NJEGUJMO PISANJE: Koliko je ludo pokloniti poklon samom sebi?

Koliko je ludo pokloniti poklon samom sebi? Šta misle o tome oni koji nikada nisu bili nikome na prvom mjestu, nego su uvijek bili u redu za čekanje, ograničeni društvenim normama, bontonom, tradicijom, možda čak i time što si samo žensko?

Ja sebi poklanjam poklone. Desio se jedan trenutak kada sam odlučila da neću više osjećati grižnju savjesti zbog toga što mislim na sebe prvo, a zatim na sve druge. Tada sam prestala osjećati grižnju savjesti i zbog toga što trošim novac “na gluposti”, jer želim biti sretna. I jesam sretna. Šta bih sad?

Radila sam u kopirnici i približio se rođendan mojoj sexy kolegici, a ja sam već uzela skoro svu platu iz kase (vlasnik nam je dopuštao da uzmemo platu unaprije ako nam treba novac, samo se potpišemo), ha ha ha, i naravno otišla sebi kupiti nešto. Već tada sam bila pod etiketom “čudna” jer nisam sjedila na kavama u kafiću do nas, već sam donosila knjige da čitam, pa sam se samo jednom odvažila i da izađem u baštu sa Cvijećem zla, pa su pogledi bili izuzetno upečatljivi :). A onda sam prije kolegičinog rođendana otišla i kupila sebi nešto iz reda prodavnica gdje smo radile, a naravno uvijek se svuda nađe jedna žena koja gura nos gdje joj nije mjesto a spremna je odmah kao onaj koji je bez grijeha odmah baciti kamen pa osuditi – pa je pitala A jel to za ….(pa sad ime kolegice)? Naravno, ja sam joj odgovorila: – Ne, za mene je.  – bez puno objašnjavanja tipa uzeću joj sutra, ovo je za mene, da se nagradim što radim preko ferja i želim zaraditi nešto dodatno iako sam do juče primala predsjedničku stipendiju – već kratko, a onda reakcija – sablažnjavanje.

Vrijedilo je, čim se i danas sjećam.

Pridružite se komentarisanju i na Fb stranici Author anagalicblog.