2019 © NAUČI SE MISLITI, ANA GALIĆ: Skripta o lateralnom načinu mišljenja

“Dišeš, jedeš, spavaš. O ovim stvarima ne razmišljaš, zar ne, pa zašto bi se onda zamarao razmišljajući o njima?”

Isto tako je i sa mišljenjem. Mišljenje je čovjeku potpuno urođeno. Nema čovjeka koji ne može misliti niti se ljudi mogu podijeliti na one koji misle i na one koji ne misle.

Kada pravimo planove, preduzimamo inicijativu, rješavamo probleme, gradimo sebi put naprijed – mi koristimo mišljenje.

Mišljenje je vještina koja se može naučiti.

Mišljenje je mnogo više nego što smo to tokom života naučili.

Mišljenje se ne suprostavlja osjećanjima i vrijednostima, nego zajedno sa njima čini čovjeka potpunim.

 

Preuzmite ovu skriptu klikom na link:

2019 © NAUČI SE MISLITI, ANA GALIĆ. 

 

2019 © NAUČI SE MISLITI, Ana Galić

2019 © NAUČI SE MISLITI, Ana Galić

SADRŽAJ:

1.ŠTA ZNAČI MISLITI?

2.POČECI MIŠLJENJA

3.SISTEM MOGUĆNOSTI

4.PET FAZA MIŠLJENJA

5.PRVA FAZA MIŠLJENJA Cilj mišljenja

6.DRUGA FAZA MIŠLJENJA Traženje rješenja

7.TREĆA FAZA MIŠLJENJA Mogući ishodi

8.ČETVRTA FAZA MIŠLJENJA Pronalazak rješenja

9.PETA FAZA MIŠLJENJA Konstruktivna akcija

10.SAŽETAK

11. KORIŠTENA I DODATNA LITERATURA

 

“Mnogo ljudi uskraćuje sebi zadovoljstvo razmišljanja jer smatraju da je mišljenje rezervisano samo za teške stvari. Ali to ne mora biti tako.” 

 

1.ŠTA ZNAČI MISLITI?

 

Dišeš, jedeš, spavaš. O ovim stvarima ne razmišljaš, zar ne, pa zašto bi se onda zamarao razmišljajući o njima?

Isto tako je i sa mišljenjem. Mišljenje je čovjeku potpuno urođeno. Nema čovjeka koji ne može misliti niti se ljudi mogu podijeliti na one koji misle i na one koji ne misle.

Kada pravimo planove, preduzimamo inicijativu, rješavamo probleme, gradimo sebi put naprijed – mi koristimo mišljenje.

Mišljenje je vještina koja se može naučiti.

Mišljenje je mnogo više nego što smo to tokom života naučili.

Mišljenje se ne suprostavlja osjećanjima i vrijednostima, nego zajedno sa njima čini čovjeka potpunim.

 

2.POČECI MIŠLJENJA

 

Sokrat, Platon i Aristotel:

 

Sokrat

Sokrat je vjerovao u argument, u dijalektiku – ukoliko opovrgnete ono što nije dobro, odnosno što je neistinito, ostaće vam ono što je valjano. Nakon Sokrata kritika ulazi na velika vrata u svijet filozofije i ostaje jedna od ključnih odredbi mišljenja zapadnog čovjeka do današnjeg dana.

Platon

Za razliku od svog učitelja Sokrata, kojeg je postavio za jednog od ključnih sagovornika u njegovim dijalozima, Platon nije vjerovao u atinsku demokratiju. Svoj najpoznatiji dijalog po imenu Država, gdje nam iznosi idealno shvatanje državnog uređenja, uzor mu je bila Sparta. Platon je vjerovao da postoje konačne istne, samo ih trebamo dovoljno dugo i iscrpno tražiti.

Aristotel

Aristotel je bio Platonov učenik i učitelj Aleksandra Velikog. On je uvezao sva dotadašnja učenja u jedan sistem, kategorišući sve u „kutije“. To su bile definicije ili klasifikacije dotadašnjeg mišljenja.

