Znate šta me je naljutilo neki dan? Kažu istraživanja, a toga ima dosta ako gledate BBC Earth i slične informativne kanale, da mozak siromašnog čovjeka i imućnog nisu isti.
Jes’ vidio. Da je kod jednog kora na mozgu sa prednje strane deblja, dok je kod drugog tanja. Da djeca (a to me je najviše zaboljelo) takođe nakon provedenog djetinjstva postaju različita u odnosu na imućnu djecu.
Dakle, rađamo se isti, sa sličnim genetskim materijalom, a onda se dešava da kod siromašnih ljudi mozak više nema šansu da se razvije pa postane slijepo crijevo čovječanstva, a dijete dakle imućnih ljudi u stvari radi silne stimulacije biva dovedeno na nivo Natčovjeka pa se samim tim i drugačije ponaša, govori, živi i radi.
Nepravda postoji, tačno, ali da li se to mora tako očito i sa tolikim omalovažavanjem svih onih koji ne mogu da priušte svojoj djeci „ono što je potrebno“ na jedan „naučan“ način utvrđivati?
Ako vam je do nauke dragi naučnici, onda se držite blizanaca koji su se razdvojili da bi pokazali kako se brže stari na Zemlji, a ne na Mjesecu, a nemojte koristiti blizance u eksperimentu kojim povlađujete postojećem kapitalističkom sistemu koji nas od kada smo nastali udara onom pećinskom toljagom po glavi i zakucava nazad u zemlju.
Pišite mi i na Fb stranici Author anagalicblog, a naćićete me i na Instagramu @authoranagalicblog.
©Ana Galić magistar filozofije 