PRIKAZ KNJIGE Stojana Valan, Dostojevski i pojam odgovornosti kod Emanuela Levinasa, ART PRINT, Banja Luka, 2019., 103 str. GALIĆ ZA HUM

Author anagalicblog

U 22. broju časopisa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru HUM, vol. XIV (2019.) , možete čitati prikaz knjige Stojane Valan, Dostojevski i pojam odgovornosti kod Emanuela Levinasa, Ane Galić (knjigu napisala Valan, prikaz napisala Galić, da ne bude zabune).

Novina kod ovog prikaza jeste što se po prvi put pojavljujem na jednom od regionalno najjačih portala – hrčak PORTAL HRVATSKIH ZNANSTVENIH I STRUČNIH ČASOPISA, jer HUM-ovi se radovi automatski prebacuju na hrčak.

 

Link: HUM

Link: hrčak

PDF verziju prikaza prezmite klikom na: prikaz.

 

DOSTOJEVSKI I POJAM ODGOVORNOSTI KOD
EMANUELA LEVINASA

Stojana Valan, Dostojevski i pojam odgovornosti kod Emanuela Levinasa, ART PRINT, Banja Luka, 2019., 103 str.

U izdanju Art Printa u Banjoj Luci krajem 2019. godine objavljena je monografija Dostojevski i pojam odgovornosti kod Emanuela Levinasa autorice Stojane Valan, kao prvo izdanje. Knjigu su recenzirali profesori Zoran Arsović (Filozofski fakulet Univerziteta u Banjoj Luci) i Darko Đogo (Pravoslavni bogoslovski fakultet u Foči).

Na početku knjige čitatelj će naći Sadržaj. Sama knjiga podijeljena je na četiri dijela, od čega je prvi dio Uvod, drugi dio sastavljen je od četiriju potpoglavlja, treći od osam poglavlja, dok je četvrti dio knjige Zaključak. Na kraju se nalaze bibliografija, recenzija i autoričin životopis. Knjiga sadrži 104 stranice, a napisana je na ćiriličnome pismu.

Stojani Valan ovo je prva objavljena monografija iz filozofije, a do sada je objavila knjigu za djecu te brojne eseje, intervjue, književne kritike i prijevode. Osnovne studije završila je na Bogoslovskome fakultetu Univerziteta u Beogradu, a master studije nastavila je na filozofiji u Banjoj Luci. Stoga pred sobom imamo jedno izuzetno djelo, prožeto teologijom i njezinim pojmovima, ali opet sasvim u oblasti same filozofije, poput Levinasova opusa u kojem će zasigurno uživati svatko komu je bliska tema odstupanja od klasične filozofske misli, tragajući za novim izvorima filozofiranja.

U djelu pred nama autorica imenuje Emanuela Levinasa filozofom Dobra. U Uvodu nas upoznaje sa životopisom ovoga filozofa, vezanim za Levinasovo preživljavanje Drugoga svjetskog rata kao Jevrejina, njegovo upoznavanje s Talmudom, osobnim bolom i ruskom literaturom, prvenstveno Dostojevskim, s jasnim ciljem – da pobliže stvorimo kontekst za razumijevanje Levinasove filozofije.

U drugome dijelu knjige čitamo o Levinasovu zaokretanju od dotadašnje, ontologiji okrenute, tradicionalne filozofije ka autentičnoj, onoj koju on zasniva. Levinas stavlja etiku u centar i uvodi pojam Drugoga u filozofiju te postavlja filozofiranje i Drugoga, odnosno etičnost, u isključujući odnos – filozofski misliti nemoguće je bez etike ili bez Drugoga.

Pojmovi koje Levinas uvodi i koristi u svome djelu su ljubav, svetost, Drugi, individua, lice, odgovornost, a zatim i trojica, bratstvo, krivica te, o koncu, pravda. Ovi se pojmovi ponavljaju, ukrštaju, te nema jasne razlike kada se govori o krivici, koja u sebe uključuje odgovornost i Drugoga, na primjer, zatim o ljubavi o kojoj možda i najviše čitamo i u
drugome i u trećem poglavlju, koja se u trojstvu zaokružuje u služenju čovječanstvu, odnosno svetosti. No, Levinas sve ove pojmove zatvara samo jednim, a to je pojam pravde. Pravda predstavlja granicu preko koje se ne ide, a Levinas tu granicu naziva treći, što objašnjava pojmom trojstva, odnosno bratstva.

U trećem dijelu knjige naziva Braća Karamazovi saznajemo da su braća Dimitrije, Ivan i Aleksej (Aljoša) Karamazov simboli i umjetničko otjelotvorenje svih etičkih, a po čovjeka suštinskih borbi i iskušenja koje Levinas drži jedino relevantnim problemima kojima se filozofija etike, a ne dotadašnja filozofija s ontologijom u svome središtu, treba baviti. Motivi preuzeti iz ovoga djela uvelike daju pečat cjelokupnomu Levinasovu opusu, a možda je najbolje pozvati se na trenutak učenja monaha Zosime i teza da se čovjekova budućnost temelji na vjeri u Boga te da sreća dolazi od odricanja vlastitosti do poniženja.

Čitajući ovo djelo, stječe se dojam da je autorica na više mjesta u knjizi radila svojevrsnu apologiju filozofičnosti misli samoga Levinasa zbog optužbi koje su tumači izricali na njegov račun, a to je da, postavljajući etiku ispred ontologije, Levinas iskoračuje možda i previše, čak i nepovratno, iz područja poznate nam filozofije. Jedno je sigurno, a to je da je ovim djelom čitatelju na prijemčiv i pitak način prikazana i druga perspektiva, drugačiji oblik promišljanja o filozofskim problemima, istim onim problemima i pojmovima na koje su nam ukazivali antički filozofi, ali ipak sa stanovišta jedne filozofske pozicije.

Ana Galić
ana.galic.bl@gmail.com

 

 

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

ana_logo

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s