ARISTOTEL O ŽENI, RADU, MIŠLJENJU Osoba nije sposobna za sreću ukoliko je nižeg porijekla

Author anagalicblog

U ovom tekstu pobrojaćemo neke od danas aktuelnih pojmova (termina) a kroz prizmu jednog antičkog filozofa. Koristićemo se Aristotelovim Rječnikom, izdanje 1962. (New York, PHILOSOPHICAL LIBRARY). Aristotel, dakle, 5. vijek prije nove ere. Koliko tu ima sličnosti, a koliko razlike sa današnjom upotrebom tih istih pojmova, otkrićemo tako što ćemo navesti neke od možda najreprezentativnijih, pa uočiti do kakvih je (i da li ih ima uopšte) promjena u stvari došlo.

 

Žena

U ženi, manje je krvi na površini tijela, ali ispod se nalazi više.

(H A-3. 19. 521a21-22)

Žene su po prirodi pohotne, podstičući muškarce na kopulaciju, a plaču tokom vršenja snošaja.

(DE H A-5. 2. 540a11-13)

Žena, kada se rodi, mnogo brže dostiže mladost, zrelost, i starost nego muškarac.

(H A-7. 3. 583b26-27)

Žena je utučenija, više potištena, bezočnija, više daje na značaju neistini, nego muškarac. Nju je takođe lakše obmanuti, a sposobnija je za pamćenje; i opet žena je opreznija, manje aktivna, i ukratko manje sklona kretanju, a osjetljiva na manje hranjive stvari od muškarca.

(H A-9. 1. 608b11-15)

Lako je naći osobe koje će dijeliti uspjeh, ali, izuzev samo nekoliko i nekoliko dobrih, žene nisu voljne da dijele nesreću.

(ECO- Bk.1.7. Bk.3. Loeb, p. 405)

 

Pa, sad, teško je išta ovako na brzinu i bez nekih većih istraživačkih poduhvata reći na ovu temu. Položaj i žene i čovjeka uopšte u 5. vijeku prije nove ere je sve samo ne sjajan, jer čovjek rob, a žena kao posjed, dakle stvari – i jedno i drugo – nisu imali pravo glasa i sve što sa tim dolazi, nisu bili slobodni. Aristotelova opservacija žena je čak donekle i čestita, s obzirom da je svoju drugu ženu otkupio iz ropstva i dao joj slobodu da živi sa njim kao njegova žena, a ne kao rob, pa se stavovi koje je iznio u svojim djelima mogu tretirati kao na tipične muško-ženske odnose, u jednom društvenom, praktično-primijenjenom pogledu.

Dakle, imamo to tvrđenje da žele plaču prilikom snošaja sa muškarcem, što ćemo pripisati Aristotelovom ličnom iskustvu. Dalje, imamo na kraju tvrdnju da žene ne dijele nesreću, nego samo uspjeh i blagostanje, što opet ne znamo na osnovu kojih je ovo istraživanja zaključeno, u našem slučaju, iz naše pozicije pripisaćemo mu metod pokušaja i pogreške. A i ostale tvrdnje su manje-više istog smisla. Dakle, riječ je o potpuno besmislenim ( vrlo vjerovatno bez ikakvog propitivanja samih žena) – trabunjanjima jednog građanina koji ima sposobnost da misli o svemu i svačemu, pa je eto, našao za shodno da napiše nešto i na tu temu.

 

Alter ego

Prijatelj je drugo Ja.

(M M-2. 15. 1213a13)

Danas je upotreba izraza alter-ego odomaćena u psihologiji i tamo se pod alter-egom obično smatra poremećaj koji osoba ima u svom identitetu, ispoljavajući tako određene osobine u tom “drugom Ja”. Isto tako izraz nalazimo u upotrebi i u umjetnosti gdje se pod umjetničkm alter-egom mnogi glumci, pisci i pjevači predstavljaju publici (obično prikrivajući pravi identitet).

 

Sreća

 

Sreća je nešto konačno i samo-dovoljno, kraj neke akcije.

( N E 1.5. 1097b20-21)

Osoba nije sposobna za sreću ukoliko je apsolutno ružna u izgledu, ili je nižeg porijekla, ili sam i bez potomstva, i možda još, ukoliko ima neizmerno lošu djecu ili prijatelje, ili je imao dobru djecu ili prijatelje i izgubio ih je usljed smrti.

(N E-1.9.1099b3-6)

Sreća se sastoji u savršenoj praksi vrlinskih aktivnosti.

