Kako objaviti svoju prvu knjigu: TRI ZLATNA PRAVILA DO SOPSTVENE KNJIGE

Author anagalicblog

Nakon objavljene dvije monografije, vraćam se na izvor, a to je kako uopšte smoći snage, znanja, novca i odlučiti se na objavljivanje knjige. Jer, donijeti odluku – na prvom mjestu – predstavlja veliku stvar. Stoga se vraćam na svoj on-line kurs Kako objaviti svoju prvu knjigu: TRI ZLATNA PRAVILA DO SOPSTVENE KNJIGE, koji sam vam pripremila s početka 2019. godine. Pa da vidimo…

A sada ćemo se upoznati i sa sadržajem kurikuluma, a ja ću vam i dodatno pojasniti neke tačke. Izdržite do kraja teksta.

 

 

Kako objaviti svoju prvu knjigu: TRI ZLATNA PRAVILA DO SOPSTVENE KNJIGE

 

Link prema ovom kursu: https://kako-objaviti-svoju-prvu-knjigu.teachable.com/

 

Čitam zaista puno savjeta o pisanju, o tome kako postati dobar pisac ali ono što me je najviše zgrozilo jeste podatak da se malo ko od nas zaista usudi i da objavi knjigu. Takve stvari se kjerkegorovski dešavaju po ili-ili kriterijumu te ili nisi objavio nijednu ili ti je već 70 i neka u pripremi za štampu.

Naredni tekst vam poklanjam kao mojim kolegama sadašnjim i budućim piscima/spisateljicama te dobro sažvaćite sva pravila koja su potrebna da bi se jedna knjiga sastavila.

Vaš predavač

Ana Galić, osnivač i predsjednik Udruženja Sofia, diplomirana profesorica filozofije i sociologije, trenutno na magistarskim studijama u Banjoj Luci. Autorka je kratkih priča iz oblasti književnosti, spisateljski doprinos daje i na području novinarstva, a ponajviše putem intervjua sa ličnostima iz svijeta umjetnosti i kulture, a zatim i filozofskih eseja, naučno-istraživačkih radova i prevoda na području filozofije; pisac, bloger i učesnik u različitim društveno-humanističkim aktivnostima kako u lokalnoj zajednici tako i na međunarodnom nivou.

 

Kurikulum 

 

PRAVILO BROJ 1

Odaberi svoju temu

To znači u suštini da treba da se izkristališeš za koji žanr si ti u stvari nadaren ili raspoložen da radiš na sebi, to može biti stručna literatura gdje ćeš mnogo vremena potrošiti na sakupljanje svih relevantnih podataka i tekstova koji mogu ući u pripremu jednog ozbiljinjeg, naučnog djela; to može biti zbirka poezije, gdje opet moraš biti sposoban zaroniti u nadam se duboko iskustvo koje si nakupio/la u životu i moći se izraziti na poetski i uobličen način – opet i tu ima mnoštvo pravila, nemojte se zavaravati da je pjesnik biti lako; a ako se odlučite da napišete roman onda ćete provesti mnošto vremena u istraživanju zlatnih pravila o pravljenju sižea prije samog započinjanja pisanja – jer potrebna je radnja, potrebni su likovi, prevrat, kraj…

SOPSTVENI PRIMJER:

Moja tema je filozofija. Knjigu koja je na lekturi i u pripremi za štampu sam oslovila – A šta to znači misliti/ kratki vodič za sve ljubitelje mudrosti. Pa da pojasnimo. Ja sam profesorica filozofije i sociologije, na magistarskim studijama iz filozofije dakle filozofskog sam opredijeljenja. Moja strast, odnosno moja tema jeste filozofija. Ono na čemu se u filozofiji konkretno moje zanimanje zaustavlja jeste vođenje dobrog života, smislenog života, zatim propitivanja svega oko sebe ili ukratko – promišljanja uopšte ko sam, šta sam, zbog čega sam ovdje, koja je moja svrha postojanja, da li je moralno kupiti parfem od 120 maraka ako djeca u domu Rade Vranješević nemaju odjeću za početak nove školske godine i tome slično. Ta vrsta promišljanja je neophodna posebno za one koji se nikada nisu susreli sa samom filozofijom ili onima koji su načuli nešto mali ali nedovoljno. Ova knjiga je namijenjena upravo njima.

