MRTVAČKE MRLJE, S. DŽINO, PRIKAZ (A. GALIĆ)

Ovu zbirku kratkih priča ili roman od 217. stranica napisao je 2017. godine Saša Džino. Lekturu je radio Mladen Džino, korekturu: Edib Kadić, ilustracije sam autor, a dizajn i prelom: Šejla Bratić. Zbirka je objavljena u Sarajevu, država Bosna i Hercegovina, a izdavač je sam autor.

Svakoj priči prethodi jedna od autorovih grafičkih crno-bijelih ilustracija, a sadržaj kao i informacije o djelu predstavljen je na slikama audio kaseta, strana 1 je na početku, a strana 2 na kraju djela. Pred sam kraj nalaze se i dvije potpuno crne, neispisane stranice.

Prije prologa autor posvećuje knjigu svojim roditeljima “koji su podržali sva moja ludila”. Zbirka se sastoji od pet kratkih priča te recenzije Sanjina Mašića. Kratke priče su:

Čovjek od novinskog papira
Ljubičasti stojadin
Kuća moljaca
Krvavi sevdah
Taksidermist.

U prologu nas autor, mimo svojih priča, upoznaje sa naratorom, doktorom Orhanom, mrtvozornikom, kojem će roditelji dovesti dječaka kojem Orhan priča price o livores mortis, ili Mrtvačkim mrljama. Osmogodišnji dječak je saznao da više nema čika Mirse, poslastičara, nakon čega se od tuge razbolio. Nakon svake priče, narator će dječaku uputiti određenu pouku ili savjet.

ČOVJEK OD NOVINSKOG PAPIRA

LIKOVI:

Kemal

Švabo

Igor

Jelena

Naida

Irena

Ana

Bosiljka

Vukašin

Policajac

Glavni lik, onaj koji priča priču

Priča počinje na 15, a završava na 68. stranici. Podijeljena je na šest manjih cjelina. U prvom dijelu na je prikazan susret glavnog lika i njegovih prijatelja, koji roštiljaju, piju pivo i prepričavaju šta ima novo. Pri tome se glavni lik sjeća svoje majke, koja nije više među živima, kao i smrti uopšte. U drugom dijelu saznajemo da je glavni lik oženjen, da radi u jednoj pres klip agenciji, te da ima kćerku Irenu koja pravi skulpture od novinskog papira. Zaplet kreće kada mu žena javlja da joj je otac umro. Ubrzo su se svi spremili i krenuli na sahranu. O smrti saznajemo više iz Ireninog propitivanja, čas oca, čas majke, da poslije smrti ne znamo šta će biti, odnosno da ljudi prežive u srcima onih koji ih se sjećaju. Ubrzo dolazi i susret sa policajcem, gdje je glavni lik morao platiti 20 konvertibilnih maraka da ne dobije kaznu, zbog vožnje u alkoholisanom stanju, a zatim i sama sahrana – snimanje, prvi susret sa licem mrtvaca, ljubljenje umrlog i bacanje novaca na mrtvačko tijelo – zgrozila su glavnom lika, ali je i ta sahrana na kraju završila. Nakon toga radnja se odvija kod kuće. Upravo tada mu žena govori da želi još jedno dijete. U četvrtom dijelu saznajemo da je od sahrane prošlo dva mjeseca, te da porodica odlazi na izlet na Boračko jezero. Tu glavni lik otkriva da mu djevojčica postaje djevojke, te je počinje ispitivati o momcima, što je rezultiralo Ireninim crvenjenjem i bježanjem na kupanje. Glavni lik odlučuje ići na sladoled sa ženom, a razmjenom nježnosti u javnosti, izlaže ženu sramoti. Tu glavni lik saznaje da se neko utopio, da je taj neko njegova kćerka, te zajedno sa ženom prisustvuje bezuspješnom pokušaju vraćanja kćerke u život vještačkim disanjem. U petom dijelu kerkina sahrana je obavljena, glavni lik sebe i ženu krivi za smrt, te se nalazi u kćerkinoj sobi. Tu mu se prikazuje čovjek od novinskog papira, koji mu, na svaki njegov nagovještaj, prikazuje osmrtnice ljudi koje ovaj zatraži. Na pomen njegove kćerke, čovjek ne pokazuje osmrtnicu i glavni lik zaključuje da je njegova kćerka živa. Budi ženu da i ona vidi ovog čovjeka, ali pred njom se čovjek ne pokazuje. I tako dva puta, nakon čega žena odlazi nazad u krevet, a glavni lik uzima lopatu iz podruma i vozi se do groblja, otkopava grob i saznaje da mu je kćerka živa. Progovorili su koju riječ, te se odvezli kući kako bi majci javili da je sve u redu. U šestom dijelu glavni lik ponovo budi ženu kako bi joj otkrio da im je kćerka i dalje živa, a žena svojim neprekinutim vriskom otkriva, sada i njemu, da je kući donio mrtvačko truplo svoje kćerke.