(POL-Bk.7.8. 1328a37-38)

Iz više različitih uglova može se gledati na sreću, a Aristotel će uglavnom dijeliti ljudsko djelovanje na ono okrenuto pukom, fizičkom zadovoljstvu, s jedne strane, i ovom misaonom, intelektualnom, za šta prostora ostavlja za tada osnovanu logiku, odnosno kasniju filozofiju. Primjetno je kao i kod Sokrata veličanje vrlinskog života, a sjetimo se i definicije Vrlina je znanje, iako se kod Aristotela uočava pomak – on će navesti da i pored poznavanja određenog načina vrlinskog djelanja (jer je etičko bilo suštinsko) ipak treba proći određeni period vremena da bi neko usvojio taj model rada.

O ružnoći, odnosno o nesretnim porodicama Aristotel je kako se čini samo odrazio sveopšte stanje naroda, jer ni danas kada zagrebemo malo u dubinu stanje nije ništa bolje. A poznat je uzrok navođenja propasti Atine nakon njenog zlatnog doba – navodno prekomjerno odavanje kinđurenju i bahanalisanju, te smicanje pažnje upravo sa časnog načina života na estetički, pa je zato bolje ovo opažanje shvatiti kao opomenu i u današnje vrijeme.

O porijeklu i njegovoj vezi sa srećom vjerovatno je da iz ovog našeg današnjeg stajališta mi možemo vrlo malo znati na šta je to tačno Aristotel mislio, a jedino se možemo uhvatiti u neke veoma ružne interpertacije tipa poznate rečenice da je Rob oruđe koje govori i tome slično…Zato danas porijeklo jednog čovjeka ne bi trebalo da ima nikakvog preduslova za njegovu sreću. Opet, da li smo se odmakli od Aristotelovog, robovima ukrašenog, društva?

 

Sretan život

 

Priznato je da sretan život mora biti častan, i ugodan takođe.

(POL-Bk. 8.5.1339b18-20)

 

Čast najprije.

 

Logika

Logika i retorika su i jedna i druga u podjednakom stepenu upućene u znanje o suprotnostima.

(RH-Bk.1.1. 1355a35)

 

Ovdje bih se morala u potpunosti složiti sa Aristotelom. Jedan valjan logički mislilac je u stanju da na osnovu hipoteze vrši razmatranje kako argumenata koji joj idu u prilog, ali isto tako i koji je pobijaju. Ovakav način dolaska do spoznaje nije popularan, to je sigurno, ali jeste jedan od iskonski mislećih, te ga treba svakako i njegovati. Pri tom se čuvati od sofizama.

 

Rad

Muškarci koji su radišniji, brže stare, na račun posla koji obavljaju.

(DE L ET B-5. 466b13-14)

Nije tajna da u zavisnosti od težine posla koji obavljaju, obično fizičkog – i muškarci i žene imaju skraćen životni vijek. Kako je to bilo u 5. vijeku prije nove ere, tako je i danas.

 

Vrlina

Vrlina ne prati zadovoljstvo, ali zadovoljstvo dolazi za vrlinom.

(M M-2.11. 1209b37)

Ovo je zaista mudro izrečeno. Praktikovanje života u vrlini,  o čemu će kasnije više moći govoriti i posvjedočiti pripadnici određenih vjerskih uvjerenja, nosi sa sobom i zadovoljstvo. Ono se ne rađa odmah na početku, ali sa ravnomjernim upražnjavanjem, to zadovoljstvo može samo da raste. Isto tako puko, golo zadovoljstvo ne može roditi vrlinu, niti na samom početku ima bilo kakve veze sa njom, jer ovdje je na početku zadovoljstvo tretira kao čisto materijalno,  a ono koje nastaje nakon upražnjavanja vrline jeste obično nematerijalno, duhovno ili duševno zadovoljstvo.

Mudrost

Sve druge nauke su možda potrebnije od ove (mudrosti) ali nijedna nije vrlija (više izvrstna).

(ME-1.2. 983a10-11)

Čak i u ovo (Aristotelovo) vrijeme filozofija – kako se već ubrzo spominje i definiše kao ljubav prema mudrosti – ima problema sa rangiranjem u odnosu na druge nauke, odnosno priznavanjem njene vrijednosti. Ne treba onda čuditi ni današnji nivo (ne)priznavanja njenih dostignuća na polju mišljenja, a čemu smo svjedoci na mnogim mjestima.

Ovca

Ovce su najgljuplje od svih životinja.

(DE H A-9.3.610b23-24)

Možda je ovo Aristotelovo definisanje ovce i ovaca u stvari podstaklo generacije koje su dolazile iza da rade analogiju čovjeka koji ne misli svojom glavom sa jednom – ovcom.

 

Naveli smo samo neke od pojmova iz Aristotelovog Rječnika i time se pobliže upoznali sa načinom razmišljanja ovog antičkog filozofa. Razlike u tretiranju određenih fenomena su primjetne, opet isto tako u nekim tradicionalnim shvatanjima nismo puno odmakli, što nam može poslužiti i kao opomena kada je u pitanju upravo odnos pojedinac-društvo.

 

 

Tekst sastavila i uredila:
ana_potpis

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s