SA KNJIGOM POSTUPATI KAO SA SVETINJOM ILI…

Sretan vam Svjetski dan knjige. Porazgovaraćemo malo na temu knjiga, na koji način ih tretiramo, da li i dokle ide granica poštovanja i uvažavanja nečije svojine, ako ta svojina uključuje i knjige i tome sl.

Pa da porazgovaramo…Neki dan gledala sam emisiju gdje se takmiče dva para oko preuređenja svojih dnevnih soba, a nagrada je 10.000 dolara za onu ekipu koja bude bolja. Pri tome unaprijed dobiju još 10.000 dolara da renoviraju dnevnu sobu, a prije toga imaju mali zadatak da preurede spavaću, pa ko bude bolji ima prednost u odnosu na drugu ekipu.

U tom prvom zadatku ekipe su dobile i komplet knjiga, debljine kao neka enciklopedija, ne mogu reći Marxov Kapital, malo manje debljine, (i da se pohvalim, profesor koji mi je posudio Kapital, rekao je da mu ne trebam vratiti, naravno ako mu bude zatrebalo tu sam:) ), dakle da urede sobu sa njima. Dakle, ako nekog treba prozivati, mada nemam namjeru da osuđujem niti imam pravo na to, nego sa propitam samu akciju – to su organizatori, dizajneri enterijera koji vode tu emisiju.

Knjige su iskorištene tako da je jedna ekipa probušila sve knjige i napravila postolje za lapmu a kroz rupu je provukla kabal, pri tom ofarbavši ih u crno, a druga ekipa je iskoristila knjige za zaglavlje iznad kreveta, prišarafivši ih na drveno postolje iznad kreveta dok su otvorene, pa tako da imaju kao neke knjige iznad glave, u smislu neke štreberske sobe (tako su rekli).

Da li je to skrnavljenje knjige? Dosta se toga dešavalo kroz istoriju¹, kako društvenu, tako i ličnu, pa na primjer neko je u proljetnom spremanju pobacao knjige naravno, one iz prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne, jer nema više mjesta u stanu ni za osnovne potrepštine i tome sl. a u istoriji znamo za spaljivanje knjiga čime se nepovratno uništavaju svjedočanstva o civilizaciji i kulturi čitavog jednog perioda – na primjer biblioteka u Aleksandriji koja je spaljena 49. godine – što otvara pitanja:
Da li ljudi imaju pravo na uništavanje knjiga?

Gdje je ta linija koja razdvaja bitne od nebitnih knjiga – poput ugroženih životinjskih vrsta, radi kojih se određeni dokumenti nalaze u zaštiti i ne smiju se ni upotrebljavati a kamo li uništavati?

Da li bi se trebalo raditi na zaštiti knjige kao knjige i koliko je apsurdno baviti se sa tim pitanjem danas kada je mnogo, i previše, drugih, egzistencijalnih problema koji potresaju čitavo čovječanstvo?

 

Tu je i jedan strašan podatak koji govori da se u periodu od 1933. do 1945 godine u nacističkoj Njemačkoj spalilo oko 100 miliona knjiga, i to ne-njemačkih autora, upravo sa ciljem da se uništi, uporedo sa živim Jevrejima – i jevrejska kultura².

 

Dakle, čizma glavu čuva, a knjiga kulturu i civilizaciju.

 

I za kraj, par podataka o Svjetskom danu knjige:

APRIL 23, SVJETSKI DAN KNJIGE I AUTORSKIH PRAVA, obilježen je darivanjem knjiga i ruža među voljenima i ljudima koji se uzajamno poštuju, te se na taj način još od 1436. godine u Kataloniji na ovaj dan iskazuje poštovanje prema kulturi. Tri velikana su preminula na ovaj datum – de Cervantes, Shakespeare i de la Vega i od 1995, godine UNESCO proglašava ovaj dan Svjetskim danom knjige.

 

Pišite…


¹ Smith, A. Partington, G. (2014) Book Destruction from the Medieval to the Contemporary. Palgrave McMillan UK

² Više na linku: https://www.amazon.com/Holocaust-Book-Destruction-Preservation-Studies/dp/1558496432

 

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s