NJEGUJMO PISANJE: Bivši je pecao ribu

Author anagalicblog

Nedjelja, vikend traje još, laganije teme, više vremena za razgovore, pa da načnem temu ljubavi. Da li ste ikad znali da ćete doći do raskida sa određenom osobom? Ima tu niz svakakvih prepričavanja, ličnih istorija, ispričali su vam prijatelji, roditelji, rodbina, kolege, pa imate li vi nešto na tu temu da dodate? A tiče se razloga za raskid.

Odlazak na pecanje

Jedan od minusa koji sam svom bivšem pripisivala jeste – pecanje ribe. Sad ćete vi reći – ma daj, ko zbog toga može s nekim raskinuti (i ko uopšte pravi bilo kakve crtice dok je s nekim u vezi)? Ali, dok se ne odlučite nekom roditi dijete ili da uprostim – dopustiti mu da svrši u tebe – itekako je na konstantnoj procjeni i posvednevnoj vagi. Možda je u stvari i do mene. Kako kaže Murakami za jednog od svojih likova – bio je izrazito otvoren, ali rijetko koga bi puštao u svoj lični prostor.

Bivši je pecao ribu. I tako bi se pripremali još dan ranije, on bi ili bio kod mene u to vrijeme jer ga je majka istjerala iz stana zbog njegovog kockanja, pa bi on kod mene bio u studentskom podstanarskom stanu. Pred spavanje smo mogli da razmislimo šta ćemo sve nositi od stvari sutra i da li ćemo praviti sendviče ili čak i roštiljati. Ok, boravak u prirodi, mislim se. Onda svane jutro, idemo autom njegovog oca, odemo na obližnje izletišta nekoliko kilometara van grada, stacioniramo se na jednom odvojenijem mjestu, očekujem romansu i neke lijepe priče na uvce, a dobijem neke asistentske uloge gdje pridržavam siluk, makaze, crve, jadne ribe koje se upecaju pa ih stavljamo u mrežu i tome sl. Onda ide to mučno čekanje odnosno “uživanje” koje traje do kasnog popodneva, ne radiviši apsolutno ništa, osim hvatajući nedužne životinje, poreći im njihova usta i stavljajući ih tako žive i u malo vode u neku kantu, kako bi ih što svježije donio kući. Obično su to bile zekice pa nakon završetka tog dana kada dođemo kući, pala bi i neka porcija pržene ribe, s tim da taj momak to nije jeo, jer nije volio tu ribu, a ja bih malo oglođala koliko bih mogla nešto jer nisam baš ribofil a nisam ni spretna jesti ribu sa više kostiju.

Nikad nisam ni pričala sa nekim ko zaista ide da LOVI životinje, jer…ne znam. Vjerovatno se ni ne bih mogla družiti sa nekim ko IZ HOBIJA ubija nedužna stvorenja. Sebe kada ostarim ionako vidim da kuckam nešto za laptopom, a u rerni se peče ili štrudla sa orasima ili kiflice sa sirom. Sa cvijećem na stolu. I ugašenim televizorom. Možda upaljenim radiom. Sa ribicom na polici, tigricom (ptičica) u ćošku sobe i psom pod nogama na veoma čupavom tepihu ili na kauču.

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s