GALIĆ ZA BUKU: PATRIJARHAT UBIJA I OSIROMAŠUJE ŽENE: Udaj se! Seksizam i mizoginija dio bh. svakodnevnice

Author anagalicblog

U tekstu nastalom povodom objavljivanja sramnog sadržaja koji je prokružio društvenim mrežama, a riječ je o montiranoj poruci UDAJ SE, na vijećnici u Sarajevu i upućenoj jednoj ženi, odgovaram na pitanja o položaju žene danas u BiH društvu.

Intervju je radila Maja Isović-Dobrijević.

Izvor: Buka magazin

Ana Galić, profesorica filozofije i sociologije, kaže da nije ulazila u razlog davanja ovakvog komentara, jer bi bilo suludo i tragati za opravdanjem ovakvog, ne samo uvredljivog, nego i zakonom nedopustivog ponašanja, na osnovu toga što je jedna osoba ženskog pola.

„Naravno, kako sam pripadnik ovog bh. društva, nisam izolovana, iako se trudim da budem, od načina na koji je žena tretirana od strane društva, i to ponajprije mogu da govorim na osnovu svog ličnog iskustva, koje mi s godinama postaje sve bitnije, a onda i na osnovu iskustava drugih žena, koje samo ponekad, kada se dovoljno opuste, pričaju kako u stavri izgleda njihov život i šta je to što one ‘moraju’ da trpe. Nakon ovog udaj se, ide – kad ćeš imati djecu? Nakon jednog – a kada će drugo? I tako dalje. To što su danas sva četiri stuba na plećima jedne žene ne zanima istraživače koji predstavljaju veći dio stanovnika. Žena jeste izašla iz kuće, ali muškarac nije u nju ušao“, kaže Ana Galić za BUKU.

Ona dodaje da je ženi najprije omogućeno da ima pravo da se ekonomski osamostali, ali u cilju pomaganja svoga domaćinstva.

„Dakle, licemjerno. Poput davanja prava glasa, ali u svrhu dobijanja tih istih glasova, tj. Radi manipulisanja istim. Međutim, žena, koliko god ovo zvučalo čudno što ću reći, danas u 21. vijeku, jeste sposobna da misli, da stvara, da radi i da samostalno i nezavisno od bilo čijeg uticaja gradi svoj život. I za ovaj oblik slobode postoji etiketa – ona je karijeristkinja, u lošem smislu, dakle, ona zanemaruje ono što TREBA da radi, a to je da glumi Pepeljugu kod kuće, čekajući na svog princa kako bi mu izrodila brdo, opet, muške djece“, pojašnjava.

Ona smatra da nam borba za naša prava tek predstoji.

„I sramota me je kad pročitam šta su žene prije mene radile i uradile, počev od 19. vijeka, ali i ranije, da bih ja danas mogla studirati, raditi, glasati, samostalno šetati ulicama, za početak, a ne u pratnji muža – a onda svjedočim kako se ista ta prava krše, ajmo to sažeti u tekstu pjesme Indire Radić – Šta će žena sama u kafani, pa preko toga da naše bake, a nečije i majke, nisu ni razmišljale o odlasku na studije, poslu i sl. nego su bile domaćice i cijenile su se samo preko obavljanja domaćih poslova – je li napravila bolji ajvar, džem, kolače za slavu… A danas imamo nevjerovatnu borbu opet preko ženinih leđa – pitanje abortusa i polaganje prava nad sopstvenim tijelo, čak pitanje abortusa iako je žena silovana, što je opet izvan svake pameti za bilo kakvo argumentovanje i tome sl. Još jedno veoma otvoreno pitanje jeste pitanje jezika – i ženama i muškarcima bodu oči izgovorena zanimanja u ženskom rodu – profesorica, filozofkinja itd. To ne treba biti tako i ne treba gajiti mržnju gdje joj nije mjesto, odnosno uopšte ne treba gajiti mržnju“, ističe naša sagovornica.

Na pitanje kako mladim djevojkama staviti do znanja da udaja nije cilj života, Ana kaže da ovo pitanje otvara niz drugih:

„Na primjer, nije ti stalo do udaje, ali – otkucava ti biološki sat. Ali, na stranu ti neki naši najdublji strahovi, tipa hoću li ili neću moći imati djecu, ono što jeste potrebno je tretirati djecu još dok su veoma mala jednako. Nikakve podjele da dječaci ‘treba’ da rade ovo, a djevojčice ono. Ili da djevojčica treba da sprema krevete, uči se kako radi veš mašina i mijesi hljeb, dok dječak ne treba da nauči ništa od navedenog. Ne, tu sve polazi i tu završava. U porodici. I tu se i lome koplja i vrše promjene. Onda se kroz odrastanje i na mladića i na djevojku gleda ravnopravno sa jednakim pravima na biranje zaposlenja, fakulteta, partnera itd. I tu je potrebno mnogo snage, najprije roditelja, jer bez obzira što nemamo statističke podatke o tome da li jeste tačno da se vrši pritisak na svaku mladu djevojku da se uda, uslovno ćemo zaključiti da to jeste tačno, u velikoj većini, te se bilo kakvo plivanje uzvodno, u suprotnosti sa ovim, masovno prihvaćenim stavom, smatra kao provokacija,  kao nepoželjno i jednostavno nije dobro došlo“, ističe ona.

Ana na kraju kaže da je promjena moguća, ali moramo se boriti.

„Pod borbom ne mislim na šaketanje sa neistomišljenicima, mada mi se čini da bi to možda bio i časniji čin od intelektualnih igrica riječima, kojima se pojedinci međusobno ponižavaju i nipodaštavaju, a to zaista nije potrebno jednom civilizovanom ophođenju. Do promjene se dolazi najprije odlukom, a onda se djeluje. Do odlučivanja, pak, potrebno je edukovati društvo više, pažljivije, sa osluškivanjem za trenutne potrebe svih građana i građanki –  šta je to što sada treba da se rješava po pitanju položaja jedne žene, ili žena generalno. Ne treba očekivati da će ovo svakome biti samorazumljivo, upravo suprotno, ali odustajanja po ovom pitanju ne smije biti. Ono što predstavlja sastavni dio ovog problema jeste i ekonomska nesigurnost, što duboko pogađa BiH društvo, baš kao i nekada, te se položaj žene i dalje sjenovito provlači iza potrebe za zaposlenjem, a da se njena prava banalizuju ili ne uzimaju za bitna“, kaže profesorica filozofije i sociologije Ana Galić.

Ostatak teksta te odgovore drugih sagovornica, Emine Bošnjak, izvršne direktorice Sarajevskog otvorenog centra, te Tamare Zablocki, novinarke i feministkinje, možete pročitati klikom na link: https://www.6yka.com/novosti/patrijarhat-ubija-i-osiromasuje-zene-udaj-se-seksizam-i-mizoginija-dio-bh-svakodnevnice?fbclid=IwAR0yxyaDpX4tqQGDhRenuZU5zHiauILViWHxwBFQHyofCCsRyLWxlNCd7XU

 

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

2 Comments

    1. Problem čovječanstva, ali ko se usudi dići glavu i pogledati preko svoje njive.

      A ako se nešto i kritikuje, odnosno daje svoj sud, veoma dobra početna teza jeste upravo tvoj lični položaj, odnosno zemlja u kojoj živiš i iz koje se ne mičeš cijeli svoj život.

      Jer, ko bi deduktivno uspio obuhvatiti sve i jednu maltretiranu, zlostavljanu, silovanu, novcem iskraćenu i tučenu ženu i nekad i sad. Nemoguće.

      Zato put od pojedinačnog ka opštem.

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s