SOKRATOVA MAJEUTIKA (VIDEO)

Dobar dan.

Naslov današnjeg videa je Sokratova majeutika. Proćićemo kroz tri stavke, a to su:

Ko je bio Sokrat?
Šta je majeutika?
Jedan primjer

O Sokratovoj majeutici poslušajte više klikom na You Tube video:

Sokrat je otac filozofije, koji je živio u 5. vijeku p.n.e. zajedno sa Platonom i Aristotelom. On je bio Platonov učitelj, a indirektno i Aristotelov. Nije napisao ništa, jer je vjerovao samo u živu riječ, odnosno u dijalog. U tim svojim dijalozima on je propitivao svoje učenike, ali i građane Atine o tome čime se bave – njegova misija je bila da spoznaje, odnosno propituje notorne istine, da dovede ljude do novih definisanja, do poimanja onoga o čemu oni razmišljaju, šta osjećaju, šta doživljavaju. Međutim, takva vrsta razmišljanja i djelovanja nije, ni u 5. vijeku p.n.e. (ali i kasnije) naišla na dobar odziv te je on osuđen od strane svojih sunarodnika u gradu Atini, na smrt. A zašto?1.Zato što je kvario omladinu i
2.Nije poštovao zvanične bogove.

I on jeste izvršio samoubistvo popivši otrov kukutu. Prelazimo dalje.

Šta je to majeutika? Kakav je to proces kojim je Sokrat nervirao ljude oko sebe, čitavu Atinu? Majeutika se sastoji iz dva dijela: elenktika i protreptika. Prvi dio majeutike služi tome da jednu notornu istinu, bilo koju, uzmemo za propitivanje i da, najprije odrečnim odgovorima, dolazimo korak po korak do razumijevanja toga da to i nije baš takva vrsta istine, da u stvari to nije istina, da ne kažemo laž, ali možemo reći neistina ( da previše ne iskoračujemo); i onda drugi dio majeutike predstavlja dolazak do jedne nove istine, do jedne nove definicije, odnosno pojma. I taj dio je posebno značajan, recimo, Aristotelu koji taj dio, znači definiciju pripisuje Sokratu kao da je on njen tvorac (odnosno tvorac pojma). Dalje, sama riječ majeutika vodi porijeklo od st. grč. riječi majeutike, što znači babička vještina. Šta to znači? To znači da je porađanje znanja teško kao i porađanje žene. Zamislite ovako, da je Sokrat kao što onaj mit govori, o porađanju Atine iz Zevsove glave, dakle mudrosti, zamislimo da je to Sokrat radio sa svojim učenicima odnosno sugrađanima Atine. Dobro. I na kraju,
Primjer. Da bismo razumjeli bilo šta o čemu govorimo u filozofiji, ajmo se rukovoditi nekim primjerom. Šta bi to bila jedna notorna istina danas u ovom životu? Sjećam se sebe, na drugoj godini arhitekture (ili prvoj) bila sam raskinula sa momkom, bila sam sama, išla je Nova godina, pa nakon toga i Dan zaljubljenih ili Valentinovo. Jedina stvar koju sam ja uviđala i spoznavala tokom prelaska Gradskog mosta je bila da svi su – u vezi. Sve su to bili parovi, a ja sam se osjećala najusamljenijom osobom na ovoj planeti, na kojoj živi sedam milijardi stanovnika ( možda čak i više). U čemu je bio problem, ili šta je teza? Teza je da je život u dvoje ekvivalentno sreći, a da je samački život nesretan život. Ajmo propitati ovu prvu tezu, odnosno, da li je svaki život udvoje zaista sretan? Da li imamo zlostavljanja u tim vezama? Nećemo govoriti o braku jer je danas najpoznatiji oblik zajedničkog stanovanja konkubinat, odnosno nevjenčano zajedništvo ili brak, to je moderna vrsta braka. Dalje, dolazi do velikog broja razvoda što je jedan od najvažnijih argumenata koji nam govori u prilog tome da ljudi nisu sretni u zajednici. Da li si onda više sretan, jednostavno, kada živiš sam? To što si sam ne znači i da si usamljen, itd. Jednostavno, vrlo lako se pobija, vrlo lako se kroz te odrične primjere – možemo navesti i primjer nekog našeg poznanika, rođaka, prijatelja itd. koji zaista nije više mogao da izdrži život u toj zajednici, kojem je mnogo važnije bilo da se osamostali i da nađe sreću sa nekom drugom osobom, ali – život u dvoje ne mora da bude ekvivalencija sreći. To je ono, na primjer, zbog čega je Sokrat u to doba toliko ljude nervirao i zbog čega je bio osuđen.

Toliko za danas. Svako dobro.

Tekst i video: Ana Galić