NJEGUJMO PISANJE: A šta je sa patikama?

Svaki dan natjerati sam sebe 20 ili 25 minuta da budeš sam sa sobom i posložiš misli. A ako si pisac da ih oblikuješ i staviš na papir, odnosno na bjelinu pred očima. Pisac ima talenat da obične stvari koje nam svima promiču pored očiju učini neprolaznim i sačuva u svom srcu. Da bi se takvo nešto dogodilo on mora osjećati.
– Motivacija prije pisanja, kroz pisanje

Obično na ličnom planu osjećam mnogo toga, a kako zagovaram vrijednost pojedinca na prvom mjestu i povratak samom sebi, ne nekoj bezličnoj mašineriji odozgo, onda me ipak ovih dana mnogo misli i napustilo, tj. svega čega bi se trebalo nalaziti u glavi u trenutku rađanja jedne ideje. Stomak mi je blago uvučen unutra od neke lagane ne mogu reći patnje, ali mučnine, one psihološke, koja ne predstavlja čir na želucu, ali nesnošljivost trenutne situacije. Da, ne vidim izglede da počnem uskoro raditi ono za šta sam se iškolovala i što zaista volim da radim, prateći uvijek svoje srce u svemu pa i u ponovnom odabiru poziva kojim ću se baviti. Isto tako ne vidim dobre izglede da izađemo iz male sobice u kojoj nas troje sada živimo. I ok. “Ko prihvati neizbježno nađe mir”. A onda vidim skidanje pantalona i zadizanje donjeg veša čovjeka kojem je sin mrtav, u javnosti. Te čujem da mi je kolega sa kojim sam studirala i kojem je, pokojni takođe, prof. Turjačanin rekao da nije trebao ni doći na fakultet – mrtav. Maltene dijete, nije se ni snašao u životu i ne zna se da li se ubio ili je u pitanju ubistvo.  A ostale su samo patike.

I sada trebam dovršiti misao, ali se ona sam ne želi dovršiti, nego mahnito otvaram nove tabove, izmišljam knjige koje trebam uzeti u ruke i radove, ali ne želim s suočiti sa tim osjećajem besmisla svaki put kada smrt nastupi. Bilo ona blizu ili daleko. Ne, ne mogu jednostavno ne mogu se nositi sa tim.

Meni su te patike obilježile taj trenutak. Taj dio života. A šta biste vi rekli djeci koja vas upitaju – A kako to profesorice da vi vjerujete da je život besmislen? Pa dobro, da li mi iko može naći smisao u odlaženju sa ovog svijeta? Preranom, u bolovima, pod hemoterapijama, po blnicama, u inostranstvu, u gledanju ne svoje smrti nego tuđe, u prisustvovanju odsustva one osobe za koju si do juče živio, a danas je nema?

Vama prepuštam nastavak…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s