Naredna sagovornica je moja draga kolegica, Maja Isović Dobrijević. Živi i radi u Banjoj Luci. Završila je filozofiju i sociologiju, a studije je nastavila i završila na sociologiji, međutim vi ćete je više znati kao neizostavni dio redakcije Buka magazina (Dajte šansu mozgu), jednog od najčitanijih portala u BiH, a čiji je osnivač i izdavač Centar za informativnu dekontaminaciju mladih Banja Luka.

Zašto bi više voljela da sam joj postavila pitanje da bira između Heideggera i Jaspersa, šta je pokreće dok istrčava polumaratone, te šta nikako ne dolazi u obzir u Majinom životu, saznajmo u nastavku.

1 NA 1 SA ANOM GALIĆ: Maja Isović Dobrijević – “Ne postoji idealno društvo”

Doživljaj iz djetinjstva

Pod uticajem serije Černobil ovih dana se sjećam te 1986. godine. Pošto sam imala samo tri godine, imam samo neka kratka sjećanja. Sjećam se da sam se sa dvije najbolje prijateljice iz djetinjstva Ivanom i Nevenom igrala na ulici i da je počela padati topla kiša, u dječijoj igrariji ostali smo po kiši, skakale smo po lokvama, uživale. Ali onda su nas majke pokupile sa ulica. Mama me je odmah ubacila u kadu i sapirala vodom, nismo smjeli izaći nekoliko dana, poslije je mama pobacala svu salatu koju smo tog proljeća posadile iza kuće. Inače mi je dosta toga iz djetinjstva potisnuto zbog ratnih dešavanja, kao neka vrsta odbrambenog mehanizma, ali povremeno na površinu izađu ovako neki detalji.

Da možeš samo jednu jedinu pjesmu ostaviti da postoji, koja bi to bila?

Arsen Dedić, „Moderato cantabile“.

Omiljena knjiga

Preteško pitanje. Zavisno iz koje faze života i raspoloženja. Ne mogu se odlučiti za jednu omiljenu knjigu. Trenutno sam zaokupljena nečim što sam prije mrzila, a to je Svijet leda i vatre Džordža R.R. Martina, volim Kiša, Pekića, Ostera, Uelbeka, Elisa. Ako bi me neko baš baš natjerao da jednu knjigu odaberem, to bi možda bila: Godine koje su pojeli skakavci, ali to je trenutno raspoloženje. Sutra bih možda rekla neki drugi naslov. Trenutno su mi pored kreveta Uelbekov Serotonin i Martinov Sudar kraljeva.

Platon ili Aristotel?

Aristotel, jer je bio realniji, a ta pozicija je meni filozofski približnija. I nije protjerao sve umjetnike. Mada, moram priznati da su mi savremeni filozofi i teme kojima se oni bave bliži od antičkih. Više bih voljela da je bilo pitanje Hajdeger ili Jaspers.

Znak u horoskopu i ima li istine u odnosu tvog znaka i tvog ponašanja?

Strijelac. Nemam pojma kakvo je ponašanje mog znaka, to je oblast koja me najmanje zanima i ne znam ništa o tome.

Koja posebna super-moć da si super-junakinja bi bila tvoja?

Letenje.

Najveća prepreka koju si premostila u ostvarenju sna?

Izdržati na nogama na 18-om kilometru trčanja. Nastaviti dalje. Ignorisati noge i slušati mozak koji govori – Ti to možeš. I tako svaki put.

Životna mantra

Sve će proći.

Koji sport? I da li uopšte sport?

Trčanje. Počela sam trčati 2015. godine i iako mi je svaki korak borba – istrajavam. Prema naprijed me guraju polumaratoni za koje se spremam. Ne uživam u sportu, ali uživam u onom osjećaju poslije, trenutku kad se okupam i legnem. Shvatam da je sport važan, ali još nisam došla to toga da ga upražnjavam koliko bi trebalo.

Društveni angažman – da ili ne?

Uvijek. Živimo u društvu, a svako društvo je nesavršeno i potreban je angažman i aktivizam da se ono mijenja. Ne postoji idealno društvo tako da nikad ne smijemo da se uljuljkamo i da prihvatimo stvari takve kakve nam se daju. Uvijek i stalna borba. Svaki dan važi onaj moto Peščanika „Ako vam je dobro onda ništa“.