Dobar pisac je onaj koji i vas inspiriše da pišete. A šta znači uopšte inspirisati na pisanje nekoga. I šta je to pisanje? Počeću od mene. Za mene je pisanje kako se to izanđalo kaže znak da sam živa. Kada čitam – živa sam. Kada pišem još sam življa. A kada razgovaram sa nekim o tome – tad sam najživlja.
Trenutno se oduševljavam pisanjem Žan Pol Sartra. Kao filozof je velik i malo ko ga može i pratiti kroz Biće i Ništavilo, odnosno, može se čitati, a koliko ga ko razumije to bi se sada sa rukom na srcu malo ko pokazao kao primjeren. Dok kao pisac, u ovom ne samo filozofskom nego književnom smislu, na mene Sartr djeluje kao gnojivo za biljke – ono od kojih im bude bolje, ljepše i duže cvjetaju i ne nagrizaju ih neke bube i sl. A poređenje ima smisla i sa tim što je Sartr veoma realan, baš kao to đubre, nema nekog njemačkog romantizma ili idealizma, nego ga je potpuno iskorijenio, onako baš po francuski, a tako godi srcu i duši kada ga uzmeš u sebe. Fascinirana sam kao i on – tijelom. I ne samo tijelom, nego čulnim. I to čulima kao izvorima spoznaje. Ako su žene nekada bile čuvari tajne, onako kako to Japanci zamišljaju (više na: TANIZAKI: U POHVALU SJENE Esej o estetici), njegujući u tijelu ponajviše tu svoju najčedniju dubinu stvorenog svijeta, ta tajna nam je i danas pred nosom, tačnije pod nosom. Iskren je. Sebičan je. Voli samog sebe. Voli da raspravlja sa ljudima. Voli Simone de Bovoar. Slobodan je. I njoj tu slobodu ne uskraćuje. Tvrdi da su drugi ljudi – pakao.
Ko je pisac koji vas nadahnjuje?
Pišite mi i na Fb stranici Author anagalicblog.
©Ana Galić magistar filozofije 