Tradicionalni sistemi mišljenja bazirani su na analizi, kritici, zaključivanju i argumentima. Takav opisni i analitički pristup svijetu oko nas pa i nama samima nije dovoljan. Potrebno je unijeti kreativnost i konstrukciju.

 

3.SISTEM MOGUĆNOSTI

 

Sistem mogućnosti daje hipoteze u nauci i stvara vizije u tehnologiji. Zbog čega se danas pažnja uopšte ne obraća na mogućnosti nego samo na tradicionalno shvatanje mišljenja, onog okrenutog ka spoznaji istine?

Tradicionalno mišljenje boluje od sljedećih nedostataka:

1. Ne uvažava percepcije na pravi način
2. Argumenti samo po sebi nisu dovoljni u istraživanju predmeta
3. „Kutije“ u koje smo kategorisali naše iskustvo u prošlosti, ne mogu biti dovoljno adekvatne za svijet koji je u stalnoj promjeni
4. Sama analiza nije dovoljna prilikom rješavanja problema
5. Kriticizam takođe nije dovoljan, jer je potrebno napraviti prijedlog konkretnog napredovanja.
6. Nema dovoljno naglaska na kreativnost u toku samog procesa mišljenja
7. Potpuno se ignoriše značaj sistema mogućnosti.

 

 

Foto: Pet faza mišljenja

1. Cilj mišljenja
   2. Traženje rješenja
   3. Mogući ishodi
   4. Pronalazak rješenja
   5. Konstruktivna akcija

 

4.PET FAZA MIŠLJENJA

 

Mišljenje koje ćemo vam predstaviti predstavlja nov način mišljenja. On se temelji na pet navedenih faza mišljenja i o njima ćemo sada govoriti:

1. Cilj mišljenja

Ova faza mišljenja označava spoznaju cilja kojem mišljenje slijedi i želju da se to tog cilja dođe.

2. Traženje rješenja

Ova faza mišljenja podrazumijeva potragu za informacijama u svim mogućim pravcima.

3. Mogući ishodi

U ovoj fazi vršimo selekciju i predlažemo moguća rješenja. Naglasak je na broju, tj. da postoji više od jedne od mogućnosti. Svaka mogućnost treba da se preispita prije konačne primjene.

4. Pronalazak rješenja

Četvrta faza mišljenja predstavlja formiranje jednog primjenjivog i korisnog rješenja.

5. Konstruktivna akcija

Vrijeme je za napredak i na viši nivo. Zadnja faza mišljenja predstavlja konstruktivnu akciju.

 

5.PRVA FAZA MIŠLJENJA Cilj mišljenja

 

Prva faza mišljenja bavi se njegovom svrhom, ciljem i predmetom:

• Koja je svrha mojeg mišljenja?
• Čemu se nadam da ću postići svojim načinom mišljenja?
• O čemu ja mislim?

Mi poznajemo svrhu, ali sada je potrebno pokrenuti se sa nule. Na žalost, mi uvijek podrazumijevamo da se cilj našeg mišljenja zna. Pa krenimo od početka – vježbajmo:
– Cilj mog mišljenja u ovom trenutku jeste____________

Mišljenje u akciji

Šta možete preduzeti povodom određivanja cilja svoga mišljenja?

DEFINIŠI
Izgovori cilj svoga mišljenja čak i ako je to očito. Vidi da li se čini smislenim. Ponekada samo definisanje čini da uvidimo potrebu za promjenom, odnosno, redefiniši.

REDEFINIŠI

Ukoliko postoji potreba da se cilj mišljenja izmijeni sada je pravo vrijeme.

– Postoji li drugi način na koji bih mogao da definišem cilj svog mišljenja?

ALTERNATIVNE DEFINICIJE

Alternativne definicije označavaju paralelne definicije i navedena svrha više nije ista. Redefinicija znači nov način izražavanja već navedenog cilja.

MANJE DEFINICIJE

Iako u praksi definisanje na različit način obično znači skoro pa identičnu definiciju, korisno je ne samo to nego i fokus pomjeriti sa šireg konteksta na uži, kao na primjer:

„Želim završiti fakultet“, može postati „Želim očistiti prvu godinu kako bih bez problema upisala drugu.“ Dakle, pomjeramo fokus.

