Priča broj četiri koju vam donosim danas je moglo bi se komotno reći – nedovršena. Osjećaj je jasan, to je sasvim sigurno, poistovjetiti se možete svi vi koji ste u vječnoj potrazi za poslom a to radite preko malih oglasa, pošteno, školski, ne uz pomoć biroa (jer ne pomaže), a ono što meni u stvari bode oči jeste naslov – ostatak može i da prođe – a naslov jeste jedna od rečenica u dijalogu koji nisam ubacila.

To je ta nedosljednost odnosno rupa o kojoj sam govorila u posljednjem tekstu u kojem vam razlažem pravila estetskog pisanja – tekst pogledati na: KRITIČAR I PISAC – DILEME: Pišeš srcem ili mozgom odnosno o estetici pisanja.
Dijalog jeste jako bitan u mojim pričama i predstavlja svojevrstno oživljavanje djela. Obično predstavlja vrhunac radnje, i kao takav smatram ga sasvim potrebnim za ubacivanje u bilo koju situaciju.

Prve tri priče možete pročitati na sljedećim linkovima:

PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 3.)

PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 2.)

PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 1.)

Kako se kaže kifla na engleskom

Prošla je jedna sedmica svakodnevnog traženja, molbi i hodanja – Martina je tražila posao nakon što je tri dana odradila na zadnjem poslu – i već se bila navikla.

To da stalno prati sve i jedan portal koji nudi poslove je postalo kao slušanje vijestu u pola 8 – ujutru, u podne, poslije ručka i pred spavanje. Nekad bi se oglas i izbrisao – onaj koji bi vidjela kasno uveče u nedjelju, kao što je na primjer šetanje pasa po potrebi – što joj nije zvučalo loše.

-Dobar dan, Suzana. Pošto se pokazali želju da mi izađete u susret i pronađete mi posao adekvatan mojim zanimanjima, da li vam mogu poslati i svoju bibliografiju, pa vi vidite da li možete naići na nešto što bi mi odgovaralo?

Sa druge strane žice Suzana je odmah prepoznala Martinu koja se upravo vratila sa razgovora za posao gdje joj je upravo Suzana govorila o zaposlenju u jednom novom restoranu koji će držati stranci u samom centru grada i trebaju im sada ljudi koji imaju ukusa – profesionalni ugostitelji. Na razgovoru joj je rekla da će je zvati do petka na razgovor.

-Naravno, samo pošaljite.

-Na koji mejl, molim vas?

-Ovaj za zvanične stranice – info….

-U redu, sada ću vam poslati i hvala vam na susretljivosti još jednom.

Zatim je nakon poslane bibliografije taj poziv izostao.