 

PRAVILO BROJ 2

Piši!

 

Možda bi ovo pravilo trebalo staviti u stvari na mjesto broj 1, jer zaista, koliko puta ste čuli za onu – ma ja to mogu ali neću, ma on je rođen za filozofa, ma on tako dobro zapaža stvari da je sigurno pisac u dubini duše, neshvaćen u svom vremenu i tako dalje. A u suštini sve od navedenog nije tačno. Zašto? Nisi pisac ako ne pišeš, nisi filozof ako ne misliš, nisi pjesnik ako ne osjećaš. Mada, kada bi se stavilo sve pod zajednički nazivnik – u pitanju je isto – JA PIŠEM, TI PIŠEŠ, ON/ONA PIŠE. Dakle, P I Š I T E. Niko nikada, osim Sokrata, nije postao poznati pisac ako nije nešto i zapisao. A kada jednom nešto i zapišeš vrlo vjerovatne šanse su da ćeš vrlo brzo, mada i ne mora da bude tako brzo , raspoznati u kom pravcu tvoje pisanje ide. Time ćeš najlakše i otkriti svoju temu.

 

SOPSTVENI PRIMJER:

 

Knjiga pod nazivom A šta to znači misliti/kratki vodič za sve ljubitelje mudrosti je materijalni dokaz drugog po redu pravila koje vam saopštavam. Dakle, bez pisanja nema pisca ljudi. Što prije to shvatite, to je bolje po vas. Nakon odabira teme, ne predstoji vam ništa drugo nego da dobrano zapnete i da sve svoje sile uključite na uobličavanju onoga što hoćete da predstavite svijetu. Ne libite se da pitate svakoga za koga smatrate da bi vam mogao pomoći – da vam da savjet, da vam pomogne u izradi knjige, da ne govorim da je tu potrebno pronaći i lektora, nekoga, ko će vam napisati recenzije, pomoći novčano u objavljivanju bar minimalnog broja tiraža, izdavača, pripremu za štampu, dakle, veliki je dijapazon kontakata sa kojima ćete na samom procesu rada već dospjeti u dodir, a i prilikom završetka odnosno kraja same knjige tek onda nailazite na one kojima je knjiga i namijenjena – na čitaoce. Buduće filozofe. Pisce.

 

PRAVILO BROJ 3

Čitajte, idite po seminarima, objavljujte radove

 

Rađanje ideje za knjigu je naravno prisutno kod svih nas, da li nesvjesno ili to pričamo na sva usta, na svakoj kavi, u kući, na treningu, u šetnji, u prodavnici. Ali, konkretan naslov, konkretna publika, konkretna oblast o kojoj će vaša knjiga govoriti, sadržaj po poglavljima – to je već veoma uska tema za koju vam treba mnogo i mnogo prethodnog znanja. Znači, čitajte. Sve što vam dođe pod ruku – sastav Delikates majoneze, balzama za bojenu kosu, Haribo bombona, belestristike, show zvijezda, propalih porno zvijezda, sve što vas pokreće, to je poenta. Jer nije lako. Nije lako čitati kada te čeka dnevna rutina od ustajanja u 4 da bi se krenulo već aktivno fizički raditi od 5 i 20 pa do dva a kada dođeš kući srušiš se od iznemoglosti u krevet nakon par sati i spavaš opet do četiri. Zato koristi sve moguće praznine u vremenu i čitaj. Onda, kada uspiješ sjesti i čitati ono što ti smatraš bitnom literaturom, tada će ti ovi podmazani putevi omogućiti protok baš tih informacija koje će biti bitne za uobličavanje baš tvog naslova, baš tvoje knjige.