VEĆA DEFINICIJA

Možete se kretati i u obrnutom pravcu, od specijalizirane definicije do one šireg opsega. Na primjer,

„Pomoću kardio vježbi ću postići smanjenje svoje tjelesne težine“, može postati „Pronaći ću način na koji ću doći do smanjenja svoje tjelesne težine“. Dakle, to može uključivati i novi režim ishrane, ples i sl.

RAZBIJTE JE

Ponekada vam je lakše razbiti veću svrhu na više manjih ciljeva kako bi ih lakše savladali.

Na primjer, „Želim kupiti auto“ može se razbiti u:
„Moram vidjeti koliko novca mogu potrošiti.“

„Moram vidjeti ponudu“.

„Moram se odlučiti hoću li kupovati auto ispod 2005. og godišta.“

Obično ovo razbijanje radimo a da ga nismo ni svjesni.

PROMJENA

U bilo kojem trenutku vašeg mišljenja vi mu možete promijeniti svrhu. Ono što je ovdje bitno jeste da tu promjenu činite svjesno – da znate šta radite.

„PRAVA“ DEFINICIJA

Znate da ste našli pravu definiciju tek onda kada ste riješili jedan problem. Međutim, ne postoji nikakav magičan način da se pronađe prava definicija, ali zato postoje pokušaji da se do nje dođe.

Razmotrimo sljedeću situaciju. Komšija pušta muziku veoma glasno noću. Ovo vas uznemiruje i vi ne možete da spavate. Kako ćete definisati problem? Kako ćemo definisati cilj našeg mišljenja?

„Na koji način ću zaustaviti komšiju da ne pušta muziku ovako glasno?“

„Kako bih mogao naći nekog drugog da zaustavi komšiju da ne pušta muziku glasno?“

„Kako bih mogao nagovoriti komšiju da pušta muziku koja mi se dopada?“

„Kako bih mogao zavoljeti muziku koju moj komšija pušta?“

„Kako bih mogao prestati biti nervozan dok komšija pušta muziku glasno?“

Svako od ovih pitanja jeste alternativna definicija onog što bi mogao biti cilj moga mišljenja. Sve se vrte oko istog problema, ali različite definicije vode do različitog rješenja.

• Ako se ne želite uznemiravati možete koristiti lijekove za smirenje.
• Ako ne želite slušati muziku, mogli biste koristiti čepiće za uši.
• Ako želite dovesti nekoga drugog da riješi problem sa komšijom možete se udružiti sa drugim komšijama ili zvati policiju.
• Ako biste željei da vaš komšija pušta muziku koja se vama dopada, mogli biste mu dati CD po vašem izboru.

Možete opaziti da je svaka od ovih definicija problema ujedno i način pristupanja problemu. Mogli bismo napraviti klasifikaciju ovih pristupa:

1. Zaustaviti muziku.
2. Promijeniti muziku.
3. Ne čuti muziku.
4. Ne voditi računa o muzici.

KREATIVNO MIŠLJENJE
Kreativnost je jedna od ključnih aktivnosti u procesu mišljenja. Njena svrha jeste da stvori nove ideje i svježe opcije. Naglasak je ovdje na onome što se do sada nije čulo jer ideje koje su do sada bile iznešene možda nisu jedine ili nisu najbolje.

Da zaključimo – ono što je zajedničko u ovoj fazi mišljenja je da se sve navedene situacije mogu tretirati ili putem fokusa na početnu tačku  sa koje otpočinjemo sav proces mišljenja, ili na način mišljenja sa određenim ciljem  – sa ciljanim fokusom mi tačno znamo šta specifično želimo riješiti.

 

6.DRUGA FAZA MIŠLJENJA Traženje rješenja

 

U ovoj fazi bi najlakše bilo reći – sakupi što je više informacija moguće. Ali to ne ide tako. Kada prikupljamo informacije mi trebamo misliti gdje bi mogli pronaći te informacije i da li im je izvor vjerodostojan. Isto tako, moramo pronaći informaciju gdje uopšte početi tražiti nama bitne informacije. Međutim, lako se može zapasti u zabludu da samo prikupljanje informacija može riješiti problem. Ne. U tom slučaju možemo se potpomoći pitanjima. Pitanja mogu biti  – ona kojima lovimo ribu, kao i ona kojima pucamo u nešto. Prvi niz pitanja nam služi da imamo mogućnost otvorenih odgovora. Drugi niz pitanja nam potvrđuje odgovore na naše već postavljene hipoteze i mi ih onda „upucamo“.

