ČASOPIS ZA FILOZOFIJU I DRUŠTVENU TEORIJU DIJALOG: Osvrt na knjigu, Alain Badiou, Pravi život, Ane Galić

Author anagalicblog

Ovog ljeta je iz Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine na moju adresu stigao najnoviji broj Dijaloga, časopisa za filozofiju i društvenu teoriju (Centar za filozofska istraživanja) 1-2, 2017 i u njemu ćete pročitati moj osvrt na knjižicu Alaina Badioua, naziva Pravi život.

 

Prevod prvog poglavlja knjige The true life (2017), pod nazivom “To be young, today: sense and nonsense” pročitajte klikom na: PREVOD ANE GALIĆ U ČASOPISU NOEMA Alain Badiou, “Pravi život” – Biti mlad, danas: smisao i besmisao
dijalog1.1
Najnoviji broj Dijaloga, časopisa za filozofiju i društvenu teoriju (Centar za filozofska istraživanja) 1-2, 2017

Galić, A. Osvrt na knjigu: Alain Badiou, Pravi život.Časopis za filozofiju i društvenu teoriju CENTAR ZA FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA DIJALOG 1-2, 2017, ISSN 0350-6177, 76-79 strana. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

 

Ime i prezime: Ana Galić[1]

Osvrt na knjigu: Alain Badiou, Pravi život

 

Savremeni francuski filozof, Alain Badiou, poznat nam je kao jedan od redovnih komentatora (ili bolje reći kritičara) političkih dešavanja, te autor brojnih koncepata istine, događaja i subjekta, a sada je na redu došao i život jednog mladog bića u vremenu danas.

Badiou želi sa knjižicom pod nazivom „Pravi život“, iz 2017. godine u stvari proizvesti diskusiju mladih ljudi i filozofije u vremenu danas, a na temu – šta je to pravi život. Na samom početku će nam se otvoriti i reći da je njegov cilj (vodeći se Sokratovim primjerom) da pokvari omladinu.

Šta znači to – pokvariti – danas bi to značilo tri stvari: seks, novac i moć, i s tim u vezi, Badiou ne vidi Sokratovu pokvarenost izvedenu na taj način. A citirajući jedan dio iz Platonove Države jasno dolazi do naslova svoje knjige kada će pronaći Sokratov odgovor Glaukonu da je predmet izučavanja filozofije u stvari – pravi život.

Ovdje je vidno Badiouovo interesovanje za psihoanalitičku školu kada autor  povezuje porive mladih kao jednog od načina na koje mlado biće gleda i uživa svoj život – frojdovskom terminologijom – život se odvija tako da je uporedo za životnim nagonom pomiješan i nagon za uništenjem toga života. Spominjući Huga i Rimbauda, Badiou će razvijati ovu frojdovsku tezu.

Spomenimo najprije pitanje odrastanja koje Badiou razrađuje: nestanak procesa inicijacije tj. ritualnog uvođenja muškog djeteta u život odrasle osobe, i u mnogome će tu biti u pravu kada vidi olakšicu za mlade danas – nekada je muškarac značilo to da se provede određeno vrijeme u vojsci, a žena bi se tako mogla nazivati ženom ukoliko bi stupila u brak; moglo bi se reći da Badiou radosno primjenjuje poznatu izreku „na mlađima svijet ostaje“, kada uviđa da više glavnu  i jedinu riječ ne vode samo najstariji pripadnici jedne zajednice;

Frojd naravno još nije prevaziđen ma koliko grubo i sirovo djelovao u nekim svojim tvrdnjama (Edipov kompleks i sl.), a infatilnost je samo jedan od pojmova koju će psihoanaliza spominjati a koju Badiou vrlo rado primjenjuje na nedozrelost staračke klase danas – osim toga koristiće se i Frojdovom knjigom „Totem i tabu“ kao i „Mojsije i monoteizam“ kao konkretnim primjerima u kojima će pronaći analizu očeve figure – moć koju je otac simbolički imao kao starac sada je izgubljena.

U jednom momentu Badiou uvodi i pojam potrošača, što nije čudi pošto je Badiou redovni kritičar kapitalizma i vječni komunista. Badiou će nam govoriti o igračkama. I to igračkama za odrasle. Da je potrošačko u bitnome izmijenilo osnovne funkcije i uloge čovjeka, Badiou će uporediti mlado ljudsko biće sa odraslim – a to je igranje sa igračkama, svojstveno samo djetetu. Danas, u potrošačkom društvu, razlika mlado-staro nestaje, jer je odrastao čovjek sada u mogućnosti da novcem kupi igračke za odrasle, reći će Badiou. I s tim u vezi mladi predstavljaju prijetnju upravo zbog svoje nepredvidivosti i nerazlikovanja onog tradicionalnog što se nekad poštovalo i ovog mlađeg koje tek treba da nešto nauči. Sve razlike su nestale – sloboda je negativna, svi pričaju o krizi u kojoj je jedina referanca novac…odbrana kapitalističke slobode i reakcionarni povratak tradicionalnom su dva promašaja koja krase društvo danas.

Badiou se pri tome osvrće na Marksa i smatra da je on ovakvo stanje već u svoje vrijeme uvidio, upravo ovo topljenje svega tradicionalnog i pretvaranje svatog u profano – na kraju ove knjižice Badiou će glasno ponoviti notornu Ničeovu rečenicu: Bog je mrtav! Ne samo Bog ne sve ono što Bog pri tome u stvari simbolizuje a što ećemo vidjeti, najviše ostavlja traga upravo na mladim bićima koja tek dolaze.

