Kulturna evolucija (2. dio)

Author anagalicblog

Kulturna evolucija (1. dio) pročitajte klikom na: https://anagalicblog.wordpress.com/2020/08/07/kulturna-evolucija/

5. Problemi sa mimovima

Postoji veći broj problema koji se tiču mimova, a najviše ih se dotiče ograničenja analogije između gena i mima.  Zabrinutost načešće izražavaju teoristi društvenih nauka koji su neprijateljski nastrojeni spram evolutivnih teorija kulture. Ali isto tako postoje i sami evolucionisti koji u radu na kulturnoj evoluciji odbacuju teoriju mimova. U svakom slučaju, potrebno je samo naglasiti sljedeće – za teorije kulturne evolucije teorija mimova nije nužan uslov njihove istinitosti. A u nastavku ćemo pročitati neke najčešće kontraargumente za teoriju mimova: 

Kulturne jedinice nisu replikatori: Replikatori trebaju predstavljati jedinice koje stvaraju kopije njih samih. Neki kritičari mimova smatraju da ne postoji znani mehanizam koji bi mogao objasniti kako se mimovi kopiraju. Međutim, ideje se mogu kopirati i putem opservacije, zaključivanja ili putem jezičke komunikacije. Ono što stvarno zabrinjava mimetičare jeste da je imitacija obično sklona greškama prilikom replikacije, zatim što širenje ideja širom populacije ne ide bukvalnim kopiranjem. Pa se tako nakon kušanja odlične torte odlučimo da je na osnovu ukusa i izgleda napravimo i sami kod kuće. Ali, da li ćemo zaista pogoditi originalni recept i sve sastojke koji čine originalnu tortu? Sperber tvrdi da su mimovi jednostavno pogreške jer se u većini slučajeva radi o reprodukovanju u smislu ponovne i ponovne proizvodnje, sa određenom uzročnom vezom, naravno, ali nisu reprodukovani u smislu kopiranja jednih od drugih. Na kraju dobijamo dvije vrste zabrinutosti u vezi teorije mimova: nisu sve ideje replikatori, niti su sve ideje mimovi.

Kulturne jedinice ne formiraju porodične loze: Istorija ideja o kojima se govori u teoriji mimova ne može se pratiti do njenog prvog nosioca, kao što je to slučaj sa genima (i roditeljima), pišu Boyd i Richerson. William Wimsatt će tvrditi da kreativnost i sposobnosti zaključivanja među ljudima mogu predstavljati slučaj da bilo koja data ideja ili proizvod tehnologije imaju različiti broj kulturnih roditelja tokom vremena. Slučajne varijacije u nečijem mentalnom planu za konstruisanje cilja ili nečije akcije u proizvodnji istog mogu sve biti uvjerljivo reprodukovane kada i drugi umješni proizvođač odluči da napravi isto.

Kultura se ne može atomizirati na izolovane jedinice: Ideje stoje u logičkom odnosu jedne naspram drugih. Nemoguće je vjerovati u teoriju relativnosti bez njenog razumijevanja, a istot ako neko ne može razumjeti teoriju relativnosti bez mnogo dodatnih ubjeđenja koja se tiču fizike. Zbog toga će antropolog Adam Kuper protestovati da kulturne osobine nisu pojedinačne, iako geni jesu. Međutim, mimetirači poput O’Briena će branitisvoju teoriju time da se ni geni ne mogu proučavati izolovati, te da će DNA lanac imati različite efekte u različitim organizmima, a sve u zavisnosti od odnosa u koje stupa sa ostalim genetičkm i razvojnim resursima.

Ove kritike su upućene na istinitost mimova. Isto tako postoje kritike upućene i na korisnost same teorije mimova, bez obzira postojali oni ili ne. Ukoliko uzmemo da mimovi egzistiraju potrebno se zapitati sljedeće: zbog čega je jedna ideja poželjnija za kopiranje od druge? Ukoliko bi se došlo do odgovora nastaje bojazan da bi se konačno mogla odgonetnuti potrošačka psihologija.

6. Kulturna evolucija bez mimova

Najozbiljniji i najviše poštovani pokušaji da se primjeni evolutivno razmišljanje na kulturu počinju od različitih polazišta spram mimovima. Teoretičati mimova teže da započnu sa uopštenom karakterizacijom evolucije kroz prirodnu selekciju, kao procesa koji potražuje diferencijalno takmičenje između replikatora, te stoga tragaju za nekim strogim analogijama između gena i oblasti kulture, koja bi mogla imati ulogu replikatora. Po Dawkinsu, na ovaj način, tj. putem mimova,  ljudska vrsta bi se oslobodila biološkog determinizma.

