GLOBALNO OTOPLJAVANJE I ZAVISNOST PREMA TEHNOLOGIJI: Marina Abramović i Jared Leto

Globalno otopljavanje jedna je od tema koju smo učili počev od 5. razreda osnovne škole kada je geografija zamijenila Prirodu i društvo – već tada nam je unesen strah u kosti od korištenja različitih sprejova, gasova i automobila (kojih je danas nevjerovatan broj) i odgovornost pred nadolazećom sve bližom ali sigurnom katastrofom i novim hladnim dobom.

Danas je to jedna od tema za koju se zanimaju učenici, studenti, istraživači, naučnici i svi ljubitelji ove planete – tako sam ponovo došla u kontakt sa ovom temom – rad na temu Klimatske promjene.

Globalno otopljavanje

Tragajući za konkretnim situacijama koji bi vjerodostojno opisale ovaj fenomen i sama sam posegla za istraživanjem o lednicima koji su nestali i jedan od učesnika takvog jednog izvještaja je bio Jared Leto, glumac i pjevač u grupi “30 sekundi do Marsa”, a izvještaj nam govori o topljenju lednika na Aljaski – nastao dva mjeseca poslije Međunarodnih pregovora o klimatskim promjenama u Parizu kako bi se podigla svijest svjetskih lidera o realnoj opasnosti koja nas vreba, a koji mogu nešto poduzeti po tome pitanju.

“1914. godine lednik je prekrivao 15 milja doline koji je danas potpuno nestao. Mnoge životinjske vrste će izumrijet, lokalno stanovništvo potpuno je odustalo od mogućnosti bilo kakvih mijenjanja nabolje.”

 

Napredak tehnologije

Druga opasnost koja potajno vreba jeste danas naše drugo JA – ekrani pred kojim smo počev od druge polovine prošlog vijeka uramili našu dnevnu sobu i postavili za središte okupljanja porodice – ekran: TV ekran, kompjuterski ekran, mobilni, laptop, tablet i bilo koji drugi tehnološki instrument pred kojim danas ne pravimo razliku između našeg i tehničkog u nama.

Tu se put od Jared Leta nastavlja do Marine Abramović, performans umjetnice (odnosno začetnika bolom prožetom performansa) gdje u “Beyond the artist” Jared zajedno sa Marinom učestvuje u viralnom komadu ove autorke – njen performan u kojem je 90 dana sjedila i samo egzistirala u vremenu i prostoru prožet je dubokom komunikacijom u kojoj nema mjesta ni za govor među dvoje ljudi – potrebno je samo gledati; ostalo je suvišno, nepotrebno i smeta – futurizam sedamdesetih je po njenim riječima već uveliko ostvaren i iako je mislila da je sva tehnologija kojom se čovjek služi i koju je izumio – približiti se samom sebi – u stvari je riječ o zavisnosti.

Marina će u svojim performansima i pokazati kako se te ovisnosti osloboditi – kao što uvijek zahtijeva od svoje publike da joj poklone vrijeme, a ona će im zauzvrat pružiti iskustvo – tako će tražiti odluku da se ne koriste telefona i kompjutera. Jedino dostupne će biti slušalice koje će zaustavljati bilo kakav zvuk i omogućiti tišinu. Zaključak koji Leto izgovara je: koristimo tehnologiju, ali nemojmo biti njeni ovisnici.

Marina nastavlja dalje – umjetnik treba da utiče na savjest, da nam pomogne da shvatimo da smo svi povezani, da je sve na ovoj planeti povezano i da pored gladi i siromaštva u svijetu treba da mislimo sada o tome šta će biti sutra.

Umjetnost treba biti emocionalna.

Leto: A šta je sa smrću?

Abramović: Život je san, a smrt je buđenje.

Marina uviđa potpuno potiskivanje svijesti o smrti u američkoj naciji i kultom mladosti, i to u smislu da u bilo kojoj sekundi nama se može oduzeti planeta na kojoj stanujemo samo ako se jedan asteroid usmjeri na nas – volimo život i veličajmo svaki trenutak koji imamo.

