I JEDAN FILOZOFSKI SAVJET, ZA PONIJETI

Author anagalicblog

I – radno mjesto – filozofski savjetnik u svakom od ugostiteljskih objekata – uz kafu možete dobiti i po jedan filozofski savjet, a ako je kafa za ponijeti onda je i savjet  – za ponijeti.

Ko god je čitao Ničeovog Zaratustru (a iz nekog razloga Niče se umnogome čita van akademije ali ne baš i Tako je govorio Zaratustra) zna koliko se tu tek krije istina i istina iza svake metafore koju je Niče izgovorio, a isto tako naćićemo simboliku u koju možemo ubaciti različita tumačenja, da li svoja da li drugih ljudi, a u ovom slučaju filozofa, to je već stvar izbora.

Ako zanemarimo određen postotak osoba koje su slabe na same filozofe, kao neko na doktore, matematičare, umjetnike i naučnike, filozofski savjeti vam mogu u tom ugostiteljskom objeku doći kao dnevni horoskop, gatanje u šolju, bacanje pasulja, molitva, feng šui smjernica, mantra, fortune cookie i sve ono čime nas svakodnevno zatrpavamo i htjeli ili ne stvaramo smisao svojoj svakodnevnici.

Situacija

Prilazi djevojka konobaru, spremna je da krene dalje, pojela je jedan kolač sa kolegicom s posla, nije bila pauza nego radn sastanak nakon koga su ostali duže kako bi sabrali utiske i pozavršavale dnevne obaveze s posla, on je pita šta je pila, ona govori, on joj izdaje račun, a kraj njega se javlja filozofski savjetnik koji joj saopštava da: O čemu se ne može govoriti, o tome se mora ćutati, L. Vitgenštajn; djevojka staje, vadi novac, plaća, pozdravlja se s kolegicom, uzima laptop, izlazi iz kafea, a onda se na vratima gotovo sudari sa bivšim momkom kojeg nije vidjela pa ima nekoliko finih godina, još od studija, a kada je čula da je odselio u inostranstvo, onda se nije puno ni nadala da će ga sresti BAŠ ovdje. On se takođe iznenadi, lako, javi se, upita kako si, a ona se pretvori sva u osmijeh i stade ga čitavog posmatrati kao kakva djevojčica kada vidi ljulju u parku. Još koju formalno progovoriše, on ode, ona zaključi da je nevjerovatno lijep i harizmatičan kao i ranije i još kada je čula da se razveo, da je sada više tu nego tamo…odjednom joj ona rečenica koju je čula dok je plaćala račune udari kao u gong i prolomi se kroz njenu glavu O čemu se ne može govoriti, o tome se mora ćutati pa pa izvadi telefon na kojem je titrala fotografija njenog zaručnika koji ju je upravo zvao.

Ovaj događaj se nije ni dogodio, zaključila je uz pomoć one rečenice.

 

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s