PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 10.)

Author anagalicblog

Već je 10. dan kako se družimo sa kratkim pričama. Dakle, tu smo do 06. maja, kada i slavim Krsnu slavu Đurđevdan i tada ćete imati priliku i da dovršite jednu priču. Ostavila sam je nedovršenu, nekako nemam želju da nekome uskratim život kao u zadnjoj priči, ha ha ha.

Pravoslavni vjernici sutra proslavljaju Vaskrsenje Isusa Hrista i vama koji slavite želim da ga provedete u zdravlju i veselju, okruženi familijom i najmilijima.

Danas čitamo priču naziva Više-manje. Ostale priče naćićete na linkovima:

 

PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 9.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 8.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 7.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 6.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 5.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 4.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 3.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 2.)
PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 1.)

 

Više-manje

 

-Jel me voliš?

(malo veća pauza)

-Više-manje.

 

‘NE SERI! NE SERI! NE SERI!’ Iako je bila u društvu njegovog cimera i cimerke, Marija je nastavila da račšišćava situaciju u kojoj su se ona i Željko sada nalazili – a to je da nije znala više da li mu je djevojka ili nije.

Nekako je došlo do toga da nakon puta u Francusku i nazad, to više nije bilo to. Zaista čudno, mislila je isprva, ali onda joj je sve više smetalo njegovo nejavljanje, pa makar više i ne bili skupa, samo da joj saopšti da je pukla tikva.

-Šta? Kao da joj je on prvi….

‘To je odlika tako…ne znam…

Pokušavam shvatiti značenje riječi više-manje. Upravo čitam roman u kojem su se već tri puta pojavile te riječi i svaki put se pojavio i Željko sa svojom riječi i njenim misterioznim značenjem koje je objasnio ovako: ‘Volim te u jednu ruku, da, ali opet s druge strane, neke stvari su se izdešavale, pa i nisam baš siguran…’ Odvratno. Valjda ljubav takva mora biti. ‘

Taman se vratila u stvarnost nakon sedam dana provedenih kod njega, na njegov poziv, gdje se upoznala i sa majkom, ocem, sestrom, stricem , bakom…Sa svim prijateljima i kolegama. Mislila je da je na nebu  jer zaista toliko pažnje, ljubaznosti i ljubavi nije osjetila dosada uopšte. Najljepše su bile jutarnje palačinke uz najveću šolju kave koja je postojala, ha ha ha, jer joj je Željkova majka ispunjavala sve želje.

‘Ne mogu to sebi objasniti i tačka. Ali da sam glupa, jesam. Ajde da mi nisu baš svi to isto govorili – da je šupak, da ću ga oplakati, da je stvarno nula od čovjeka…a ja – ništa. Zaluđena sam bila hiljadu posto.’

Film se odmotavao:

-Kako te nije sramota? Pa ti si mene zvao da dođem kod tebe.

-Da, zvao sam te, tačno, ali na dan-dva, ne na sedam dana.

-Jesam te fino pitala koliko mogu ostati? Šta ti je sad? Sve je bilo u redu dok se nisi iz kolonije vratio kući? Jesam smetala nekome? Mami? Tati?

-Pa, pričao sam s tatom…

-Eto ga! Znala sam!

-Uglavnom, pričali smo i rekao je da je znao da ako se mislim ženiti da sam trebao reći pa da napravi feštu (rekao je to uz podsmješljiv osmijeh što je u ovom trenutku djelovalo kao pojačivač plamena).

-I šta onda?! Mogao si mu reći da se misliš ženiti ili da je jednostavno nije briga – stvarno si odvratan! I zar sam ti ja toliko nebitna?!

NE SERI! NE SERI! NE SERI!

Sad je već svaka izgovorena riječ bila previše. Rekla mu je da je sa njima gotovo.

Sada je samo to morala i sama shvatiti.

Taj zid misterije pred koji je naišla jednostavno joj je tad a i sad ostao nepoznat. Ne zbog te riječi nego zbog odnosa koji jednostavno nije bio dobar za nju. Iako je raskinula sa njim, narednih godinu dana toliko je bila očajna da je jednom prilikom otišla pravo u njegovu kuću kod njegovih i sa njegovom majkom i sestrom došla da popije kaficu i počasti ih prigodnim poklonima. Ali njegov izraz lica kada ju je vidio – potpuno crvenilo ga je oblilo ali je uspio biti kulturan, otišli su zajedno na kavu, otpratio ju je na stanicu kada je pošla kući, porazgovarali su o njenom pisanju i njegovom crtanju i njoj je bilo dosta.

A kada su se jednom sreli u bifeu na fakultetu…Posmatrao ju je kao komad nečeg slatkog i neodoljivog što nikako nije smio mimoići, a to je i otvoreno nagovještavao.

Međutim, to je bilo sve.

Trenutna nervoza nije pomagala sigurno. I pitala se koliko će vremena proći da konačno zaboravi njegove poglede u onim momentima kada nije htjela ustajati iz kreveta niti sačekati da joj neko s druge strane žice uputi pa makar i malo nagoviještenu ružnu riječ zbog kojeg bi joj sav svijet izgledao nedovoljan za nastavak života.

 

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

9 thoughts on “PIŠEMO ZAJEDNO: 18 kratkih priča i jedna koju ćete dovršiti vi (Dan 10.)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s