LJUBIČASTI STOJADIN

LIKOVI:

Amra

Sanel

Miralem

Vozač ljubičastog stojadina

Priča otpočinje na 71, a završava na 102. stranici. Sastoji se iz četiri cjeline, a radnja se odvija u Sarajevu. U prvoj cjelini saznajemo da su Amra i Sanel su u vezi pet mjeseci, te da je Miralem Sanelov otac. Majka mu se upokojila prije šest godina, a Sanel je doveo Amru kod oca da se upoznaju. U očevoj kući Sanel nailazi na kasete na kojima se audio snimci njegove majke, gdje ona opisuje šta je tačno mislila i radila u određeno vrijeme. Snimci zvuče čudno, a na upit kakve su to kasete otac mu nije dao odgovor. U drugom dijelu priče Sanel i Amra idu u kino i tu otmrivamo njihove male čarkice, te koliko se zapravo vole kada se posvađaju i kaju za pta su rekli jedno drugom. Amra je u po filma otišla jer se naljutila, a Sanel nije izašao po nju. Mad Max film nije do kraja odgeldao ni Sanel nego je izašao da vidi gdje je Amra, nazvao je na mobilni, nije mu se javila, pa je nastavio hodati kroz smog Sarajeva koji on nije nikako volio, a Amra je obožavala. Našao je njeno tijelo, prepolovljeno, na cesti, nakon čega je primio poziv od oca koji mu je rekao da ne zove policiju ukoliko želi čuti ko je ubio Amru, te da pokupi Amrino tijelo s ceste i sačeka njega da dođe. Treći dio nam otkriva otkud čudnovate kasete Sanelove majke, jer je na isti način Sanelov otac sada snimao podatke iz Amrinog mozga, koje je dobio tako što je mozak izvadio iz njene lobanje i stavio u čudnu napravu. Ta naprava je na osnovu zvučnih zapisa moždane memorije proizvodila audio snimak. Njih dvojica saznaju da joj je čovjek iz ljubičastog stojadina dobacivao i zvao da se provozaju, što je ona odlučno odbila. Nakon toga vozač se vratio i udario je silovito, a zatim i prešao preko nje, prepolovivši je na pola. Saznali su i da se Amra u tim časovima borila za život, vukući gornju polovinu tijela po asfaltu, govoreći NE SMIJEŠ UMRIJETI. U četvrtom dijelu Sanel odlučuje da isti čas pronađe vozača ljubičastog stojadina, uzima očevu Berettu od 9 mm i izlazi napolje. Nakon nekog vremena ljubičasti stojadin je naišao, Sanel mu je prišao i opalio dva hica u šajbu. Ali, nije nanio nikakvu štetu. Ubrzo je ljubičasti stojadin udario i Sanela, najprije ostavivši Sanela pri svijesti i bez jednog uha, a zatim ga dokrajvčiši narednim udarcem. Pronašao je audio zapis Amrinog posljednje moždane aktivnosti te ga stavio umjesto muzike koju je do tada slušao, pri tom se naslađujući baš kao i Sanelovom smrću, dobivši i erekciju.