PERCEPCIJA

Koliko god nam se to ne sviđa, percepcije su naša stvarnost. Percepcija je naš pogled na svijet ili način na koji se naš um organizuje da u datom trenutku formira sliku o svijetu. Ovdje istina igra vrlo malu ili nikakvu ulogu. Naše mišljenje uključuje i druge ljude te ćemo stoga nailaziti i na njihove percepcije. To da percepcije najvjerovatnije jesu lažne i da su irelevantne nimalo nam ne pomaže.

EMOCIJE

Postoji uvriježeni stav da su emocije jedna opšta zbrka, da su subjektivni doživljaj i da uopšte ne trebaju biti sastavni dio našeg mišljenja. To je pogrešno. To da li su emocije uvijek korisne i da li nam mogu poslužiti je druga stvar. Ono što je bitno jeste samo priznati ih kao relevantne, ne presudne.

POTRAGA ZA INFORMACIJAMA
Tri su vrste informacija:
1. Ono što znate

2. Informacije za koje ne znamo da ih znamo
3. Informacije za koje ne znamo da ih ne znamo

Kada krenemo u potragu za informacijama mi se koristimo sljedećim fazama – koristimo generalne informacije, pravimo hipotezu uz dodatne informacije i na kraju ispitujemo samu hipotezu. Prilikom postavljanja hipoteze nerijetko se koristimo modelima koji u stvari predstavljaju proširenu hipotezu, koje onda provjeravamo u stvarnosti. U modelu se trudimo da čitamo između redova, da ne slijedimo slijepo ono što nam se nadaje kao logično i mi kro model ne samo da provjeravamo da li se ono što smo zamislili može ostvariti nego da li se rješenje do kojeg smo došli poklapa sa realnošću.

 

Sakupiti što veći broje informacija neće nam pomoći da stvorimo novu ideju. Potrebno je da nagađamo, spekulišemo, pravimo mogućnosti i hipoteze. Ukoliko jedan model nije zadovoljio idemo sa drugim, a cijelo vrijeme ćemo se koristiti i informacijama i percepcijama i emocijama prilikom formiranja novih hipoteza.

 

7.TREĆA FAZA MIŠLJENJA Mogući ishodi

 

Sistem mogućnosti je veoma važan element mišljenja. Bilo kakvo istraživanje funkcionisanja našeg mozga će nam pokazati da analiza i logika nisu dovoljni niti jedini odgovorni za napredak ka novim informacijama. Problem kod mogućnosti jeste da se ona tokom naše istorije brkala sa istinom. Zbog takvih događaja, naučni sistemi su istisli mogućnost kompletno iz bilo kakvih dokazivih sistema, onih kojima je cilj da se dođe do istine. Mogućnost je uvijek kreativna, a mi razlikujemo tri nivoa:

1. Mogućnost
2. Fantazija
3. Provokacija.

Naš mozak obično ide jednom cestom, svojim autoputem. Međutim, postoje i drugi putevi dolaska do odredišta i te puteve treba istražiti. Hod po utabanim stazama predstavlja rutinsko razmišljanje, ne-izlazak iz svoje zone komfora, a kreativnost predstavlja upravo ovo upuštanje u nepoznato, u ono što do sada nije bilo ispitano, u novo. Provokativno misliti znači da nam svaki korak u procesu razmišljanja NE MORA biti logičan, odnosno razumljiv. Upravo suprotno. A sada nailazimo na ono što je zaista bitno, kretanje.

KRETANJE

Nakon provokacije je porebno raditi kretanje, ne suđenje ili osuđivanje. Dok kod osude mi radimo poređenje sa onim što upravo sada kreiramo i novo je u našem iskustvu, te u odnosu na sve ono što smo do sada iskusili obično izgleda pogrešno, kretanje označava korisnost onoga do čega smo kroz kreativnost došli. Kretanje predstavlja aktivni mentalni proces. Slično postupku brejnstorminga.