Budućnost

Briga o sutra koju trebamo usaditi u sebe, kako zbog naših potomaka, ukoliko ćemo se voditi etičkim motivima, tako i zbog realnih činjenica koje su zadesile planetu – smjene ledenih doba, izumiranje nebrojenih vrsta, pojavljivanje čovjeka – jedan je mali djelić koji možemo učiniti.

Čovjek je biće koje diše, voli i misli.

Leto i Abramović su primjeri koji nam ponekada zatrebaju kada ne vidimo kraj sebe osobu koja se odrekla ozbiljne glumačke karijere u korist ljubavi prema muzici i nečemu potpuno neizvjesnom i vjerovatno neuspješnom, u pragmatičkom smislu (Leto); ta ista osoba je pored slušanja sopstvenih osjećaja (povratak samom sebi kao imperativ) razmislila šta još može učiniti za sebe i druge i to i čini.

Šta ti možeš uraditi?

• Ugasi svjetla.

• Koristi led sijalice.

• Ugasi kompjuter, TV i ostale uređaje kada ih ne koristiš.

• Veš peri u hladnoj i toploj, a ne vrućoj, vodi.

• Jedi domaću hranu. Pokušaj smanjiti unos mesa (da, tačno je da meso u velikim kolićinama nije zdravo).

• Reckliraj.

• Ne putuj avionom, smanji vožnju autom – hodaj – emisije gasa koje proizvode avioni i automobili su najveći uzročnici zagađenja naše atmosfere.

I poslušaj Marinin savjet – voli život sada.

 

 

ana_potpis

 

 

Categories: Tags: , , ,

4 Comments

  1. Nije mi namera da umanjim negativnu stranu globalnog otopljavanja, ali mi se čini da su mnogo veći neprijatelji “trajanja” planete siromaštvo i ratovi. I obespokojava me to što nije retka pojava da pojedinci budu samo idejno humanitarci, dok su nesposobni da emituju emociju i dobrotu u nekim prizemnim i svakodnevnim odnosima. Što kaže Mišel Onfre, (neki) humanitarci dok jure na aerodrom da odu na tribinu o pravima migranata laktom se očešu o te iste migrante koji prodaju novine. Ne kažem da je takva Marina Abramovič, to ne znam, ali ne mogu ni da kažem da mogu da je osetim na pravi način. Ana, primetila sam da u vašem izboru 15 filozofa niste uvrstili Mišela Onfrea. Zanima me da li ste se susreli sa njegovim knjigama i filozofijom i ako jeste kako vam se dopalo.

    Liked by 1 person

    1. Filozof izuzetnih zanimanja, Onfre, najviše mi se dopada zanimanje za Epikura i različite definicije hedonizma.
      Na žalost, ništa nisam čitala konkretno.

      Jeste, tema globalizma uopšte je izanđala, ali najviše zbog toga što se kao loši pisci razvikašmo šta trebamo i šta ćemo raditi, a onda – ništa. Promjene globalnog tipa ne dolaze same na vrata, niti se dešavaju u roku od 24 sata, a današnji čovjek više ne poznaje vrijeme prije izmišljanja sata i sporoću u donošenju odluka.

      Kako je to Singer jednostavno iznio u “Examined life” – filozofija ne zadovoljava ako ne izađe sa katedre, ako se ne pozabavi sa aktuelnim problemima koje možemo naći samo ako je primijenimo na svijet oko sebe.

      Etika i Estetika su primijenjene. U ovom slučaju umjetnost kao predmet estetike, a umjetnici kao njeni nosioci – Leto i Abramović.

      Siječemo veze jedni sa drugima umjesto da ih stvaramo. Kada se izađe na “događaj”, gledamo se i zurimo u scenu i neku mečku umjesto da pletemo mrežu novih poznanstava i izgrađujemo stara.

      Mnogo je bolesti i trulog među nama, ali se pokvarena duša ne vidi lako kao pokvaren zub.

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s