Badiou uvodi novu odgovornost – dužnost da budemo pažljivi, susretljivi prema ono što se trenutno dešava, prema mladima, prema starima, kako bi bili u stanju stvoriti nove simbole, a sve sa ciljem da i našoj generaciji kao i onima što nadolaze ostavimo mogućnost predviđanja, očekivanja i Badiou će nam to objasniti jednostavno – na primjeru zaljubljivanja za-uvijek – uključivanje u nešto kolektivno za šta do tada nismo imali ni predstavu da smo sposobni ni da bi to takvo nešto moglo i da postoji – pravi život, novi simbol.

Drugi i treći dio knjige posvećeni su mladićima i djevojkama ponaosob, njihovoj sudbini. Dijalektička agresija, sublimacija i inicijacija – tri osnovna stadija u razvoju dječaka sada daju sljedeće rezultate – Badiou ih oslovljava sa: perverznim tijelom – tijelo označeno i ocijenjeno, koje u sebi čuva trag nemogućeg identiteta (pirsing, drogiranje, tetoviranje); do te mjere bez ideja da grupno silovanje najbolje oslikava stanje seksualnosti koje nosilac ovog a-subjektivnog tijela doživljava; žrtvovanim tijelo – koje očajnički pokušava vratiti ono tradicionalno, tijelom koje se zaslužuje – proračunato iznuđivanje svoga tijela, balans između dvije krajnje opcije.

Problem pred kojim stoji mlad čovjek je ne samo društveni, ne samo ekonomski već i politički, govori Badiou, nazivajući ovu demokratiju demokratijom fetiša – gdje mlad čovjek svoju karijeru doživljava kao smisao života. Pojam odlaska je zadatak koji Badiou postavlja mladima danas – koristi se starom grčkom rječju Anabasis koja označava povratak prema mjestu koje je teško dosegnuti, što u stvari predstavlja put današnje omladine – označava dezorijentaciju ali koja uvijek ide prama samoj sebi. Badiou se u stvari nada da je glavni cilj omladini – ne karijera ili dobar posao nego i – snivanje snova.

U zadnjem poglavlju Badiou će govoriti o djevojkama-majkama, posebno nevjenčanim a u današnjem svijetu, u kojem i dalje donekle postoji vrijednost religije, porodice, braka, samim tim i djevičanstva, ali opet se pita – šta će se desiti u budućnosti? Ono što je razdvajalo djevojku od žene je bio muškarac, a sva borba koju promoviše feminizam se svodi samo na jedno –  da žena više ne bude zavisna od muškarca. Samohrana majka izraz je kojim se danas označava takva žena.

Žene se nalaze u drugoj krajnosti u odnosu na muškarce, odnosno mlade žene se nalaze u opasnosti da uvijek budu zrele kao odrasle i samosvjesne osobe dok se mladi muškarci nalaze u opasnosti da to nikad i ne postanu nego da ostanu na nivou dječačkog.  Djevičanstvo danas ne postoji. Ukoliko i postoji fizičko djevičanstvo, mlada žena je i dalje ipak žena.

Tradicija je apsolutno različita od onoga s čime se mladići i djevojke danas suočavaju – život bez ideja, dok je sama tradicija nosilac ideja. I, na, kraju, kakvu nam mogućnost Badiou proriče – svijet nezrelih muškaraca predvođenij ženama karijeristkinjama.

Na kraju će nam Badiou dati i jednu estetsku opasku, ali pomiješanu sa teološkim opservacijama – kada pogledamo u ženu, jasno nam je da nama Bog ne treba. Kao jedna od epizoda naučno fantastične serije koju smo imali priliku gledati na našim TV ekranima „Na granici mogućeg“, Badiou će završiti svoje izlaganje o mladićima i djevojkama –  da muško u stvari neće biti ni potrebno, jer će smrznuta sperma i razvoj tehnologije biti dovoljni za razvoj budućih i budućih naraštaja.


Badiou će u svojoj knjižici Pravi život napraviti jedan presjek mladog muškog kao i mladog ženskog bića, s ciljem pronalaska mogućeg rješenja. Problemi koje je Badiou uočio svakako  jesu upravo infatilnost cjelokupnog društva, nedozrelost mladića i izgubljeno djetinjstvo djevojaka-žena i u mnogome ćemo se složiti s njim. Ono što Badiou ne izlaže, možda zbog nedostatka prostora za dalju raspravu, jeste ne samo odnos muško-žensko (i njihovu prirodnu i društveno predodređenu reproduktivnost) već položaj svih pripadnika različito seksualno oprijedjeljenih osoba koje imaju i probleme o kojima je Badiou s pravom govorio, ali i neke o kojima tek treba govoriti.

Jer kako je Badiou akcenat stavio na buduće vrijeme i futurizam koji nam donosi nešto novo i drugačije, tako se i mi možemo nadati novim i drugačijim odgovorima kojima će svakako doprinjeti Badiouovo premošćavanje tradicije i novih izazova, onih koji karakterišu doba u kojem živimo danas.

 


[1] Gimnazija, Banja Luka, e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

 

 

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

 

ana_logo

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

 

 

One thought on “ČASOPIS ZA FILOZOFIJU I DRUŠTVENU TEORIJU DIJALOG: Osvrt na knjigu, Alain Badiou, Pravi život, Ane Galić

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s