KUĆA MOLJACA

LIKOVI:

Marko

Džana

Glavni lik

Policajac

Petar

Glavni doktor

Gospođa Jasmina

Treća po redu prića naziva Kuća moljaca počinje na 105, a završava na 134. stranici. Podijeljena je u dva dijela, a radnja se odvija u Sarajevu. U prvom dijelu saznajemo da su Marko, Džana i glavni lik djeca od 11,12 godina koja se smucaju po sarajevskim buvljacima, ubijajući dosadu. Taj dan su krenuli na auto-pijacu kojom je Marko bio oduševljen. Otkrivamo i da je glavni lik ludo zaljubljen u Dženu, koja je pomalo muškarasta, ali njemu baš lijepa. Došavši na auto-pijacu, zaista su vidjeli da tu ima svega. Ubrzo su glavni lik i Džana kupili svako po nešto, da bi ubrzo čuli Markov vrisak i našli njegov ruksak, a vidjeli kako ga dvojica muškaraca odvode u bijeli kombi na kojem je pisalo Kuća moljaca. Nakon toga, našli su jednog policajca koji ih nije shvatio za ozbiljno, te su pomoć potražili kod Dženinog oca. Međutim, on je bio pijan, te njih dvoje odlučuju da sami potraže Marka. Džena je na svom kompjuteru prinašla adresu Kuće moljaca, za koju se ispostavilo da je plastična hirurgija, a Marku je dala da pravi oružje od žileta koje je taj dan kupila na pijaci, a ponijeli su i ono što su našli iz Markovog ruksaka – pušku, sačmaricu, dvocijevku. Drugi dio priče nam otkriva da njih dvoje odlaze biciklima blizu Istočnog Sarajeva, te uveče dolaze do same kuće. Nalaze otvor i ulaze u prostorije, a naposljetku pronalaze i podrum odakle moljci izlaze. Prije toga otkrivamo i pokušaj glavnog lika da Dženu poljubi, što je onda odbila s gađenjem. U podrumu su naišli na moljce, njihove larve i dječija mrtva tijela koja su moljci proždirali i stvarali novu kožu. Tu kožu su prodavali u svrhe plastične hirurgije. Ubrzo dolazi i čovjek sa zavezanim Markom, a u čitavoj sceni su prisutni Besim, čovjek koji je donio Marka, glavni doktor, zatim Petar, jedan od radnika, gospođa Jasmina, koja je netom prije isprobala novu kožu, Marko, Džena i glavni lik. Kada je doktor naredio Petru da otvori jedan od spremnika za Marka, Džena je aktivirala pušku, opalila, zatim je glavnik lik bacio jedan od žileta, ranio Petra, Marko mu je ispao, Džena je upucala Besima, a Besimu je je davio. Glavni lik je tada usmrtio Besima, a Džena je glavnom doktoru naredila da se svuče, raznijela mu desnu šaku i zatvorila u jedan od spremnika, da umre živ. Marko je spašen, a gospođa Jasmina i Petar su ostali sami.

KRVAVI SEVDAH

LIKOVI:

Aldijana

Dino

Hata

Muhamed

Zajid

Priča otpočinje na 137, a završava na 157. stranici. Sastoji se od pet dijelova, a radnja se odvija u Starim Lužanima, na Ilidži. U prvom dijelu saznajemo da su Dino i Aldijana u braku i da žive kod njenih roditelja u Starim Lužanima, odmah pored groblja i da Dino svira gitaru. U drugom dijelu čitamo da je Dino dobio otkaz, da se Aldijanina majka Hata obrušila na Dinu kao na velikog neradnika, te ono najgore, da je Aldijana na njenoj strani. U trećem dijelu Dino dobija poruke iz drveta iznad jednog od grobova (drveće je poniklo iz grobova), da napravi gitaru od tog drveta. Saznajemo i da je Dino pokušao naći posao, ali da je na kraju ostao na ulici ali ovaj put svirajući melodiju koju je čuo na groblju, te zaradivši 500 konvertibilnih maraka. Međutim, ni taj novac nije bio dovoljno dobar za Hatu, ali ni za Aldijanu i Dino se okreće od nje zauvijek. Četvrti dio je ispunjavanje sna da Dino načini gitaru od drveta iznad groba čovjeka koji mu je tu ideju i ubacio u glavu, te se nakon rezanja drveta i dovoženja poznaniku na vrata u po noći, uspješno pogodio za duplu cijenu izrade. U završnom, petom dijelu, Dino zarađuje još novaca sviraući na ulici, a gitara biva završena. Nakon deset dana Dino je dobio gitaru i donio ju je kući, što je Hatu dodatno iznerviralo. Te noći Dinu je posjetio čovjek čije je drvo bilo, nakon čega je izašao kroz Dinova usta u obliku žica za gitaru, usmrtio Aldijanu, a Dini podario te žice. Dino je žice naštimovao na gitaru te otišao do Hatine i Muhamedove sobe i zasvirao im melodiju koju je na groblju čuo, a zmije su iz gitare usmrtile i njih dvoje. Muhamed, čija je želja bila samo da umre, bio je sretan.