Druga opcija kao alternativa ovom gledištu zastupa teoriju kulturne evolucije ali bez potrebe za postojanjem kulturnim replikatora – umjesto da neko traga za kulturnim replikatorima, mogu se tražiti načini za izgradnju modela koji dopuštaju učenje kroz greške. Stečeno znanje koje ima neki pojedinac često proističe iz više izvora, a ne samo iz kopiranja jednoga.

Opet, neko bi mogao pomisliti i da bez obzira što za kulturne promjene nisu potrebni kulturni replikatori, ipak su potrebno za adaptivne kulturne promjene. Darwinova šema za objašenjenje adaptacije zahtijeva pouzdano naslijeđe – jednom kada uspješno-rastuća mutacija nastane, ona se može zadržati i u budućim generacijama.

Kulturni evolucionisti se slažu da na nivou populacije, kumulativna evolucija zahtijeva prenošenje uspješno-rastućih kulturnih osobina na mlađe generacije. Ipak, oni odbijaju da potvrde da ovo znači vjernu transmisiju između pojedinaca.

Po Henrichu i Boydu, realan dokaz postavke po kojoj se može preskočiti efekat grešaka kroz učenje, a zadobiti pouzdano naslijeđe  jesu konformističke predrasude (konformističke predrasude se definišu kao težnja pojedinaca da usvoje najviše uobičajeno ponašanje u stanovništvu). Henrich i Boyd su uvjereni da su selektive sile u carstvu kulture snažnije od selektivnih sila u carstvu genetike. Zastupnici teorije mimova su pokrenuti željom da vide kulturne analogije sa genetskom evolucijom, dok su modeli kulturne evolucije kod Henricha i Boyda pokrenuti željom za razumijevanjem na koji način kulturno naslijeđe utiče na proces evolucije. I ovi modeli ne pretpostavljaju da kulturno naslijeđe funkcioniše na isti način kao genetsko naslijeđe.

Teorija kulturne evolucije dobija rezultate svojih istraživanja na osnovu sličnih kombinacija i empirijskih i matematičkih baš kao što je i Darwinova teorija evolucije podržana empirijskim i statističkim radom.

7. (Objašnjavajuća) Uloga teorija kulturne evolucije

Niko ne može zanijekati značaj kulturnog naslijeđa u objašnjenju kako se naša vrsta mijenjala tokom vremena. Kulturno naslijeđe nije samo proces koji djeluje paralelno sa genetskom evolucijom, on je isprepleten sa njom. Kulturne promjene unose alteracije u okruženje, što zauzvrat utiče i na ponašanje gena u okruženju, i koji selektivni pritisci djeluju na gene. Nema sumnje da je nekada veoma važno podsjetiti preentuzijastične Darwiniste o značaju kulture. Na primjer, izgleda da je porast netolarancije na laktozu među ljudskom populacijom nastao kao posljedica kulturne inovacije – naime uzgojem krava na farmama. Richard i Boyd će 2005. godine pisati da ova relativno novija pojava genetsko-kontrolisane adaptacije demonstrira da je psihološka priroda čovjeka nešto što se nastavlja mijenjati i da se ovim primjerom pokazuje da kultura može da ima efekat na gene. Ovakvi primjeri pokazuju ishitrenost bilo kakvih tvrdnji da se ljudska priroda ne mijenja od kamenog doba.

Ipak, i dalje želimo znati zbog čege su neke ideje prihvatljivije od drugih. Pa ćemo u nastavku čuti odgovore koji ističu različite elemente kao ideje vodilje u teoriji kulturne evolucije.

8. Mišljenje populacije

“Mišljenje populacije” znači mnogo stvari za veliki broj ljudi. Za Boyda i Richersona to označava bilo koji napor da se apstrahuje od karaktera individualnih priholoških profila, na način koji dopušta istraživanje posljedica dispocizija na tom individualnom nivou a u svrhu nivoa populacije. Konformističke predrasude su dobar primjer, a već smo ga pominjali.

Elliott Sober pak 1991. piše da ove teorije kulturne evolucije imaju ograničenu vrijednosti za rad društvenih naučnika, zbog toga što se ovi naučnici fokusiraju najprije na objašnjenje šta čini pojedince prijemčivijima da usvoje jednu ideju prije nego drugu, pa tako žele i znati zbog čega je talijanka odlučila da ima dvoje djece, a ne pet, a ne koliko dalekosežne jesu posljedice njihovih odluka po populaciju.

