Osma po redu stara kineska priča koju izdvajam iz Zmije u šolji jeste priča o logici neprimjenjivoj u realnom životu. Pa poslušajmo:
Seći svoje meso i jesti ga
U državi Ći bila dva hrabra i jaka čoveka. Jedan je živeo u istočnom delu grada, drugi u zapadnom. Jednog dana sreli su se slučajno na ulici i povikali u jedan glas:
-Baš je prava sreća što smo se sreli, hajde da odemo u krčmu i popijemo koju.
Posle nekoliko pića dobro bi došlo malo mesa, šta misliš?
Drugi reče:
-Ti i ja na našim telima imamo mesa, zar je potrebno da trošimo novac da ga kupujemo?
I tako ta dva hrabra čoveka izvukoše sablje i počeše da režu meso svaki sa svog tela. Umakali su ga u sos od soje i jeli. Na kraju su obojica, zbog velikog gubitka krvi, pali mrtvi. Zar takva “hrabrost” nije besmislena?
Analiza:
Hrabar čovjek
Šta uopšte znači biti hrabar? Na žalost, danas je to teško i znati ali u skladu sa duhom vremena idemo i sa definisanjem određenih pojmova, pa tako imamo hrabrog čovjeka NEKAD a to je onaj koji se dokazao kao ratnik, borac i neustrašiv pred neprijateljem u ratu; danas biti hrabar se na žalost poistovjećuje sa ludošću, kada se baviš ekstremnim sportovima, lupiš čovjeku jaje od glavu dok je na državnoj televiziji pri tom snimivši to sve telefon i tako…
Škrtac
Nerijetko se zbog čuvanja novca mnoge ružne stvari dešavaju pa tako dođe i do toga da se porodice raspadaju radi zgrtanja ogromnog kapitala, neprestanog rada i ulaganja u nešto što je prolazno, a ovdje imamo primjer škrtosti i ludila ruku pod ruku, tako da sjeći svoje meso predstavlja jedan radikalan vid uštede.
Kud svi Turci…
Uopšte se ne razmišlja svojom glavom ako svi rade nešto, niti se posumnja u sam akt. Pa tako ni ovdje – zrno razuma bi navelo drugo osobu da bar posumnja u takvo djelo, ali ne, ovdje je riječ o slijepom praćenju onoga što se radi i dokazuje koliko je loše ne rukovoditi se svojim sopstvenim razumom
Pouka: Sumnjam, dakle ne režem svoje meso.
Knjiga naziva ZMIJA U ŠOLJI/Stare kineske priče (1992), Izdavača Srpska književna zadruga, u Beogradu, tiraža 1000 komada, (prevod Ada Zečević, Mirjana Đurđević) je knjiga koju sam nabavila sad kad sam bila u Novom Sadu.
Pišite mi i na Fb stranici Author anagalicblog, a naćićete me i na Instagramu @authoranagalicblog.
Pomalo me jeza podilazila dok sam citala ali mozda je upravo to za neke nacin da pocnu misliti svojom glavom
LikeLiked by 1 person
Da, baš sam primjetila da se ova priča izdvaja kao neki horor dok je čitam u odnosu na ostale, a tako je smislena i primjenjiva na sujetne a nepromišljene ljude posebno, na one koi žive od hvale drugih, bez da razmisle najprije šta bi se trebalo uraditi.
LikeLiked by 1 person