NJEGUJMO PISANJE: NE TRAŽIM SAMO ČOVJEKA, TRAŽIM SMJERNO LJUDSKO BIĆE

Diogen je nekad u po bijela dana tragao za čovjekom, držeći svijeću u rukama. I nije ga našao. Postavljam za misiju sebi da tragam sa smjernim/smirenim čovjekom, odnosno ljudskim bićem (da se ispravljamo lagano, jer da davno je živio Diogen kada ženama nije ni smjelo pasti na pamet da misle, a danas pored muškog i ženskog roda postoje i drugi, ravnopravni, oblici humanoidnog života).

Diogen

Diogen je filozof koji je veći dio života proveo u Atini, kao Antistenov učenik. To je bilo na prelazu između 4. i 3. vijeka p.n.e. a po legendi bio je neugledan te živio u bačvi, gajeći siromaštvo kao način života. Tako je i skovan naziv kinizam, od str.grčke riječi kion, što znači pas, jer je sebe Diogen izjednačavao sa psom – živi kao pas, koji mu se pripisuje. Kinizam je osim poistovjećivanja sa prirodnim stanjem gajio i ironičan otklon prema društvu, veoma oštar. Sa ženom Hiparhijom, posvetio se pozitivnom asketizmu.

Jednom su ga sreli sa svijećom u ruci kako luta gradom i upitali ga šta radi. On je rekao da traži čovjeka, što bi danas predstavljalo jedan performativn čin, a tad sablaznavajući na prisutne građane Atine i njihov način života.

Smjernost

Smjernost jeste vrlina. Jedna od najviših vrlina koja bi se mogla okarakterisati i kao smirenost. Jako je teško uhvatiti ovaj pojam za gušu i dati mu tačnu definiciju, ali to ne znači da ga nećemo pokušati definisati pa – najkraće bi bilo da je to vrlina bivanja bez nametanja sebe ili ičega svog drugima uz apsolutno neosuđujuće prihvatanje Drugog i njegovog/njenog načina bivanja.

Ovaj pojam ćemo pronaći u pravoslavnoj literaturi, a vezuje se obično za svetitelje; one koji su radili na priznavanju sebe i svog duha kao siromašnog, poniznog, ništujući svaki sopstveni napor koji bi činio da se rasplamsa pogubni element po ljudsku dušu – a to je ego. Sujeta i oholost.

Takvo ljudsko biće danas potražujem. Pod danas mislim na današnje vrijeme. Poželite mi sreću. I pišite mi – šta vi tražite, šta nalazite?