TRI PITANJA O BIH: Šta će biti poslije izbora 2018?

U nastavku pročitajte tekst nastao povodom izbora u BiH 2018. godine, a koji nam nastupaju sada u ovu nedjelju 07. oktobra. Mladen Ivanić ili Milorad Dodik, geneza političkog stanja u Bosni i Hercegovini i emocije u politici – tri su teme o kojima ću razgovarati sa istoričarem i javnim djelatnikom Željkom Vujadinovićem, kojim se ovim putem zahvaljujem na odvojenom vremenu i uvijek nenadmašnom znanju.

 

 

Mladen Ivanić ili Milorad Dodik, geneza političkog stanja u Bosni i Hercegovini i emocije u politici – tri su teme o kojima ćemo razgovarati sa istoričarem i javnim djelatnikom Željkom Vujadinovićem.

A. Galić: Na predstojećim izborima aktuelno je pitanje: da li će gospodin Mladen Ivanić dobiti još jedan mandat člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske ili će na to mjesto doći aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Koje su razlike i posljedice ponovnog biranja postojećeg, odnosno izbor novog člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske?

Ž. Vujadinović: Predsjedništvo BiH je institucija sa ograničenim nadležnostima, u kojoj koegzistiraju tri različita svijeta bez nekih velikih dodirnih tačaka. Jedina ozbiljna nadležnost Predsjedništva BiH je spoljna politika, koja je nesavremena jer nosi lični a ne institucionalni pečat, pa je na međunarodnom planu bez većeg uticaja. U tom kontekstu, pitanje koji će od dva srpska kandidata u narednom mandatu biti u Predsjedništvu BiH, nema odliučujući zmačaj. Međutim, valjalo bi uvijek imati u vidu da su politički odnosi na nivou BiH uslovljeni političkim konstelacijama u entitetima, odnosno kantonima kada je Federacija BiH u pitanju. Dakle, odnosi na tim tzv. nižim nivoima vlasti bitno se reflektuju i na političke odnose na nivou BiH, pa i na odnos izabranog člana predsjedništva BiH iz RS prema samoj državi BiH. Ovdje do izražaja dolaze i individualne osobine kandidata: smireni i odmjereni Ivanić, sa bogatijim i raznovrsnijim međunarodnim iskustvom te znanjem engleskog jezika ili impulsivni Dodik, čija je prednost uspostavljen odnos sa Rusijom, što je važno i zato jer je Rusija garant Dejtonskog sprazuma? Otežavajuća okolnost za Dodika su aktuelne sankcije SAD, koje bi u znatnoj mjeri ograničile njegovo djelovanje u vođenju spoljne politike. Sljedstveno tome, eventualno povlačenje tih sankcija moglo bi da bude uslovljeno Dodikovim posezanjem zs izvjesnim neprincipijelnim potezima.

 

A. Galić: Postoji li istorijska geneza sadašnjih političkih procesa u BiH?

Ž. Vujadinović: Bez obzira na normativne akte, podijeljenost donekle nalik na onu u austrougarskom vremenu, egzistira u sadašnjosti BiH. Naime, da bi lakše i potpunije ostvarila vlast nad BiH, a posebno u namjeri da suzbije srpski nacionalni pokret, austrougarska vlast je svjesno produbljivala suprotnosti između nacionalnih i vjerskih entiteta u BiH. Po svaku cijenu nastojala je da spriječi stvaranje južnoslovenske države, koja se u tom vremenu mogla stvoriti samo pod vođstvom Srbije. Ta država onemogućila bi njene aspiracije prema južnom Jadranu, Egejskom moru i Sredozemlju. U tom kontekstu, pokušala je da nametne i politički projekat bosanske nacije, koji je propao je poslije smrti Benjamina Kalaja.

S druge strane, geopolitičku stvarnost dejtonske BiH odlikuje složen splet interesa. Tvorci sporazuma dobrano su proučavali istoriju ovog prostoru i u skladu s tim kroz Dejtonski mirovni sporazum ostvarili nekoliko svojih (prije svega američkih i britanskih) strateških interesa:

1. Izvršeno je razgraničenje izneđu Srba i Hrvata. To nije urađeno 1918. godine, jer bi taj postupak pretpostavljao znatno pomjeranje stanovništva – etničko čišćenje (današnji jezikom rečeno) – na šta, zbog pretpostavljenog nasilja, predsjednik srpske vlade Nikola Pašić nije bio spreman;
2. Onemogućeno je, makar za sada, stvaranje islamske države u Evropi, koja bi, prema mišljenju kreatora Dejtonskog sporazuma, a i evropske politike uopšte, mogla predstavljati izvor trajne nestabilnosti za Evropu;
3. Onemogućeno je stvaranje je nezavisne ili stabilne srpske države zapadno od Drine, jer bi, prema mišljenju istih aktera, ona mogla da predstavlja najzapadnije rusko uporište u Evropi.

Zbog toga se, pored ostalog, kao i pod austrougarskom vlašću, danas svjesno generišu i kontrolišu nacionalne suprotnosti u dejtonskoj BiH, koje na taj način funkcionišu kao neka vrsta dijalektičkog jedinstva.

 

A. Galić: Savremena filozofkinja Marta Nusbaum u knjizi Političke emocije istakla je koliko emocije javnog mnenja mogu ili ubrzati ili usporiti napredak jedne nacije. Do koje mjere su emocije upletene u politiku u BiH i da li one više čine štetu ili korist, posebno kada se govori o emocijama vezanim za nacionalnu oprijedijeljenost?

Ž. Vujadinović: Pojedini politički lideri BiH stekli su sposobnost upravljanja javnim mnenjem, najčešće na temelju zaštite “ugroženih nacionalnih prava“. Da se razumijemo, pokušaj ugrožavanja nacionalih prava drugih u BiH su evidentni, a već sam rekao da ti pokušaji imaju i svoju istorijsku podlogu. Zbog toga, nikako se ne smije zanemariti činjenica da je poštovanje nacionalnih prava imperativ opstanka BiH.

Smatram da se suprotnosti u BiH mogu prevazići stalnim „izobražavanjem“ (termin Gavra Vučkovića), razgovorima o otvorenim pitanjima i traganjem za istinom o neriješenim pitanjima. Postojanje spornih pitanja i njihovo sklanjanje u stranu, posebno u međunacionalnim odnosima, pretpostavka su nestabilnosti u društvu. U okviru kolektivnih emocija, bosanskohercegovačkoj stvarnosti potrebno je i individualno, lično pokajanje.

 

Razgovor vodila: Ana Galić.

Banja Luka, 30. avgust 2018.