A kada nešto svoje i zapišeš, ne moraš odmah, daj sebi vremena, ali upusti se u igru – šalji, pitaj za mišljenje, prijavi se na narednu konferenciju mladih istraživača ili govornika, pokaži se, sebe i svoje znanje.

 

SOPSTVENI PRIMJER:

 

Prošle godine je ali zaista zamalo nedostajalo da svoj rad na Političkoj Akademiji umalo i ne predstavim. Rad u Gimnaziji kao profesorice filozofije i teorije znanja IB programa Međunarodne mature, te biti dežurni profesor taj dan, a organizacija domaćina slaba – javljeno mi je dan-dva ranije da ću ili imati predavanje taj petak oko tri ili neću ni imati, nije bila nimalo laka za iznijeti. Jer ipak smatram da bez kvalitetnog autora i njegovog teksta nema ni ostalih dešavanja, a taj uslov je zadovoljen. Rad pod nazivom Identitet ratnog i postratnog čovjeka/u kontekstu zaborava je odabran na Političkoj Akademiji Saveza studenata Filozofskog fakulteta i Friedrich Ebert Stiftung fondacije te je nagrađen u iznosu od 150,00 KM. Naravno, ja sam povukla veze te sam uspjela doći i biti u vrijeme svoga izlaganja, odmah pored Bore Bronze, poznatog istoričara koji je otvorio ovu temu.

Pored javnog prezentovanja svog rada, gdje su reakcije publike bilo veliko negodovanje, kako je riječ zapravo bila o Titu, a što vam daje dodatni boost jer dobijate i prve reakcije, veoma je bitno slati svoje radove na različite adrese – pa tako je prihvaćen i objavljen moj originalni naučni rad, jedan stručni rad, prevodi najpoznatijih filozofa u svijetu, koji se ne libe da vam prepuste prava prevođenja dok god nemate neki profit od toga, eseji u on-line magazinima. Ovo spominjem samo u svojstvu sebe kao filozofkinje (blogovanje i novinarski angažman odnosno spisateljski ostavljam za drugi put). Dešavalo se da rad ili osvrt pošaljem na različite adrese, te vam se sa više mjesta javljaju urednici koji vam saopšte da vam je rad recenziran i prihvaćen te vi i na taj način dobijate potvrdu vrijednosti vašeg rada. Opet, ne kažem da je to presudno, ali izlazak u javnost je kad-tad neminovan i bolje vam je da se naoružate strpljenjem prema sebi jer kritika je najčešće gorak zalogaj koji nježnije duše teško gutaju.

 

 


A sad ti!

Sad je red na tebe.

  1. Napiši pet glavnih interesovanja o kojima bi pisao/la ili pišeš
  2. Sada suzi izbor na najmanje dvije
  3. Razmisli da li imaš dovoljno znanja o temi koju si odabrao/la
  4. Ko je tvoja ciljana publika?
  5. Napiši naslov knjige, sadržaj od pet poglavlja i bar pet jedinica literature koju ćeš koristiti

( Ne boj se, po definiciji knjiga je štampani materijal od najmanje 49 stranica, zato SAMO NAPRIJED!)

Radovi na sunce

Sada se potrudi da napišeš draft, odnosno nacrt za jednu, da JEDNU svoju pjesmu, kratku priču ili roman, odnosno stručni ili naučni rad.

Nema izgovora.

Ukoliko imate poteškoća obratite mi se putem e-mail adrese na: ana.galic.bl@gmail.com.

Sretno!

Jer nema pisca bez napisanog, zar ne?

Tvoja pjesma, priča ili rad će biti objavljeni!

Kao nagradu za tvoj trud, misaoni proces i teško utrošeno vrijeme ljutito udarajući po svojoj tastaturi lomeći se KAKO, ŠTO NE IDE, i rveći se sa sličnim problemima, tvoj rad mi pošalji putem adrese ana.galic.bl@gmail.com i tvoja pjesma, priča ili rad će biti objavljeni na mojoj zvaničnoj stranici i podijeljeni putem Facebooka, Twittera, Googla and LinkedIna.