TAKSIDERMIST

LIKOVI:

Balu

Mama/Stara

Šeha

Mirzada

Nana

Haris

Peta i zadnja priča otpočinje na 161, a završava na 186. strani. Sastoji se iz sedam dijelova. U prvom dijelu otkrivamo da Haris živi sa majkom i psom imena Balu. U drugom dijelu čitamo da je nezaposlen, da mu je otac umro a da mu je u amanet ostavio posao taksidermiste. Kao i da igra video igrice. U trećem dijelu saznajemo detalje sa jedne zabave Dininog prijatelja Šehe te kako je Haris na toj zabavi upoznao Mirzadu, djevojku koja ga je opčinila. Tu je i saznao da ona voli samo pare, skupa pica i bijesna auta, te da nema kod nje šanse. Došavši kući razočaran, na prvi Baluov lavež, on uzima nož i ubija ga. Četvrti dio prikazuje Baluovo prepariranje te dogovor majke i Harisa da to i urade. Razlog: da se nana ne bi razočarala zbog njegove smrti. U petom dijelu dolazi nana, ništa ne sumnja, a Balu sad živi prepariranim životom. U ovom dijelu Harisu sine ideja da počne da zarađuje na prepariranim lutkama za zadovoljavanje, poput onih gumenih u sexy shopovima, samo će on to učiniti mnogo življim. Šesti dio nam donosi i otkrivanje svih detalja potrebnih za izradu jedne takve lutke – morao je napraviti i usnu šupljinu, otvore za oči, rectum i vaginu, čmar, velike i male stidne usne i klitoris. Ali ono najvažnije je bila koža – to je pronašao u Kući moljaca. Prvu lutku je prodao za 2000 kovertibilnih maraka i posao je krenuo. Od tih para je najprije uzeo polovni Audi A6 Quattro i ostale skupe stvari. U sedmom dijelu Haris je pred Mirzadinom kućom sa ružom u ruci i čeka je da izađe iz kuće. Tek sad u stvari i saznajemo njegovo ime, kada ga Mirzada prepozna, pošto ju je dočekao. Isprva nije htjela ići sa njim, ali kada joj je pokazao ključeve Audija odmah je pošla sa njim. Odveo ju je na večeru i skupo vino, tu su se baš lijepo proveli i krenuli su autom njenoj kući. U autu su ušmrkali i po jednu liniju kokaina, a zatim je Haris otkrio šta zaista preparira, što je Mirzada odbila kao odvratno. Haris ju je ubio višestrukim udaranjem šrafcigera u stomak. Tada ju je odnio i preparirao, ali to nije bilo to. Tada je pao u očaj.

Ovaj autor horor priča sa vrlo realističnim prikazima svakodnevnih dešavanja, pogotovo karakterističnih za naše podneblje, vrlo lako ubjeđuje čitaoca u život njegovih likova. Sa velikom predanošću detaljima poput prikaza Ireninog već crvljivog tijela, nakošene glave i otvorenih usana, čitalac bez ikakve sumnje gubi jasnu razliku između stvarnosti i fikcije. Glavni likovi obično pripovijedaju naraciju u prvom licu, a autor piše jednostavnim proznim jezikom. Priče su iako razdvojene, na neki način, nekim detaljem povezane – kao na primjer Harisovo naručivanje kože, iz price Taksidermist, iz Kuće moljaca, kuće koja se pojavljuje u istoimenoj prethodnoj priči.

Recenzija na kraju knjige čitaocu će vrlo dobro objasniti sa kojim djelima i autorima se pisac nadahnjuje dok piše ove redove, te pred sobom imamo uticaj Gejnsa, Fildštajna, Bredberija, Kinga, Barkera…

Mrtvačke mrlje nas opominju da svako od nas već nosi smrt u sebi, te da se ona ne dešava nekom drugom. Nego baš nama.