NE ŠARLATANSTVU: Da li je pisac intelektualac?

Author anagalicblog

Jedan od tekstova nastalih u skorijem vremenu je po potrebi jednog od časopisa trebalo prepraviti, tačnije skratiti, a ono što je preostalo stalo je u ovaj jedan blog post. Riječ je o piscu kao intelektualcu, te o njegovom angažmanu. To da angažovanost jednog intelektualca, filozofa ili pisca njega više ne čini intelektualcem, filozofom ili piscem[1] u onom klasičnom smislu, jeste nešto što je u potpunosti suprotno od shvatanja linije autora sa kojima se poistovjećujem, da ne kažem identifikujem. A jedan od njih je naravno i Sartre. Pa da čujemo nešto malo više (dok se ne objavi i ostatak teksta – Šta je intelektualac?) o piscu kao intelektualcu.

 

Da li je pisac intelektualac?[2]

 

Ovdje će se Sartr zapitati o ulozi pisca kao intelektualca. Riječ pisca je materijalnost, mnogo gušća od bilo koje drugo, iako se sami pisci koriste običnim jezikom. Pa će se koristiti Rolan Bartovim razlikovanjem pisara i pisca – pisar se služi jezikom da bi prenio informacije, a pisac je čuvar običnog jezika koji uzima materijalnost riječi, značenje mu postaje sredstvo, a cilj mu je stvaranje nečeg neznačenjskog. Sartr će za pisca reći:

„Pisac, više nego bilo ko drugi, ne može da izmakne uključenju u svijet i njegovi spisi su vrsta posebne univerzalnosti: ma kakvi bili, oni uvijek imaju dva komplementarna lica: istorijsku pojedinačnost svog bića, univerzalnost svojih namjera – ili obratno (univerzalnost bića i pojedinačnost namjera.)“[3]

Pisac u jednom pravcu ide ka cjelini svijeta, neprestano je dovodeći u pitanje i to upravo svojim samo-određenjem. Ono što je bitno jeste da ovdje nije riječ o prenošenju pukog znanja, ali da se ipak radi o određenom prenošenju. Ovo prenošenje predstavlja doživljaj. Čitalac treba da obrativši se jednom autoru i njegovom umjetničkom djelu, bude pozvan iz slobode na slobodu svoga djelovanja. Ono što Sartr predlaže jeste ćutanje kao krajnji cilj jednog autora, pa se i otvara pitanje – kako riječima stvoriti ćutanje?

Ono na čemu Sartr insistira u ovom predavanju jeste korištenje običnog, nenaučnog jezika. Taj obični jezik je nosilac dezinformacija, odnosno on je duboko tjelesan, objektivan, materijalan. Pošto će Sartr uvesti i dihotomiju između jezika koji govori mene, te Ja koji govori taj jezik, za pisca postavlja cilj da iskoristu ovu situaciju te da se posluži istorijom riječi i stvori nadznačenja. Daljne opaske se tiču autorove osviještenosti istorijskog konteksta – potrebno je da pisac, ukoliko ne želi da se doživi kao šarlatan ili zabavljač – da bude svjestan svoje epohe i svijeta u kojem živi.

Smisao djela jednog pisca se ogleda kako u održavanju konstantne napetosti između cjeline i upojedinačenog života, tako i saopštavanja onoga što se ne može saopštiti koristeći dezinformaciju koju mu nudi obični jezik.

Pisac je intelektualac par essence (po prirodi).

A za kraj dodajmo jedno pitanje o piscu, odlomka iz Sartr o Sartru[4], a pitanje glasi:

-To bi, dakle, značilo da je svačija najdublja želja: biti pisac?

-Da i ne. Pisac se otuđuje od svog pisanja: to je šteta. Kad mi je bilo osam godina mislio sam da ni sama priroda nije ravnodušna prema proizvodnji jedne dobre knjige: kad autor napiše reč “Kraj”, trebalo bi da neka zvezda-padalica sleti s neba! Danas mislim da je to, kao posao, delatnost koja je jednaka svakoj drugoj. Ali, ponavljam vam, to nije važno: ono što svi ljudi žele – neki i ne znajući – to je da budu svedoci svog vremena, svedoci svog života, da budu, pred svima, svoji sopstveni svedoci. A zatim, postoji još i ovo: osećanja i ponašanja su dvosmislena, zbrkana: postoje unutarnje reakcije koje ih zaustavljaju u njihovom razvitku, parazitarna cepanja. Tragično se ne doživljava na tragičan način, ni zadovoljstvo sa zadovoljstvom. Želja za pisanjem predstavlja pokušaj izvesnog očišćenja.

 


[1] Vidi Paić, Ž (2007) Projekt slobode: Jean-Paul Sartre – filozofija i angažman. Pula, Nova Istra, Istarski ogranak DRUŠTVA HRVATSKIH KNjIŽEVNIKA

[2] Treće predavanje PLEDOAJEA ZA INTELEKTUALCE Žan-Pol Sartra nosi naziv Da li je pisac intelektualac. Sva tri predavanja održana su 1965. godine u Tokiu i Kjotu.

[3] Sartr, Ž.P. (1984) PORTRETI. Beograd, Nolit. 293.strana

[4] Isto, str.324, 325.

 

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s