UPUĆUJEM MOJE NAJISKRENIJE SAUČEŠĆE Ili Tebi pamet izlazi iz očiju

Želim podvući jednu crtu. Oštru koliko se oštar može biti u nematerijalnom, tj. jednom kulturnom i misaonom smislu.

Profesorima filozofije i sociologije, ili samo filozofije, zbog svoje struke i oprijedjeljenosti – upućujem naijskrenije saučešće onog momenta kada su počeli raditi bilo koji drugi posao koji im je obezbjeđivao egzistenciju, a zbog kojeg više nisu mogli nastaviti da čitaju, pišu, studiraju filozofiju.

radno iskustvo — Neka od svježijih radnih iskustva, koja ne navodim u biografiju s kojom konkurišem na radna mjesta sa višom strukom

Onima koji su završili filozofiju, diplomirali, magistrirali, imali sreću da se zaposle u struci, da čak nastave i školovanje, a zaposleni su u struci, da ponovo naglasim (jer ako si i nastavio školovanje a nisi zaposlen u struci – brzo ćeš propasti, da li u psihološkom smislu ili bilo kojem drugom) ne želim ništa loše da kažem niti zlu namjeru da uputim osim poziva da ostave otvor u svojoj duši upravo za ovu prvu grupu.

Svi mi zajedno, nevezano da li imamo iza sebe naučne radove ili nemamo, možemo sjesti i popiti bar kafu, piće, pa čak i neku platu naručiti negdje u nekoj kafani, restoranu, krčmi i razmijeniti naša iskustva, pitanja, dileme, misli.

radno iskustvo 1.png — Neke od pozicija kojima sam se bavila u prošlosti, s tim da nisam navela sva iskustva

Sjetite se zbog čega smo upisivali ovaj fakultet, svih onih dana kada nam niko nije mogao uzeti knjigu iz ruku, bilo to osnovna, srednja škola ili fakultet – po čemu su vas prepoznavali – da, po knjizi pod miškom.

Dakle, dio sam i jedne i druge grupe. Znam šta govorim.

Ne treba ići dalje nego se sjetiti Milana D. Turjačanina, koji je poznat po tome da je bacao indekse i vraćao djecu kući sa studiranja, koji me je preko tada asistenta DuškaTrninića pozvao u svoj kabinet, rekao da natočim jednu rakijicu njemu i pjesniku Đuri Daničiću, te saopštio – tebi pamet izlazi iz očiju.

Ne dati da te pobijede. Ko god bio i gdje god radio.

Vaša Ana.