U ovoj fazi je potrebno uraditi evaluaciju svih mogućih ishoda te se fokusirati na ona koja su praktičnija od drugih. Najvažnije jeste da ideju koju smo odabrali kao najbolju u stvari provjerimo prije njene konačne upotrebe.

 

8.ČETVRTA FAZA MIŠLJENJA Pronalazak rješenja

 

Razvoj i izbor ideje jeste funkcija četvrte faze mišljenja.

RAZVOJ ->EVALUACIJA ->IZBOR->ODLUKA->AKCIJA

U ovoj fazi se dešava oblikovanje ideje, baš poput ćupa od gline. Ovdje je sada potrebno pripaziti na određene komponente koje predstavljaju onaj naš pritisak prstiju prilikom oblikovanja tog ćupa. Pitate se sigurno, o kakvim je to pritiscima riječ. Za početak, ideja treba da bude legalna, to jest u skladu sa zakonom. Morate zatim razmišljati kome ćete tu ideju ponuditi, jer nije svejedno. Zatim radimo na jačanju ideje i njenom praktičnosti, što kreativci često propuste. Bitniji im je dizajn. Prihvatljivost naše ideje uklučuje u sebe i cijenu njene izvodivosti.

Sada odgovaramo na dva najvažnija pitanja u ovoj fazi, jer zapamtite kompletna ideja se može odbaciti. Dakle,

1. Da li je ova ideja vrijedna sprovođenja u djelo?
2. Može li se ona ostvariti?

U ovoj fazi će dolaziti i do negativnih ishoda, ali njih nećemo pominjati. Na kraju donosimo konačnu odluku i biramo jednu ideju. Potreba, pritisak, scenario i rizik određuju koju ideju ćemo odabrati da je sprovedemo u djelo.

 

9.PETA FAZA MIŠLJENJA Konstruktivna akcija

 

Nema više mogućnosti, sada prelazimo u akciju. Planiranje je jedna od prvih stvari koju ćemo sada usvojiti. Postoje koraci i faze našeg djelovanja. Mnogi se boje izrade plana jer smatraju da ih plan koči, što je u konačnici pogrešno. Mišljenje i akcija nisu razdvojeni.
• U planu ćemo se držati podjela na manje bitne ciljeve.

• Bićemo fleksibilni.
• Provjeravaćemo i nadgledati naš napredak
• Uključićemo ljude u primjenu naše ideje, njihove percepcije, emocije i interese
• Motivacija je jedana od nabitnijih stavki kada je u pitanju pokretanje ljudi na akciju
• Prepreke su tu da se savladaju, i što su očitije, to bolje
• Posavjetujte se sa ekspertima

 

10.SAŽETAK

 

Najjednostavniji sažetak do sada navedenog predstavićemo sa pet pitanja:

CM: Šta želim da radim?

TR: Koju informaciju posjedujem ( i koju trebam)?

MI:  Kako da dođem do toga?

PR: Koji izbor ću napraviti?

KA: Kako da to sprovedem u djelo?

Mnogo ljudi uskraćuje sebi zadovoljstvo razmišljanja jer smatraju da je mišljenje rezervisano samo za teške stvari. Ali to ne mora biti tako.

 

11.KORIŠTENA I DODATNA LITERATURA

 

De Bono, E. (1995) Teach yourself to think. USA, Penguin Books

Za situaciju navedenu u opisu „prave definicije“ pročitati više na: https://anagalicblog.wordpress.com/2018/12/04/kako-se-raspravljati-s-ljudima/

De Bono, E. (2009) Lateral thinking/A Textbook of creativity. UK, Penguin Books.

De Bono, E. (1985) Six Thinking Hats. US, Little Brown and Company.

 

 

Tekst sastavila: Ana Galić

 

NAPOMENA: Ovaj tekst ćete čitati u druim časopisima i na drugim web lokacijama samo uz dozvolu autorke.

 

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com