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

 

 




 

Dakle, kao što vidite, sopstveni primjer je za mene imperativ u svemu što “propovjedam”, tj. da citiram stih iz Strange Love-a, Depeche Mode-a: “Because I like to practice what I preach”, pa se zato sada i raspisujem nakon par godina da vidite da ko čeka dočeka. A čekala sam radi novaca, naravno.

A sada malo i patetike – ima ona uzrečica: E, sad vala mogu i umrijeti!, kada neko doživi nešto baš veliko u životu i sl, e tako se ja osjećam sada kada sam i postala izdavač te objavila i vodič i zbirku.

I opet se po ne znam koji put vraćam na priču o “priji”. Moja majka je išla u goste kod te prije kada sam ja bila još djevojčica i tamo sam gutala bajke svih vrsta jer je žena posjedovala dosta lijepe literature, bar onoliko koliko se ja sjećam. A njena priča ide ovako: pokušala je samoubistvo pištoljem u srednjoj školi, jer se bojala oca i loših ocjena. Tako bar kruži ta priča. A ja nikada i nisam previše obraćala pažnju na to rekla-kazala. Ali, ono što jesam otkrila jeste da je žena objavila jednu knjigu. To je bila njena strast. Poezija. Onda ju je otac “dobro” udao, muž ne znam da li ju je tukao/tuče ili nije, galamio i nipodaštavao jeste i volio je/voli da popije; rodila je dvoje muške djece, a nakon toga je sišla s uma. A ja sam prisustvovala sceni kada jedan od njih, inače fakultetlija, nezaposlen tada, a gospodari kućom, galami na nju i viče joj svašta. Toliko.

Pa eto, zbog toga. Žena sam, završila sam fakultet, objavila sam knjigu, nisam sišla s uma zbog porodičnih problema, zbog nezaposlenosti, muž me ne tuče, dijete govori plišanom medi u igri, dok ja glumim raznorazne uloge: “Nemoj da tučeš moju dobru mamu”, tj. brani me kada se kao potučem s medom, i to bi bilo to. Pobjeda!

I zaista, objavljena knjiga, meni, koja čitav život ganja neku kulturu, bonton, rječnik, rad na sebi kroz sve ispisano u ljudskoj istoriji, ali iz iskrenih pobuda, ne radi prodaje ili marketinga (počeću pucati u one koje me zovu “na kavu”, a uvaljuju mi paket osiguranja, alo mace!), nego radi ljubavi, LJ U B A V I prema ljudskoj misli i duši, znači zaista mnogo i svoja djela tretiram baš kao svoju djecu.

Porađanje znanje, ljubitelji mudrosti. Porodila sam dijete u strašnim mukama iz svog tijela, ali i svoje tekstove sam porodila ogromnim ulaganjem, borbom i trudom, iz svog uma, ali i duše. Cijenim sve.

 

Želite li da vas poguram? Pišite mi na: ana.galic.bl@gmail.com. S tim da je moja vrsta ljubavi tough love, dakle, stroga, ali na mjestu, reći ću vam šta jeste dobro, ali i šta nije.

 

A vi meni možete pomoći tako što ćete kupiti monografiju, jednu ili drugu, po izboru, ili obje, ili samo označiti da vam se ovaj tekst sviđa, podijeliti ga, preporučiti me na društvenim mrežama i širiti lijepu riječ o meni.

 

Hvala vam na svakom vidu podrške.

 

I jedno pitanje za kraj, jer kako nakon ovakvog teksta da vas ostavim neangažovane (smijeh):

1. Postoji li potreba, da li uživo ili on-line (takođe se možete izjasniti koji metod rada vam je jednostavniji), za održavanjem kursa i obučavanju vas kao autora/autorki za odlučivanje da objavite svoju prvu knjigu?

 

 

NAPOMENA:  Ovaj tekst ćete čitati u drugim časopisima  i na drugim web lokacijama samo uz dozvolu autorke.

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

ana_logo

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s