Ako se prisjetimo mojih tekstova s početka, vidjećete da su sva moja interesovanja bila u okviru socijalne politike, odnosno primijenjene etike, pa tako je sve maltene bilo vezano ili za pomaganje drugima, darivanje, pravdu, borbu i tome sl. To je moja suština. Ove sličice gdje sebe slikam i prezentujem kao ljepoticu samo su dio mog dobrog ukusa i osjećaja za lijepo. No ljepota nije najvažnija, ne zavaravajte se. Ona treba da predstavlja logićan slijed unutrašnje ljepote, odnosno dobrote (kaloskagatos).
Danas ponovo podsjećam na pomaganje. Ne na silu. Ne tipa – evo vidi ovako se to radi. Ne zato što to neko radi i tako dalje…nego samo ako osjetiš potrebu, dovoljno saznaš koliko samo jedan čin jednog čovjeka može pomoći drugom čovjeku, da vjeruješ u to i da tako postupaš.
Zbog čega?
Dobrovoljno dajem krv otkad sam izgubila majku. Njoj je trebala krv kada bi išla na hemoterapije, trebalo je i tražiti ljude da nam pomognu. Dok je bila živa bojala se da se ja sa nečim ne zarazim (iracionalni strahovi), još uvijek sam bila njeno dijete, a ostalo joj je u pamćenju koliko sam krvi jednom izgubila usljed čega sam momentalno dobila početak upale pluća, pa nije ni smatrala da sam kandidat za darovanje. Poslije njene smrti, redovno dajem krv i osjećaj je odličan.
Instagram: @authoranagalicblog
Twitter: @anagalicblog
Linkedin: Ana Galić
e-mail: ana.galic.bl@gmail.com