NJEGUJMO PISANJE: Seći svoje meso i jesti ga (Priča br. 8)

Author anagalicblog

Osma po redu stara kineska priča koju izdvajam iz Zmije u šolji jeste priča o logici neprimjenjivoj u realnom životu. Pa poslušajmo:

Seći svoje meso i jesti ga

U državi Ći bila dva hrabra i jaka čoveka. Jedan je živeo u istočnom delu grada, drugi u zapadnom. Jednog dana sreli su se slučajno na ulici i povikali u jedan glas:

-Baš je prava sreća što smo se sreli, hajde da odemo u krčmu i popijemo koju.

Posle nekoliko pića dobro bi došlo malo mesa, šta misliš?

Drugi reče:

-Ti i ja na našim telima imamo mesa, zar je potrebno da trošimo novac da ga kupujemo?

I tako ta dva hrabra čoveka izvukoše sablje i počeše da režu meso svaki sa svog tela. Umakali su ga u sos od soje i jeli. Na kraju su obojica, zbog velikog gubitka krvi, pali mrtvi. Zar takva “hrabrost” nije besmislena?

Analiza:

Hrabar čovjek

Šta uopšte znači biti hrabar? Na žalost, danas je to teško i znati ali u skladu sa duhom vremena idemo i sa definisanjem određenih pojmova, pa tako imamo hrabrog čovjeka NEKAD a to je onaj koji se dokazao kao ratnik, borac i neustrašiv pred neprijateljem u ratu; danas biti hrabar se na žalost poistovjećuje sa ludošću, kada se baviš ekstremnim sportovima, lupiš čovjeku jaje od glavu dok je na državnoj televiziji pri tom snimivši to sve telefon i tako…

Škrtac

Nerijetko se zbog čuvanja novca mnoge ružne stvari dešavaju pa tako dođe i do toga da se porodice raspadaju radi zgrtanja ogromnog kapitala, neprestanog rada i ulaganja u nešto što je prolazno, a ovdje imamo primjer škrtosti i ludila ruku pod ruku, tako da sjeći svoje meso predstavlja jedan radikalan vid uštede.

Kud svi Turci…

Uopšte se ne razmišlja svojom glavom ako svi rade nešto, niti se posumnja u sam akt. Pa tako ni ovdje – zrno razuma bi navelo drugo osobu da bar posumnja u takvo djelo, ali ne, ovdje je riječ o slijepom praćenju onoga što se radi i dokazuje koliko je loše ne rukovoditi se svojim sopstvenim razumom

Pouka: Sumnjam, dakle ne režem svoje meso.

Knjiga naziva ZMIJA U ŠOLJI/Stare kineske priče (1992), Izdavača Srpska književna zadruga, u Beogradu, tiraža 1000 komada, (prevod Ada Zečević, Mirjana Đurđević) je knjiga koju sam nabavila sad kad sam bila u Novom Sadu.

Pišite mi i na Fb stranici Author anagalicblog, a naćićete me i na Instagramu @authoranagalicblog.

 

2 Comments

    1. Da, baš sam primjetila da se ova priča izdvaja kao neki horor dok je čitam u odnosu na ostale, a tako je smislena i primjenjiva na sujetne a nepromišljene ljude posebno, na one koi žive od hvale drugih, bez da razmisle najprije šta bi se trebalo uraditi.

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s