanja u organizaciji Fondacije Friedrich Ebert Stiftung i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci za šta ćemo dobiti 150,00 KM; dok čekam objavljivanje prevedenog teksta Alaina Badioua planiram naredni prevod iz oblasti filozofije; slušam završni semestar na magistarskom ciklusu; molim djecu u svojoj sekciji Kaloskagatos da konačno obilježimo 170-tu godišnjicu objavljivanja Manifesta komunističke partije (smijeh)…

Budućnost ne mogu predvidjeti. Nakon završetka tekuće školske godine, kada mi ističe ugovor o radu, opet ću biti samo još jedna brojka na tržištu rada. Zbog toga i prikupljam različite certifikate kojima obogaćujem biografiju, na primjer za učešće u BaLMUNu 2018, zatim certifikat za seminar za razvoj vještina kreativnog razmišljanja kod mladih SHL Fondacije iz Sarajeva iz 2017, zatim certifikat Bolje društvo je moguće Mozaika prijateljstva, takođe iz Sarajeva 2017… Kada se pobrinem za finansijsku situaciju, onda ću se pozabaviti knjigom o siromaštvu, osnivanjem Sofie, pisanjem i svime što okupira um jednog istinskog ljubitelja kulturnog stvaralaštva.

Svjesna sam da moja pobjeda nije samo moja i da padovi mogu to i ostati. Ustati, to je ono što je teško, ali je i jedino čime postajemo ljudi. Takvu snagu treba podijeliti sa onima kojima je to potrebno.

 

 

TAGS: #BANJA LUKA #DRUGA KONFERENCIJA #GOVORNIK #GRADSKI MAGAZIN #HOTEL BOSNA#KAKO POSTATI USPJEŠAN #KONFERENCIJA #PANELISTA #PREDUZETNISTVO #USPJEH

 

Izvor: gradskimagazin.com

1 Comment

  1. Reblogged this on Author anagalicblog and commented:

    PODSJECANJE Maj 2018
    Oduvijek čitam. Isto kao što i radim na sebi. To sve sam pokušavala ukomponovati sa onim mogućnostima koje sam imala. Jedna pobjeda prati drugu. Ali najvažnije je da shvatimo da ukoliko sami sebi ne pomognemo, to niko drugi neće uspjeti. Kada sam htjela postati vitka, uzela sam knjigu Hatha joge i radila narednih 6 godina; trčala sam i u jedanaest naveče kada bih dolazila kući poslije posla u kopirnici na 3. godini studija filozofije i sociologije; uzimala bih knjige iz popularne psihologije, ukoliko bih htjela saznati više o nekim trivijalnim, a svakodnevnim stvarima (na primjer kako se riješiti energetskih vampira ili Moć pozitivnog mišljenja); kada sam prekinula zaruke i kada mi je majka oboljela, tada sam se okrenula Bogu i molitvi. Sve to je danas sastavni dio moga identiteta i sve čini da ja mogu učiti i dalje. Porazi nas čine jakima. Ništa što se dešava ne dešava se bez nekog razloga, ili bez mogućnosti da mi iz toga nešto naučimo i postajemo bolja verzija sebe.

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s