AKSIOLOGIJA: Objasnite zbog čega vam je nešto vrijedno

U uvodu na moju stranicu naći ćete da vam govorim o logičkom, kritičkom i kreativnom, odnosno stvaralačkom načinu mišljenja. Postoji li još načina mišljenja, ajmo se zapitati? Na primjer, iz logike podučavamo da postoje tri načina dolaska do istine – racionalni, empiristički i intuitivni, dakle, ako se ne snalazite u jednom, imate druga dva, a vidite podjednako su važna.  Ako pogledate ovu web stranicu,  s desne strane ćete uočiti tekst o lateralnom načinu mišljenju, a danas ćemo govoriti i o aksiološkom, tako da – DA, postoji veoma mnogo načina mišljenja, a na nama je da shvatimo koji je put nama lično najplodonosniji.

Pretpostavlja se da znamo šta je to  – vrijednost. To podrazumijevanje u smislu da mi već znamo šta nešto čini vrijednim te da nema potrebe to dodatno i objašnjavati, to čini pojam ili kategoriju vrijednosti za filozofsko problematizovanje vrijednosti teškim, što ne znači da se sa tim ne treba baviti. Upravo obrnuto.

Dakle, krećemo od sljedećeg – najprije smo nečega svjesni, to osjećamo ili vidimo, ali onda to moramo i pojmovno da uobličimo.

Na primjer, imamo mobilni telefon koji za nas predstavlja vrijednost, a kada nas neko upita zbog čega je baš taj tvoj telefon vrijedan, zamislimo se nad odgovorom i počinjemo da govorimo o specifikacijama, kamerama, inčima i sl, ali o samoj vrijednosti ne znamo dati tačan odgovor. Govorićemo o realnim svojstvima predmeta, ali ne o vrijednosti tog predmeta. Možda bismo mogli zastati ne kvalifikaciji proizvođača, odnosno da je to Samsungov telefon, ali onda bi nas upitali, a zbog čega je Samsung vrijedan i tako bismo malo-po malo došli i do nepokrenutog pokretača, ako se sjećate Aristotelovog učenja o uzrocima.

Dobro, znači vrijednost se ne nalazi u karakteristikama samog predmeta, niti u odlikama njegove strukture i sl. Gdje je? Da li je u dodjeljenoj vrijednosti od strane subjekta? Ne, nije ni tu. Jer, subjekt ne može svoj aspekt proširiti na apsolutno sve predmete ovog svijeta, nego na samo njemu zanimljive ili dostupne.

Sada ćemo iznijeti par odrednica koje će nam tačno reći šta je to vrijednost.

Najprije imamo vrijednosne sudove  – oni nisu usmereni na materijalna svojstva nego utiču na stav koji zauzimamo prema njima.

Zatim same vrijednosti – to su kvaliteti koji nas motivišu da zauzmemo pozitivan ili negativan stav prema njima.

Kako reagujemo na vrijednosti – putem emocija. Čitamo dalje da Hartmann za emotivno oprijedjeljenje navodi da ono „idealno treba da bude“[1]. Ali da bismo bolje shvatili odnos emocija i procesa mišljenja, poslužimo se citatom:

„Nikad se ne može samostalno emotivno primati, a da se taj emotivni moment ne osloni na druge akte koji mogu biti samostalni, recimo na osjete ili na mišljenje. Zato su osjećaji uvijek samo popratne epifenomenalne reakcije. Kad se sudi o vrijednosti jednog umjetničkog djela, emocionalno iskušavanje pristupa uz misaoni akt. Meinong i Scheler zato nisu kontradiktorni i time se još s jedne strane potvrđuje veza između racionalno i iracionalnog na našem području.“[2]

Vrijednost ima normativni karakter, što znači da u njoj boravi trebanje.

I Scheler će pisati o odnosu vrijednosnog i stvarnosnog, a nama je bitno da znamo da se obično ove dvije vrste realiteta sukobljavaju, te da se aksiološki uklapamo u vrijednosni realitet.

Još jedan iskaz: vrijednost uopšteno osjećamo, a konkretno promišljamo.

Dobro došli smo sada do jednog logičkog pitanja – ako sve može postati vrijednost, da li vrijednost postoji samo za čovjeka? I zbog čega bi čovjek bio taj koji svemu može da pridoda vrijednost? Vrijednost može imati i gazdino maženje za jednog psa. Iz ovog možemo zaključiti sljedeće – vrijednosti nemaju praktičnu upotrebljivost, one su bezinteresne.

Da li postoji vrijednost po sebi? I sada smo na čisto filozofskom polju. Dakle, uzećemo da postoji pojam ili određenje vrijednosti za bilo koji predmet. Ukoliko taj predmet ispunjava taj pojam vrijednosti u određenoj mjeri, manje ili više kvalitetno, tj. ukoliko ispunjava svoje određenje, on postaje vrijedan. Dakle, imamo pojam dobrog ručka. Taj pojam obuhvata i svježe namirnice, način na koji su te namirnice uzgojene, dostavljene u prodavnicu, isječene, pripremljene, poslužene na tanjir, dakle, sva ova određenja zajedno sačinjavaju pojam dobrog ručka i što više ovih određenja ispunjavamo prilikom pripreme našeg ručka mi smo u prilici reći da imamo vrijednosno dobar ručak. Dobrog ručka nema ako ga nemamo od čega skuvati, ako je zagorio, ako je ostao preko noći van frižidera, pa se pokvario, itd.

I ovdje spajamo gnoseologiju iliti logiku tj. poimanje svega što nas okružuje sa samom aksiologijom, tj. dodjeljivanjem vrijednosti bilo čemu za šta smo prilikom našeg poimanja utvrdili kao pojam.

Da li si razumio šta je vrijednost? Piši mi.


 

[1] Focht, I. (1972) Uvod u estetiku. Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika, 231. strana

[2] Focht, I. (1972) Uvod u estetiku. Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika, 231, 232. strana

 

Korištena literatura:
Focht, I. (1972) Uvod u estetiku. Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika

Tekst sastavila: Ana Galić

 

NAPOMENA:  Ovaj tekst ćete čitati u drugim časopisima  i na drugim web lokacijama samo uz dozvolu autorke.

 

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

 

ana_logo

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s