Kada biste me pitali koju bih disciplinu predstavljala danas u filozofiji, prihvatila bih se Uvoda u filozofiju, a sebe odredila kao medija između svijeta potpunog nepoznavanja filozofije, i onog svijeta gdje se udiše ozbiljan, planinski oštar vazduh ispunjen metodologijom i logičkim pravilima mišljenja.

Pročitajte i: TRI PRAKTIČNA SAVJETA ZA BAVLJENJE FILOZOFIJOM (VIDEO)

I ovaj put video gledamo putem IG aplikacije, a sada ćemo saznati više o načinima ulaska u filozofiju.

Uživajte!

View this post on Instagram

A post shared by Ana Galić (@authoranagalicblog)

TRI NAČINA UVOĐENJA UČENIKA U NAČIN MIŠLJENJA NA NASTAVNOM PREDMETU FILOZOFIJA (VIDEO)

Dobar dan.

Danas govorimo o tri načina uvođenja učenika (ili ljudi; zainteresovanih) u način mišljenja na nastavnom predmetu filozofija, odnosno u samu filozofiju. Riječ je o tri načina, to su:

Skandalon,
Problematiziranje i
Aktuelizacija.

Aktuelizacija je meni lično najdraži način uvođenja učenika (sa kojima sam radila) u filozofiju, ali krenućemo po redu.

Odmah da napravimo malu digresiju. Po kom udžbeniku sam se ja rukovodila prilikom pripremanja ovih uvođenja – to je skripta Metodika nastave filozofije, iz 2017. godine, koju se napisale Golubović i Angelovski čiji je izdavač Riječko Sveučilište, a kraći prikaz možete da nađete kod mene, na mojoj ličnoj stranici.

Prikaz knjige pogledati klikom: GOLUBOVIĆ, A. ANGELOVSKI, L. METODIKA NASTAVE FILOZOFIJE, PRIKAZ (A. GALIĆ)

Prelazimo odmah na stvar, a to su, dakle:

Prvi način uvođenja učenika u nastavni predmet filozofije je skandalon. Šta to znači? Sama riječ skandalon znači sablazan ili zamka. To znači dovođenje u pitanje nekih dogmi ili aksioma, da se poslužimo terminina iz drugih naučnih oblasti, za koje do tada niste uopšte ni pomišljali da bi mogli dovesti u pitanje, a odjedanput vam se čitav pogled na svijet , recimo, mijenja. Na osnovu tog nekog propitivanja; na primjer, pitaćemo učenika koji će fakultet da upiše. On će reći recimo digitalni marketing. Mi ćemo ga upitati, ukoliko radimo nastavnu jedinicu sloboda, da li si ti to svojom voljom, slobodno, upisao; da li ćeš upisati a on će reći: Da! Onda ćemo ga navesti da razmišlja da neće možda zbog svojih roditelja, zbog društva, jer digitalni marketing je recimo danas jedan od najpoželjnijih fakulteta i poslije završetka može da dovede do zaposlenja. Recimo. To je jedan primjer.
Drugi način uvođenja učenika u nastavni predmet filozofija je problematiziranje. Problematizujemo sve. Problematizujemo i šta je sreća (kao što smo spomenuli), šta je sloboda, problematizujemo odnos etike i politike, (pa izmimo ovaj odnos za primjer) koji se znatno promjenio od Vladara koji je napisao Nikolo Makijaveli, odnosno od prelaska iz Srednjeg vijeka u Novi vijek. Jer, u Srednjem vijeku državnik bi bio, ili recimo predsjednik, govoreći današnjim jezikom, bi bio neko ko je izabran od boga; sa Novim vijekom te se pozicije mijenjaju, no međutim da li one imaju pozitivne ili negativne efekte i naravno odmah dolazimo do neke rasprave, opširnije. A krajnji cilj uopšte za jednog nastavnika jeste da se svi učenici u jednom razredu uključe u diskusiju. Argumentovanu, naravno.
I imamo treći način, to je aktuelizacija, kao što rekoh meni najdraži, a to je da se određeno pitanje, problem ili tema u filozofiji poveže sa životom samog učenika; da on može iz svoje pozicije na osnovu svog iskustva, svog stava, mišljenja i sl. da se poveže sa nekom temom iz filozofije ili situacijom koju pominjemo. Pa, na primjer, položaj žena u vrijeme Aristotela i danas. Da li je isti, da li ima sličnosti, da li ima razlike, da li je žena i dalje potlačena kao što je bila u doba Stare Grčke? Govorimo o preiodu kada je žena bila robinja, kakav položaj žena ima danas, itd.

To su dakle tri načina uvođenja učenika ali može biti i bilo kog čovjeka u predmet filozofija, čiji je osnovni zadatak da nauči čovjeka da misli, kritički i stvaralački i, zatim, da se ostvari dijalog. Ovo uvođenje učenika predstavlja da li početak ili kraj časa i mora da motiviše učenika da se aktivira za obradu određene nastavne jedinice. To bi trebao da bude zadatak svakog nastavnika, da uspije da motiviše bilo kojeg učenika da se bavi nastavnom jedinicom koju ćemo da radimo na času.

A osnovni cilj filozofije je, u krajnjem, dijalog; razgovor, obično vođeni razgovor između profesora i između učenika sa akcentom na učeniku, u modernoj, savremenoj nastavi, odnosno interakciji.

Toliko za ovaj put. Svako dobro.

Sastavila i snimila: Ana Galić