9. Kulturna atrakcija

Sperber zajedno sa nekim drugima zagovara i pristup poznat kao kulturno epidemiološki. Ovdje je riječ mišljenju poplulacije” ili bolje reći o široko rasporstranjenom mišljenju koje dijeli veoma veliki broj stanovnika koji mogu uticati na oblikovanje kulturne evolucije. Pa uzmimo na primjer dan žalosti u jednoj državi – moguće je da će jedna ondividua žaliti zbog druge; ali isto tako je moguće da druga individua neće tako blisko saosjećati ili kopirati emocionalno stanje prve. Umjesto toga, moguće je da će nastati sekundarno emocionalno stanje slično prvom, koje je moguće da postane kao norma prvom ponašanju u javnosti, a takvo ponašanje jeste primjer kulturnih “atraktora”. Atraktori mogu nastati i na lokalnom nivuo, vezanom samo za jednu zajednu, putem predrasuda, na primjer. Cilj ovakvih nastojanja jeste da se odgovori na optužbe, piše Morin 2016. godine, po kojima je pristup teorija  kulturne evolucije nepotpun, tj. ne posjeduje detaljno opisane faktore baš ovih atraktora, recimo.

10. Kulturne filogeneze

Mnogo evolucionista je tvrdilo da biološki alati mogu imati veliki značaj kada želimo da razvijemo istorijski pogled na obrazac kulturne promjene, poput Graya, Mace i Holdena ili Lewensa. Veliki broj različitih bioloških metoda razvijen je kako bi nam pomogli da razotkrijemo strukturu evolutivnih stabala – oni nam pomažu da razumijemo kad i koje stablo je počelo da se odvaja. Čini se jasnim da se na isti način dijele i kulturna dobra poput jezika, oruđa i tehnika pa su zato mnogi biološki antropolozi koristili filogenetske metode koje su posudili iz bioloških nauka te tako uspijevali da rekonstruišu istoriju i kulturnih dobara. Kritičari naravno i ovdje postoje pa tako Gould 1988. tvrdi da se biološki metodi ne mogu adekvatno primjeniti na kulturna dobra, jer posljednja imaju razgranati, mrežni razvoj, ne onaj evolutivnog, genetskog stabla. Ovan način rada je veoma bitan, jer nam pomaže da pronađemo upotrebu ustanovljenih kulturnih filogeneza, pa uzmimo na primjer ljude koji puše i često dobiju rak pluća. Isto tako se treba paziti neadekvatnog zaključivanja pa tako da na osnovu mukanja neke životinje a onda i dobijanja velikih količina mlijeka, ne možemo biti izvesti zaključak da će mukanje dovesti do pojave mlijeka. Kulturne filogeneze nisu očigledne, to je poenta.

11. Koncept kulture u kulturnoj evoluciji

Kako teoretičari kulturne evolucije razumijevaju samu kulturu? Richerson i Boyd 2005. godine kulturu definišu kao informaciju sposobnu da utiče na ponašanje pojedinca zadobijenu od članova njihove vrste kroz podučavanje, imitaciju i druge oblike socijalnog učenja. Ovdje se sada postavlja pitanje šta je socijalno učenje, pa se ono dalje razlikuje od individualnog, ali u stvari, pošto se socijalno učenje naziva svako ono učenje koje u stvari nastaje pod uticajem drugih, riječ je o preklapanju individualnog i socijalnog učenja, piše Heinrich 2015. godine, jer gotovo da i nema potpuno izolovanog individualnog učenja. Čak ako bi i nastao slučaj izolacije jednog čovjeka od strane drugih ljudi u sadašnjosti, on bi opet bio pod uticajem dometa koje je čovječanstvo stvorilo u prošlosti. Heinrich razlikuje i termin kulturnog učenja za koji smatra da je jedna sofisticiranija pojava socijalnog  učenja u kojem pojedinci tragaju za informacija od drugih.

Korištena literatura:

Lewens, Tim, “Cultural Evolution”, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2020 Edition), Edward N. Zalta (ed.), URL = <https://plato.stanford.edu/archives/sum2020/entries/evolution-cultural/&gt;.

 

Tekst sastavila i uredila: Ana Galić

 

NAPOMENA:  Ovaj tekst ćete čitati u drugim časopisima  i na drugim web lokacijama samo uz dozvolu autorke.

 

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

ana_logo

 

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

e-mail: ana.galic.bl@gmail.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s